English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Osam godina pojeli skakavci!
Naše tranzicijsko razdoblje obilježeno je time da smo snage trošili na nebitne stvari kao što su obračuni s prošlošću i rasprave o tome tko je upropastio Hrvatsku pa se dogodilo da je ekonomska kriza najžešće i najdublje pogodila Hrvatsku. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku bruto društveni proizvod Hrvatske iznosio je 2008. godine 48 milijardi i 144 milijuna eura. Nakon toga slijedilo je osam godina pada tako da je tek 2017. dostignuta prijekrizna godina s bruto društvenim proizvodom od 49 milijardi i 13 milijuna kuna.

Obezvrijeđeni rad

Ta kretanja u krizi i ona u godinama prije krize pratilo je stalno obezvrjeđivanje rada koje je počelo s onom da su se radnici dovoljno odmarali, a sada je došlo vrijeme da počnu raditi. Pri tome se zaboravlja na to da su ti radnici, prije tranzicije, od Hrvatske stvorili srednje razvijenu industrijsku zemlju, a proroci hrvatskog kapitalizma tu istu zemlju srozali na niske grane iz koje sada bježi svatko tko može.
Stabilno truljenje Hrvatske, kako je to rekao prije nekog vremena jedan politički analitičar, nastavit će se i u sljedećim godinama. Europska banka za obnovu i razvoj predviđa da će u Hrvatskoj u 2019. godini bruto društveni proizvod rasti po stopi od 2,5 posto, dok će u isto vrijeme u Slovačkoj rasti za 4 posto, Poljskoj 3,6 posto, Latviji 3,5 posto, Estoniji i Sloveniji 3,3 posto i tako redom. S obzirom na to da je Hrvatskoj, da bi se izvukla iz stagnacije, potreban rast od 4 do 5 posto, jasno je da ćemo se i nadalje brčkati u bari nesposobnosti i neuspjeha.
Ekonomski neuspjesi odražavaju se i na visinu prosječne neto plaće u Hrvatskoj. Ona sada iznosi oko 800 eura pa iz naše perspektive prosječne plaće u Danskoj od 3.370 eura, Luksemburgu 3.154, Švedskoj 2.370, pa Finskoj, Irskoj, Austriji i ostalim razvijenim zemljama izgledaju kao znanstvena fantastika. Tih naših 800 eura je samo prosjek, a većina radnika prima manje od toga. Slaba nam je utjeha da Mađari, pod svojom apsolutističkom vladom, imaju niže plaće od nas. Osim niskih plaća s Mađarskom nam je zajedničko i to da imamo sličnu političku situaciju, pa stranka s nepunih trideset posto potpore glasača vlada autokratski. No, nemamo se pravo buniti jer nam takvu vladavinu nitko nije nametnuo, već smo je izabrali sami, a to što nam se posljedice takvog izbora ne dopadaju, druga je stvar. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu