English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
OČEKIVANJA I PREPREKE U SINDIKATU

O teškoćama koje danas sindikati imaju u organiziranju članova ili u realizaciji svojih planskih
ciljeva, ili čak u realizaciji potpisanih Kolektivnih ugovora, a koje ih priječe u postizanju boljih rezultata za svoje članove, obično se ne govori. A upravo te i takve teškoće su svakodnevne, brojne, ponekad subjektivne, a najčešće objektivne i nalaze se uvijek izvan zone i mogućnosti utjecaja sindikata.

Što mi sindikat nudi

Svatko tko se odluči dobrovoljno učlaniti u sindikat prije nego što potpiše pristupnicu obično postavlja pitanje: " A što mi nudite? Zbog čega bih se trebao učlaniti u sindikat? " Sindikalni radnici koji rade na organiziranju sindikata obično tada citiraju ciljeve o radu sindikata koji su opisani u Statutu, citiraju odredbe Kolektivnih ugovora ili naglašavaju druge prednosti članstva upravo u tom sindikatu. Naravno, da je potrebno dobro poznavanje sindikalne stvarnosti da se novog, pogotovo mladog radnika koji nije opterećen prošlošću, kojeg zanima napredak, plaća  i karijera uvjeri u potrebu pristupanja sindikatu. O teškoćama koje danas sindikati imaju u organiziranju članova ili u realizaciji svojih planskih ciljeva, ili čak u realizaciji potpisanih Kolektivnih ugovora. O tim teškoćama koje sindikati imaju, a koje ih priječe u postizanju boljih rezultata za svoje članove, obično se ne govori. A upravo te i takve teškoće su svakodnevne, brojne, ponekad subjektivne, a najčešće objektivne i nalaze se uvijek izvan zone i mogućnosti utjecaja sindikata.

Objektivne prepreke

Ako se izuzmu objektivne teškoće uzrokovane razjedinjenošću sindikalne scene,   postoje svakodnevne i vidljive teškoće u poimanju važnosti sindikalnih pitanja  koje su povezane sa različitim političkim utjecajima na pojedine osobe u sindikatu, sindikate ili sindikalne središnjice. Naime, iako su sindikalne organizacije  nezavisne od utjecaja politike, koje prema Ustavu RH i Zakona o radu djeluju  autonomno, ipak se svakodnevno prepoznaju namjere određenih političara da sindikate tretiraju kao glasnogovornike pojedinih stranaka. To je na žalost velika teškoća za izvorni sindikalizam i one sindikalne čelnike koji ne žele biti politizirani, koji žele raditi u interesu svojih članova.
Druga velika teškoća s kojom se danas susreću sindikati je moć i utjecaj krupnog kapitala. Danas je situacija sa organizacijom vlasnika krupnog kapitala znatno drugačija nego je bila u početku devedesetih kada su demokratizirani industrijski odnosi. Dok su 1996.godine sindikati imali velikih problema sa pronalaženjem adekvatnog socijalnog partnera za pregovore i sklapanje kolektivnih ugovora, danas su poslodavci organizirani i moćni, te pokazuju interes da autonomno odlučuju o pravima radnika, često neuvažavajući odredbe o pravu na sindikalno organiziranje, a u nekim slučajevima ide tako daleko da nnedopuštaju niti ulazak sindikata u krug svojeg carstva. Teškoće  s kojima se sindikati suočavaju u tim slučajevima imaju dvostruki predznak. s jedne strane moćne vlasnike i poslodavce koji radnike tretiraju kao svoje vlasništvo, bez priznavanja njihovih ljudskih prava, a s druge strane sa činjenicom da izvršna vlast ili nema instrumente za reagiranje ili na takve pojave ne reagira. Ipak,  sindikati i kod takvih poslodavaca postupno organiziraju članove, ali, uz velike teškoće koje često za članove nisu vidljive.
Financijska moć nekih poslodavaca svojom veličinom i snagom čak daje smjer političkim odlukama, pa je zbog toga  vrlo teško sa tako financijski moćnim pojedincima ili udruženjima voditi bitku za interese radnika. Snaga financijske moći obično nije jednaka stupnju socijalne osjetljivosti za probleme radnika. Takvi poslodavci se obično skrivaju iza sintagme socijalne prihvatljivosti argumentirajući to stalnim zapošljavanjem radnika, ali, o pravima kod njih zaposlenih radnika se najčešće ne smije javno govoriti. 
Slijedeće što se svakodnevno pojavljuje kao teškoća u sindikalnom radu je nedovoljna normativna uređenost pojedinih instituta u kojima sindikati sudjeluju kao socijalni partneri. Neki od instituta su npr. takve naravi da sindikati kao socijalni partneri nemaju  gotovo nikakav formalni utjecaj na odluke koje donosi Vlada ili poslodavci. Naime, postojeći instituti  su takvi da se socijalno partnerstvo odvija samo na razini informiranja i savjetovanja, ali ne i na razini odlučivanja. Ovakav trend uređivanja radnih odnosa je nažalost i dalje prisutan sve više.

Globalne prepreke

Globalizacija kao nezaobilazni fenomen koji pogađa cijeli svijet, daje sve više moći onima koji posjeduju kapital a sve manje prava onima koji služe kapitalu. Iako nikada u povijesti, pa i u vrijeme sindikalnog procvata, nije postignuta ravnoteža moći između rada i kapitala, danas je u svijetu opći trend da se ta razlika sve više povećava i to u korist kapitala. Promjene koje donosi globalizacija nemilosrdno mijenjaju industrijske odnose u svim zemljama, pa i u razvijenim sa tradicijom socijalnog dijaloga, a u zemljama koje su prošle ili prolaze tranziciju su te promjene još bolnije. Stoga i tvrdnje hrvatskih  poslodavaca da je rad skup i da ga treba pojeftiniti, nisu ništa drugo nego trendovi globalizacije. Spominjanje nekih novih, netipičnih pojmova u svijetu  rada kao što su fleksibilizacija, fleksisigurnost i dr. je također novost za nas koja već dugo postoji u zemljama Europske unije i koja znači prilagodbu rada potrebama kapitala.
Novi industrijski odnosi koji uključuju sve više neformalnih i atipičnih odnosa u svijetu rada a sve manje formalnih odnosa su na žalost stvarnost u svijetu rada i predstavljaju svakodnevnu prijetnju za radnike i sindikate. U neformalnim industrijskim odnosima gdje je radni odnos toliko fleksibilan da je upitna njegova trajnost i kvaliteta teško je sindikalnom članstvu jamčiti bolja prava.

Što mogu učiniti za sindikat - za sebe

Sve naprijed navedeno predstavlja svakodnevne prijetnje za sindikalni pokret koje su takve naravi da se na njih teško može utjecati. No bez utjecaja  sindikata i bez bilo kakvog socijalnog dijaloga, pa makar on bio i samo na savjetodavnoj razini, te prijetnje bi rezultirale još manjim radničkim pravima. U nadolazećem razdoblju u okviru usklađivanja hrvatskog radnog zakonodavstva sa stečevinom EU će se gotovo sigurno mijenjati i postojeće zakonodavstvo. Bez obzira na međusobne različitosti, pred sindikatima u Hrvatskoj je dakle, novi izazov koji moraju odraditi na način  da opravdaju povjerenje svojih članova. Uvažavajući sve naprijed navedene probleme i prepreke koje objektivno stoje na putu sindikatima, posao  oko izmjene i dopune radnog zakonodavstva  nužno je odraditi zajednički.
Nadolazeće promjene radnog zakonodavstva će vjerojatno biti takve da će nam omogućiti  pristup u EU, ali će isto tako dugoročno odrediti smjer gospodarskog razvoja. Da li će on biti socijalan ili liberalan, ovisit će o svim radnicima u Republici Hrvatskoj. Stoga, sve teškoće koje stoje na putu razvoja sindikata u Hrvatskoj ne treba shvatiti kao prepreku ulaska u sindikat, nego kao izazov. Sindikati kao interesne organizacije nemaju alternativu.
Što više članova u sindikatu, to manje prepreka na putu sindikata. Zbog toga bi svi radnici trebali postati članovi sindikata, a učlanjivanju bi trebalo prethoditi slijedeće pitanje: "Što mogu učiniti za sindikat?" umjesto sadašnjeg pitanja navedenog u početku ovog teksta.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu