English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Prijedlozi Zakona o reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca - Takav zakon neće ništa poboljšati

Kako se socijalni partneri, uključujući i same sindikalne središnjice, međusobno nisu mogli dogovoriti oko prijedloga Zakona o reprezentativnosti, zadužen je ekspertni tim neovisnih stručnjaka, kojeg su činili prof. dr.sc. Željko Potočnjak, sa Pravnog fakulteta u Zagrebu i doc.dr. MarioVinković, sa Pravnog fakulteta u Osijeku, te Youcef Ghellab stručnjak u Međunarodnoj organizaciji rada (MOR-u) upoznat s navedenom problematikom. Nosilac projekta odnosno koordinacije izrade nacrta bilo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.
Sastanak na kojem je trebala biti održana prezentacija za socijalne partnere zakazan je za 11. listopada 2011. godine. Da stvari neće poći prema najboljem redu pokazalo se na samom početku. Kako saznajemo, na prezentaciji nisu bili prisutni predstavnici Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva koji su tako reći nosioci ovog projekta. Ima li "boljeg" početka.

I dalje bez jedinstvenog nacrta

Iz dostavljenih materijala možemo zaključiti da uopće nije ostvaren pomak u izradi jedinstvenog teksta nacrta Zakona, jer su u ključnim pitanjima eksperti ostali na različitim stajalištima, a pored toga njihova rješenja ne predstavljaju ništa novog u odnosu na većinu opcija koje su već ranije bile poznate. Pretežit dio teksta nacrta isti je kao tekst nacrta koji se vrtio i prije nekoliko mjeseci.

Sindikat i udruga sindikata - isto?

Za početak nelogičnost je već u samom nazivu Zakona koji govori o "reprezentativnosti sindikata", iako zakon posebno regulira reprezentativnost sindikata te reprezentativnost udruga sindikata više razine. K tome kroz cijeli zakon se miješaju pojmovi sindikat i udruga sindikata (više) razine, a koji su dvije različite stvari. Sindikat je temeljni oblik organiziranja radnika, a udruga sindikata je nadogradnja koja nastaje udruživanjem dva ili više sindikata u njihovu udrugu više razine.

Lokalna reprezentativnost umjesto sektora/djelatnosti?

Oba prijedloga nacrta sadrže i veliki korak natrag. Naime, vjerojatno u želji da se naglasi značaj GSV-a na lokalnoj razini, a koji su do sada popunjavani delegiranjem iz reprezentativnih udruga na nacionalnoj razini - sindikalnih središnjica i HUP-a, izvodi se pojam reprezentativnosti na regionalnoj i lokalnoj razini a uz postotke od 20% članstva na tom području i čak 15% ukupno zaposlenih s tog područja. Osim što će ove kriterije biti teško provjeriti a i ispuniti, veći je problem što se ovime zamjenjuje pitanje reprezentativnosti na razini određenog sektora odnosno djelatnosti, a što je osnova usmjerenog socijalnog dijaloga razvijene Europe. Socijalni dijalog na lokalnoj razini kao općenita tema je nešto sasvim drugo, preopćenito i teško efikasno.

Reprezentativna središnjica s 50.000 članova

Što se tiče reprezentativnosti udruga sindikata na nacionalnoj razini uvjetuje se prethodno djelovanje od najmanje 12 mjeseci, što je ograničavajući faktor za novoosnovane središnjice. I dalje se predlaže minimum od 50 tisuća članova, područni uredi u 5 županija, najmanje 5 zaposlenih od čega 2 VSS ekonomskog ili pravnog mjera. Uvjetuje se i da središnjica ima najmanje 5 sindikata koji djeluju u područjima utvrđenim Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti, ali pritom je, namjerno ili slučajno, izostavljena riječ "različitih". Znači li to da središnjica više neće morati imati raznovrsnost područja u kojima djeluje.

Izbori za radnička vijeća i reprezentativnost sindikata?

Što se tiče reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje jedan nacrt je neprihvatljiv. Naime predlaže se da se reprezentativnost sindikata za kolektivno pregovaranje određuje se obzirom na rezultate dobivene na izborima za radničko vijeće, pa bi apsolutni pobjednik na tim izborima imao mandat kolektivno pregovarati. Zaboravlja se pritom da radničko vijeće nije interesna skupina, da nema mogućnosti ni ovlaštenja pritiskom se izboriti za kolektivni ugovor, da mu je čak zabranjeno da sudjeluje u kolektivnim radnim sporovima i industrijskim akcijama te da ono čak prema zakonu u načelu ne sklapa sporazume koji imaju sadržaj kolektivnih ugovora. Kako su se uopće mogle povući paralele između radničkih vijeća i reprezentativnosti sindikata za kolektivne pregovore?

Članstvo i reprezentativnost sindikata

Drugi nacrt nešto je logičniji i on kao osnovu reprezentativnosti postavlja brojnost članova sindikata na području za koje se sklapa kolektivni ugovor, točnije 15%. No, niti ovo nije neka novina s obzirom da su se i do sada pregovarački odbori kad nije bio dogovora sindikata određivali prema brojnosti članova.

A odlučivanje i ovlaštenje za potpis kolektivnog ugovora?

Nacrtima zakona je propušteno regulirati ono što je izvor samog problema, a to je pitanje primjene kolektivnog ugovora na članove sindikata ili na sve radnike. Također, zaboravljeno je jedno pitanje koje je čak važnije od broja članova pregovaračkog odbora, a to je način odlučivanja samog pregovaračkog odbora i ovlaštenje za potpis kolektivnog ugovora u konačnici. Naime, što znači da će većinski sindikat(i) imati veći broj članova u pregovaračkom odboru, ako će na kraju jedan ili dva manjinska sindikata potpisati kolektivni ugovor i tako realno onemogućiti one većinske u svojem kvalitetnom radu.

Sindikati će se sami prebojavati?

Ne možemo nego ne navesti neke proceduralne nelogičnosti koje, bojimo se, nisu slučajne. Čitajući oba nacrta čini se da bi se sindikati odnosno njihove udruge same trebale prebrojavati i prikupljati popise svojih članova, te davati izjave u tom pogledu, a posebno povjerenstvo bi trebalo svoj posao raditi samo u slučaju prigovora i sumnje u istinitost podataka.  

Dodatno kompliciranje

Ovakav zakon ne bi riješio gotovo ništa a samo bi otežao poziciju sindikata u kolektivnim pregovorima. Kako su u njemu stvari postavljene, svaki poslodavac bi vjerojatno mogao postaviti pitanje reprezentativnosti sindikata s kojim pregovara, čak i kada je sindikat jedini. Postupkom priznavanja reprezentativnosti, koji će sigurno biti spor a na mnogim mjestima i nepotreban, izgubiti će se dinamika kolektivnih pregovora, te u mnogim slučajevima i onemogućiti sklapanje kolektivnog ugovora.
Stoga se pitamo: kome odgovara ovakav zakon, radi li se o pokušaju uređivanja ove materije prema pojedinačnim interesima, te hoće li ovaj zakon uopće biti uskoro donesen imajući u vidu posljednje događaje na političkoj sceni?
Na kraju i na samim sindikatima je dio krivice za ovakva rješenja, s obzirom da ni su našli zajednički dogovor i time propustili priliku sa sami ugrade odgovarajuća rješenja i urede problematiku svojeg djelovanja.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu