English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
A što je s nama koji ne pušimo?
Ako živite u uvjerenju da ste, kao nepušač, zaštićeni od zdravstvenih opasnosti koje izazivaju cigarete, savršeno ste se prevarili. Stručnjaci tvrde da raditi u tipičnom uredu gdje ima pušača znači isto kao da popušite četiri cigarete dnevno, a rizik da ćete oboljeti od raka povećan je za tri puta.
U zadnje vrijeme javnost u svijetu sve više obraća pažnju na opasnosti od cigaretnog dima kojem su izloženi ljudi u okolini pušača. Postoje čvrsti dokazi o nastanku plućnih oboljenja kao rezultat takvog izlaganja dimu cigareta. Kemičar Lowrey, koji radi u istraživačkom laboratoriju američke ratne mornarice, u studiji koju je nedavno objavio u časopisu "Science", tvrdi da je razina zagađenja zraka cigaretnim dimom u zatvorenoj prostoriji veća nego zagađenje atmosfere na autoputu u Los Angelesu u špici prometa. On svoju studiju zaključuje upozorenjem da takvo zagađenje sobnog zraka dimom pušača predstavlja vrlo ozbiljan rizik za zdravlje nepušača, koji su prisiljeni udisati isti dim, to jest pasivno pušiti.
Japanski znanstvenik Hirajama tijekom 14 godina promatrao je 91.000 žena nepušača (u dobi od 40 ili više godina). Pronašao je da što su njihovi muževi više pušili, tim se više povećavao rizik kod njihovih žena da obole od raka pluća. Rizik se kretao od dva puta više za žene čiji su muževi pušili jednu kutiju dnevno, do čak 4,5 puta više kod žena čiji su muževi pušili dvije ili više kutija na dan. Ovaj istraživački rad pružio je točnije podatke od nekih dobivenih u Americi, jer se zna da japanske žene više proborave u kući nego Amerikanke.
Liječnici su odnedavno počeli ispitivati i zdravstveno stanje djece čiji roditelji puše. Rezultati mnogih studija pokazuju da takva djeca češće pate od raznih oboljenja dišnog sustava, kao što je, na primjer, bronhitis itd. Dijete će prije oboljeti ako je majka pušač, što je i razumljivo, jer većina djece provode više vremena s majkama nego sa svojim očevima. Najvećoj opasnosti izložena su mala djeca. Njih je najteže zaštititi, jer zbog manje tjelesne težine i manjih pluća, efekti nikotina, katrana, raznih smola, ugljičnog monoksida i drugih najmanje 30 otrova iz dima cigareta, su veći.

"Otkuda pravo bilo kome da odlučuje što će ući u moj organizam?"

Danas smo svjedoci širenja pokreta nepušača u svijetu. Osnivaju se brojna udruženja i organizacije nepušača. Donose se i zakoni koji zabranjuju pušenje na javnim mjestima, a i na mnogim radnim mjestima. I mi imamo zakon koji obavezuje radne organizacije da osiguraju posebnu prostoriju u kojoj će se pušiti. U avionima, vlakovima i drugdje pušači se odvajaju u posebne odjeljke. U Americi je 1971. godine donesen zakon o zabrani reklamiranja cigareta na televiziji i radiju; 36 američkih saveznih država ima danas zakon o ograničavanju pušenja na javnim mjestima, dok je prije deset godina takve zakone imalo samo 5 država. Nitko nema pravo terorizirati i ugrožavati zdravlje drugog. Svatko ima pravo na čist zrak. Sve u svemu, očito je da se stav društva u cjelini prema pušenju mijenja. To je ona snaga koja je mnogo važnija i veća nego zakonodavstvo.
Regina Carlson, predsjednica organizacije za borbu protiv zagađenja pušenjem u New Jerseyu, kaže: "Otkuda pravo bilo kome da odlučuje što će ući u moj organizam? Mi ne dozvoljavamo alkoholičarima da ulijevaju piće u usta drugih ljudi, mi ne dozvoljavamo drugima da stavljaju ruke u čašu vode iz koje pijemo. Zašto bismo dozvolili da nečiji ispuhnuti dim prodre u naše tijelo protiv naše volje?" Ima pravo, zar ne? 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu