English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Prvi štrajk od 13. do 21. siječnja 1872. g.

Nakon konstituiranja i usvajanja Pravila Hrvatskog tipografskog društva dolazi i do prvih trzavica među članovima: veći dio članova zalaže se za reguliranje naukovanja kroz poseban pravilnik, te utemeljuju Blagajnu za podupiranje žrtvom postalih sudrugova, tj. štrajkaški fond, te se zalažu za proširenje društva članovima iz provincije. Međutim, s tim se ne slažu poslovođe, bilo iz osobnih malograđanskih pobuda, bilo kao eksponenti građanskih stranaka, bilo kao povjerljive osobe svojih poslodavaca. Da te trzavice nisu bile bezazlene, svjedoči i povlačenje nekih članova s dužnosti na koje su izabrani. Pogotovu je tim podjelama pridonijela inicijativa za izradu novoga cjenika rada. Naime, poslodavci su svim silama nastojali razbiti društvo iznutra, a prvi se na udaru našao predsjednik Dragutin Kale, koji je 23. travnja 1871. godine bio prisiljen ponuditi ostavku. Većina je ipak stala na stranu predsjednika, pa je on ostao na svome položaju.
Svjestan od kolike bi koristi u predstojećoj borbi za radnička prava bio jedan staleški list, Kale je, 30. listopada 1871. g., uputio Vladi molbu u kojoj traži dozvolu za izdavanje tipografskog časopisa, pod naslovom »Tipografički vjesnik«. Taj bi »list za napredak i promicanje boljka hrvatskih knjigotiskarah« izlazio 1. i 16. svakoga mjeseca, »pod odgovornim uređivanjem Dragutina Kalea. Uz molbu, Kale je dostavio i kratak program uređivačke politike lista: Nastojanje oko naobraženja članovah tipograf. družtva; promicanje družtvenih interesa; priobćivanje poučnih članaka, dopisa, izvješća o mjesečnih i godišnjih skupštinah, iskaze o računah...«
Iz Gradskog poglavarstva stigao je odgovor (22. XI. 1871. g.) da »Vam se ne dozvoli izdavanje časopisa, pošto niste zadovoljili uvjete propisane banske naredbe od 14. svibnja 1871…«

Društvo prihvatilo Osnove novoga cjenika rada

Zagrebački tipografi odlučili su nastaviti rad prema već zacrtanom programu, koji je usvojila njihova Skupština, pa su na sjednici Odbora razmotrili i prihvatili Osnovu novoga cjenika rada. Osam dana kasnije, tj. 17. prosinca, sazvana je i izvanredna skupština, koje je potvrdila odluku svoga Odbora, tako da je već sljedećeg dana Osnova novoga cjenika predana poslovođama, sa zahtjevom da do 26. prosinca dostave svoj odgovor.
Poslovođe i vlasnici tiskara taj su Cjenik rada prihvatili kao provokaciju, tako da i nisu uputili nikakav odgovor, već su u njihovo ime to učinila tadašnja građanska glasila. Ton je bio identičan, i Vlade, i opozicije i narodnjaka.
Prve su se javile Narodne novine (20. XII.), list Zemaljske vlade u Zagrebu, u kome, između ostaloga, piše: »Zagrebački slagari spremaju »strike«. Slagari svih tiskarah zagrebačkih predali su sporazumno predsjednikov tiskarah prošnju da jim cjenik od Nove godine povisi ne manje od 25 postotakah; ako jim se ova tražbina drage volje ne ispuni, odlučili su od Nove godine upotriebiti silovito sredstvo »stricka«, naime obustaviti radnju. Sada valjani cjenik, koji slagari hoće u svoj prilog da povise, ustanovljen je prema cjenikom velikih gradova prije tri godine; po njem mogo je valjan slagar dosad na tjedan zaslužiti 14–15 forinta ili na mjesec do 60 forintah. To je, dakle, liepa zaslužba, no kako se vidi, naši slagari nijesu s njom zadovoljni, nego se ugledaju u primjer u slagarah u velikih gradovih koji su lani također obustavom radnje pokušali dosadašnji cjenik povisiti; od vanjskih slagarah izgledaju za vremena »stricka« i podporu.«
U Beču i Pešti su novinari za lanjskoga slagarskog »stricka« u tim gradovima bili složni, tako da su izdavali zajednički privremeni list, slagan od strane tiskarskih učenika. Rezultat toga bio je potpun: vlasnici tiskara morali su na kraju zamoliti radnike da se vrate na posao, te da im povise plaće.

Prvi štrajk od 13. do 21. siječnja 1872. g.

Hrvatski tipografski radnici su u Narodnim novinama obrazložili svoje zahtjeve glede novoga cjenika rada, a na kraju svoga pismakažu: »Neka se onaj tko misli da je naš poso lagan i jednostavan, to da  su naše tražbine pretjerane, lati, osvjedočenja radi, našega posla, pa ćemo vidjeti dokle će izdržati i kako će kukavno sa 10 forinta životariti.  Naše tražbine nisu pretjerane, već možemo punim pravom tražiti, danam cjenik se onako povisi, da si možemo 12 – 13 forinta u vremenu  od 10 sati na dan kroz tjedan zaslužiti, da nam barem je moguće samonešto čovjeku dolikujući živiti.« 
Nakon što su vlasnici tiskara odgovorili »Neprihvatljivo«, Odbor Hrvatskog tipografskog društva je, 28. prosinca iste godine, svim svojimčlanovima uputio okružnicu sljedećeg sadržaja:  »Sudruzi, buduć da je rok za podpise cjenika minuo, te pošto se sada
uvidjelo, da isti željenu potvrdu nije zadobio nigdje osim J. Hühna, te buduć da se sada ima odlučiti što nam treba i kako činiti, da našu cjel postignemo, pozivljate se za sutra, u petak, 29. prosinca, u 8 na večer u družtvene prostorije, da glede toga shodan zaključak učinimo…«
Okružnicu su potpisala 54 tipografa iz pet zagrebačkih tiskara (Hartman, Albrecht, Dionička, Hühn, Zemaljska), dakle gotovo svi. Već sljedećeg dana, 30. prosinca, počela se realizirati odluka skupštine. U četiri – od pet – tiskara tipografi su dali otkaze.
Kakva je bila situacija u Zagrebu, u kojoj su našli tipografi, ilustrira pisanje »Vorwärtsa«: »Kolege! U Zagrebu je raspušteno društvo i zaplijenjen sav društveni novac, samo da bi se pokolebalo naše tamošnje kolege, koji su svi (osim jednog jedinog) u subotu pred osam dana otkazali, a u ovu subotu i obustavili rad. Ipak to nije pomoglo. Među zagrebačkim kolegama vlada najbolji duh. Čvrsto i jednodušno oni stoje u obrani svojih prava, usprkos zapljenama i mjerama policije…«
Isti je list u novome broju napisao: »Vlasnici su zatražili pomoć policije. U ovom pogledu ne postoji i ni u jednoj državi ni u jednoj zemlji takva samovolja kao u Hrvatskoj. U ponedjeljak, 8. siječnja, bio je predsjednik društva, gospodin Kale, s još nekoliko kolega, pozvan u Poglavarstvo. Bili su zatvoreni, a da uopće nisu bili preslušani. Ali to nije sve. Brzojavnom uredu i pošti izdan je nalog da se zaplijene svi brzojavi i pisma, bilo ona što ih šalju ovdašnji kolege, bilo ona koja su njima upućena. Isto tako, moraju biti zaplijenjena sva pisma koja su društvu upućena. Kako se čuje iz vjerodostojnog izvora, sutra će uhapšenici – devet njih na broju, biti privedeni u ovdašnju županijsku tamnicu. Protiv njih će se postupati kao protiv zločinaca… Društvene prostorije su zatvorene. Društveni novac je zaplijenjen. Mi smo u krajnjoj nuždi.«
Štrajk je, zahvaljujući sili, morao biti prekinut. Dragutin Kale, 21. siječnja, kao predsjednik Hrvatskog tipografskog društva, doveden je u magistrat (ravno iz zatvora), gdje je s vlasnicima tiskara potpisao novi cjenik rada.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: