English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
VER.DI – Inzell - Razmjena iskustva s njemačkim grafičkim sindikatima
Na poziv kolega iz VER.DI-ja, s kojima Sindikat grafičara ima kontakte unutar zajedničke međunarodne asocijacije UNI, predsjednik Sindikata grafičara Darije Hanzalek održao je jednodnevne seminare na kojima je kolegama iz grafičkih sindikata Njemačke prenio stanje u Hrvatskoj. Razgovora je bilo u širokom opsegu, od osnovnih podataka i temeljne situacije u području zapošljavanja i mirovina te problema iseljavanja, do stanja u djelatnosti, socijalnom dijalogu, presjeku prava u kolektivnim ugovorima, do detaljne usporedbe prava i rada radničkih vijeća. 
Iako je prvotna svrha poziva bila upoznati kolege iz Njemačke s našom situacijom, iz razmjene iskustava možemo izvući neke zanimljivosti za nas. 

Radnička vijeća sindikalno usmjerena 

Radnička vijeća u Njemačkoj imaju snažniju poziciju nego u Hrvatskoj. To je posljedica dugogodišnje tradicije i ukorjenjivanja radničkih vijeća u sustav socijalnog dijaloga. Sa zakonodavnog aspekta velikih razlika nema, osim što se radničko vijeće u Njemačkoj može osnovati već sa samo nekoliko radnika te je broj članova radničkog vijeća u odnosu na broj radnika dva do tri puta veći, odnosno gušći nego kod nas. Iako im u zakonu također stoji, u praksi je još manja odvojenost između sindikata i radničkog vijeća. Tako njemački kolege ne smatraju radničko vijeće samo mostom komunikacije, nego organom kojim se odvija sudjelovanje radnika u odlučivanju, ali većina njih i sredstvom za borbu u promociji prava radnika, konkretno i rada sindikata. Stoga je vrlo zanimljivo spomenuti da su u ostalim danima svojeg tjednog seminara kolege, koji su baš svi redom bili članovi radničkih vijeća, raspravljali o čisto sindikalnim temama te doslovce dogovarali industrijske akcije koje imaju u tijeku. 
S druge strane, sindikalni povjerenici u Njemačkoj ne mogu preuzeti ovlasti radničkog vijeća ako nije izabrano, ali očito su ona redovno izabrana te još uže vezana uz rad sindikata gdje on djeluje. Možda u manjoj mjeri, no njemačka radnička vijeća i predstavnici radnika imaju slične probleme u radu kao i kod nas, te efikasnost radničkih vijeća i socijalni dijalog također često nisu na onoj razini kako je to propisano zakonom. 
Valja spomenuti i da je pokrivenost sindikalnog članstva u Njemačkoj oko 18%. Ova brojka nije visoka, niža je nego kod nas, relativno je stabilna, ali proteklih godina ipak je bio zabilježen trend blagog pada. 

Kružnim akcijama do sektorskog ugovora 

Njemačka ima dugu tradiciju kolektivnog pregovaranja na sektorskoj pa i nacionalnoj razini. Danas su vremena teža, jer poslodavci i njihove udruge otvorenije pokazuju otpor sklapanju sektorskih kolektivnih ugovora. Zanimljivo je to što bi poslodavci željeli sklopiti sektorski ugovor na više godina u želji da trajnije definiraju plaću, dok sindikati teže pregovorima svake godine ili svake dvije godine kako bi mogli ponavljati zahtjeve za povećanjem plaće. Ta povećanja plaće nisu velika, iznose oko 2%, no ona su konstantna te kroz duže razdoblje nose kvalitetan razvoj prava. 
Dijalog između poslodavaca i sindikata nije baš na dobrim razinama, te se kolege u grafičkom sektoru Njemačke kružnim akcijama u poduzećima, uključujući i štrajkove, upravo bore za novi kolektivni ugovor svojeg sektora. Kolektivni ugovor sektora primjenjuje se na poslodavce koji su članovi udruge poslodavaca te trenutačno pokriva oko 40% radnika u sektoru, no ipak postavlja standarde, jer i drugi poslodavci, žele li biti privlačni radnicima, prate minimume koje on određuje. To je dobro za cijeli sektor jer smanjuje nelojalnu konkurenciju i utakmicu prema dnu u cijenama i razini prava radnika, a kojom su mnogi poslodavci našu grafičku djelatnost doveli u vrlo tešku situaciju. 
Princip uređenosti i jasnih pravila nešto je što karakterizira njemački mentalitet i jedan je od temelja njihovog uspjeha. Pomodne ideje liberalizacije kratkoročne vizije i neodrživo poslovanje, koji prodiru od dijela poslodavaca, ugrožavaju i njihov model, a kamo je nas dovelo, vidimo i sami. 

Usporedba razine prava

U pregledu prava iz sklopljenih ugovora na razini poslodavaca koje je naš sindikat sklopio, iz odgovora kolega iz njemačkih radničkih vijeća našeg sektora može se zaključiti da razlika u plaćama, naravno, postoji, te ona prati generalnu razliku plaća između Njemačke i Hrvatske. Uz to, sektorski ugovori u Njemačkoj imaju jasne i razrađene tarife koje, koliko je moguće i tamo gdje se primjenjuju, daju reda, dok se kod nas uopće ne može govoriti o preglednoj usporedbi plaća između poslodavaca zbog razlika u osnovicama, koeficijentima i sistematizacijama. 
Iako u većini slučajeva kod njih nema kumulacije, dodaci na plaću u Njemačkoj su veći, pogotovo za rad subotom i nedjeljom i prekovremeni rad. S druge strane, oni većinom ne poznaju dodatne nagrade kao božićnicu, regres i slično, kao niti pomoći koje kod nas radnik ostvaruje u određenim situacijama, a koje kod nas, ustvari, ublažavaju često nisku razinu plaće. Može se naći još primjera u kojima su naši kolektivni ugovori bogatiji, no ipak, razlika u temeljnoj razini prava ide u korist Njemačke. 

Gdje su žene?

Usporedimo i uključenost predstavnika oba spola u radu radničkih vijeća i sindikata. Iako tvrde da u radničkim vijećima imaju razmjernu zastupljenost te da broj zaposlenih žena nije zanemariv, na oba seminara na kojima je sudjelovalo 40 predstavnika radničkih vijeća iz regija južne Njemačke, sudjelovale su samo dvije žene. Je li to bila samo slučajnost ili je zaista odraz slabe uključenosti žena u rad sindikata i radničkih vijeća? Uza sve apele o uključenosti najmanje 40% žena u rad sindikata na razini UNI-ja, zaista je bilo iznenađujuće. 



 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu