English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
ŽENE - IZMEĐU TRADICIJE I RAVNOPRAVNOSTI

Posljednjih nekoliko tjedana mediji su gotovo bili okupirani „slučajem Kamensko“ u kojem su glavni akteri bile žene-radnice. U posjet su im dolazili političari i javne osobe, javno se solidarizirajući. Iako je bilo lijepo vidjeti da je konačno netko od političara zainteresiran za sudbinu tekstilne industrije, bilo je jasno da su političari tamo radi sebe, a ne zbog tekstilne industrije i "žena zmajeva".
Slučaj drugi, koji je također obuzeo medijsku scenu, je donošenje zakona koji izjednačava uvjete žena i muškaraca za odlazak u mirovinu. I tada je javnost puno debatirala načelno, protiveći se, izjednačavanju uvjeta za odlazak u mirovinu.
No, licemjerna je „borba ženska prava“ na mirovinu sa manje godina života od muškaraca, jer ona ženama ne donosi u život novu nadu i kvalitetu, nego potvrđuje tradicionalno opredjeljenje da je mjesto žene prvenstveno u kući i navodi na zaključak da žene pristaju na svoju sadašnju poziciju u obitelji, radu i društvu. Položaj žena treba istinski  izjednačiti u svim sferama života.

"Žene zmajevi"

Posljednjih nekoliko tjedana mediji su gotovo bili okupirani „slučajem Kamensko“ u kojem su glavni akteri bile žene-radnice. Nakon svih pokušaja tijekom proteklih godina koji su išli u smjeru zadržavanja radnih mjesta, a za medije nisu bili interesantni, radnice su konačno ušle u štrajk glađu, ne pitajući za cijenu svojeg zdravlja. Tek tada, njihov je glas postao prodoran. U posjet su im dolazili političari i javne osobe, javno se solidarizirajući. 
Dok je odzvanjala zvonka pjesma „Mi smo žene zmajevi“, žene su vjerovale u ono što nitko nije, da će njihova upornost pobijediti. Njihova borba za tvornicu započela je prije nekoliko godina. Ali, razne nadležne institucije kojima su se obraćale za pomoć reagirale su tako sporo, da je njihova agonija u borbi za tvornicu  konačno završila štrajkom glađu. U međuvremenu, kada je konačno završen birokratski postupak, imovina tvornice je bespovratno izgubljena. A novi vlasnici ne žele ni tu posljednju tekstilnu tvornicu u Zagrebu.
Podrška i solidarnost političara došla je prekasno. Iako je bilo lijepo vidjeti da je konačno netko od političara zainteresiran za sudbinu tekstilne industrije, bilo je jasno da su političari tamo radi sebe, a ne zbog tekstilne industrije i žena zmajeva. Tradicionalno gledano, ženske ruke su i danas mnogima vrednije u kući nego u tvornici.

Neravnopravan položaj u području rada

Slučaj drugi, koji je također obuzeo medijsku scenu, je donošenje zakona koji izjednačava uvjete žena i muškaraca za odlazak u mirovinu. I tada je javnost puno debatirala načelno, protiveći se, izjednačavanju uvjeta za odlazak u mirovinu. Međutim, slušajući argumente političara, koji su i ove izmjene Zakona komentirali javno istupajući, nitko od njih nije rekao da se protivi izjednačavanju uvjeta zbog toga što su žene pretežito zaposlene u radno-intenzivnoj industriji gdje se nerijetko rad odvija tijekom 24 sata (tekstilna i prehrambena industrija, rad u zdravstvu i socijali, rad u ugostiteljstvu), a što dugoročno neminovno oštećuje njihovo zdravlje, nego se većina argumenata  odnosila na razloge vezane uz dodatno angažiranje žena, nakon što obave posao na radnom mjestu, u obitelji, kod odgoja djece i vođenju domaćinstva, gdje su, nerijetko, „glava“ obitelji.
Problem istovjetnosti plaća žena i muškaraca u Hrvatskoj nije identičan problemima u Francuskoj ili SAD-u, gdje poslodavci za isti rad žene plaćaju manje, zbog čega su najavljene oštre kazne. Problem u Hrvatskoj je daleko veći i složeniji. Razlike u plaći  žena i muškaraca proizlaze iz općenitog prosjeka ostvarenih zarada, a to je u vezi sa položajem žena u svijetu rada (loše plaćene djelatnosti) i njezinom biološkom i tradicionalnom ulogom u obitelji.
Razmatrajući stanje na tržištu rada i mjere koje nisu dovoljno iskorištene, čak su i neka istraživanja uvaženih istraživača dotakla ulogu žene–radnice. Pa se u tim istraživanjima govori da je rad u nepunom radnom vremenu malo iskorišten, a da bi ga više mogle koristiti upravo žene, koje uz poslove izvan kuće rade i u kući. Istina, u zemljama zapadne Europe takav tad više koriste žene, ali zbog toga nisu socijalno ugrožene, jer društvo brine o ostalom. Kod nas bi to bila mjera za smanjenje nezaposlenosti, ali opet na štetu žena. Koliko bi tek onda zarađivale, kada ni sada ne zarađuju dovoljno za preživljavanje?

Konkurencija muškarcima

Briga za žene koja je izlazila iz usta mnogih političara muškaraca (jer žene su manjina u politici), bila je više strah za komociju muškaraca nego za interes žena. To je tako tradicionalno. Žene su u svijet rada došle prije manje od dva stoljeća, dok muškarci njime vladaju više od dva tisućljeća. Ni danas kao ni onda, ženski rad nije poželjan muškarcima ako predstavlja konkurenciju njihovom napretku. Jedino onda ako se odnosi na čisto fizički ili psihički kontinuirani rad gdje se puno daje, a malo prima, muški radnici velikodušno prepuštaju radna mjesta, pa i čitave djelatnosti ženama radnicama. Statistički gledano, podaci potvrđuju ovakav stav. Čak su neka zanimanja, kao npr. medicinska sestra, po nazivu, isključivo ženska.

Tradicionalne obiteljske vrijednosti

Kada razne ženske udruge za ravnopravnost spolova naglašavaju da je žena u svijetu rada diskriminirana, da je slabije plaćena čak 23 posto od muškaraca, da rijetko obavlja rukovodeće, bolje plaćene poslove, rijetko koja predlaže društvene mjere koje bi mijenjale svijest o ulozi žene i s tim u vezi i ponašanje prije svega članova njezine obitelji, a zatim i cijele društvene zajednice.
Pa upravo zbog toga što se žene tradicionalno odgajaju, da su stvorene za brigu o obitelji, i suprugu, da je njihova briga odgoj djece, da su „najbolje“ u kuhinji, da je njihova obveza pranje i peglanje košulja, bdijenje nad djetetom kada je bolesno, odlazak u školu na informacije, pisanje zadaća i dr. Uz sve to, žena mora biti točna na poslu, predano radi svoje radno vrijeme i žuri kući jer obitelj nerijetko ovisi o njoj.
Dakle, tradicionalne obiteljske vrijednosti koje prije svega podržavaju i mnoge žene su osnovni razlog za njihove male plaće, lošije obrazovanje, nesudjelovanje u političkom životu. Žene su po rođenju odgajane za obitelj, ta im je uloga jako važna, te dobrovoljno postaju „žrtve“ neravnopravnosti, uzimajući za sebe u svijetu rada i politike ono što ostaje i što u pravilu muška strana teško prihvaća.
Društvena svijest, unatoč silnoj „brizi“ za ravnopravnost žena nije usmjerena na aktivno djelovanje. Lijepo je razmišljati tradicionalno u svojoj obitelji. Tko bi mijenjao ono što mu tako odgovara? A odluke o promjeni obiteljskog života, olakšanju položaja žena u obitelji ionako ne donose žene, jer ih u politici nema. Nerijetko su i u obiteljskom životu isključene iz donošenja odluka. Kada se suprotstave, to po njih može loše završiti ako je partner agresivan i neobuzdan. Samo najgora fizička nasilja nad ženama dopru do javnosti, a ona brojna psihička ostaju zauvijek u obiteljima. Posljedica toga su nerijetko traumatizirane žene i djeca koje traže pomoć u alkoholu, drogama, nasilju u školi ili na ulici, ili u korištenju nenormalnih količina lijekova za živce.

Izjednačiti položaj žena do mirovine

Licemjerna je stoga i sebična  „borba“ za ženska „prava“ na mirovinu sa manje godina života od muškaraca. Ona ženama ne donosi u život novu nadu i kvalitetu, nego potvrđuje tradicionalno opredjeljenje da je mjesto žene prvenstveno u kući.
Teško je težiti o većoj kvaliteti društvenih odnosa u svijetu rada kada su u pitanju žene, dok se odnos kapitala prema radu ne promjeni na bolje i dok žena ne postane ravnopravan partner u dijeljenju obiteljskih obveza.
Tradicija će još dugo predstavljati kamen spoticaja za ove ili one „žene zmajeve“. Nedostatak društvene podrške u obiteljskim savjetovalištima (kojih ima premalo, pa gotovo da ih nema) žene, pa i cijele obitelji, i dalje ostavlja u tradicionalnim uvjetima prepuštajući ih njima samima i njihovoj individualnoj snazi i snalažljivosti.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu