English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Kada poslodavac od mene može tražiti naknadu štete?
Člankom 107. st. 1. Zakona o radu propisano je: „Radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.“
Dakle, odgovornost radnika za naknadu štete postoji ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:
a) šteta mora nastati na radu ili u vezi s radom – šteta je nastala na radu ako je počinjena prilikom izvršenja poslova iz radnog odnosa (npr. oštećenje stroja na kojem radnik radi). Šteta nastala u vezi s radom je ona koja nije počinjena prilikom izvršenja redovitih poslova iz radnog odnosa, ali je u vezi s poslovanjem poslodavca (npr. odavanje poslovne tajne). 
b) šteta mora nastati namjerom radnika ili njegovom krajnjom nepažnjom – namjera postoji kada je radnik znao da će svojom radnjom prouzrokovati štetu poslodavcu i na to je pristao (npr. znao je da strojem rukovodi nepravilno i suprotno uputama koje su mu poznate, te je znao da takav način rukovanja može prouzrokovati štetu). O krajnjoj nepažnji se radi kada radnik ne upotrijebi onu pažnju koju bi upotrijebio prosječni radnik, te takvom nepažnjom nastane šteta poslodavcu (npr. radnik je svoj radni prostor ostavio neurednim i nastala je pri tome šteta poslodavcu). 
c) šteta mora biti uzrokovana poslodavcu – šteta može biti imovinska (uništenje stroja, otuđenje imovine…) i neimovinska (povreda časti, ugleda, dostojanstva poslodavca, odavanje poslovne tajne, kršenje zabrane pušenja…). Šteta može biti učinjena poslodavcu pravnoj osobi i poslodavcu fizičkoj osobi. 
Važno! Šteta, odnosno posljedice štetnih radnji ne moraju odmah biti vidljive. Radnik koji neopravdano izostane s posla, tim činom može uzrokovati štetu poslodavcu, te poslodavac može od radnika tražiti da takvu štetu naknadi. 
Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koju je uzrokovao. Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima. Radnik koji je na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokovao štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.

Unaprijed određeni iznos naknade štete

Ako bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, može se unaprijed za određene štetne radnje predvidjeti iznos naknade štete. Štetne radnje i naknade mogu se predvidjeti kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Može se raditi o sljedećem: zabrana pušenja i konzumiranje alkohola i propisivanje visine naknade za kršenje tih zabrana (npr. umanjenje neto plaće za 20% u trajanju od tri mjeseca), neopravdano uzastopno kašnjenje na posao i sl.
Ako je šteta uzrokovana štetnom radnjom veća od utvrđenog iznosa naknade, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno pretrpljene i utvrđene štete. 
Važno! Bez obzira na to što je nedvojbeno utvrđena štetna radnja radnika, poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema njemu naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela. Nužan je dakle radnikov pristanak da bi mu poslodavac iznos štete uskratio s plaće. 

Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku

Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava. Ako je šteta nastala kao posljedica obične nepažnje poslodavca, tada je na poslodavcu odgovornost da dokaže suprotno, odnosno da nije kriv za prouzročenu štetu. Ako je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom poslodavca, tada radnik mora dokazati takvu krivnju poslodavca. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu