English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
U novu godinu sa starim problemima - Od nesposobnosti do korupcije

U godini koja je na izmaku u Hrvatskoj se nije ništa promijenilo. Pad gospodarskih aktivnosti sa svim posljedicama koje su uz to vezane se nastavlja. Hrvatska je prema tom osnovnom pokazatelju najgora zemlja Europske unije. Najgora je i u okružju postsocijalističkih zemalja. Sve one su zabilježile kakav-takav rast, jedino Hrvatska ustrajno, i kako sada stvari stoje, nezaustavljivo tone. Zanimljiv je također podatak da Hrvatska nakon godinu i pol članstva u Europskoj uniji u tu uniju ulaže više sredstava nego što ih dobiva. To je u stvari fenomen jer su manje razvijene zemlje nakon primanja u Europsku uniju ostvarile impozantan rast, zahvaljujući upravo fondovima Europske unije. Sve osim Hrvatske. Takav rezultat, ako se malo bolje osvrnemo oko nas, i ne začuđuje. U Hrvatskoj i dalje dominira nesposobnost na svim razinama, i dalje smo opsjednuti različitim mitovima i svetinjama na koje se bespotrebno troši energija, a korupcija i dalje prožima sve pore društva i ne može joj se stati na kraj.

Negativna selekcija

Vlade koje su od osamostaljenja Hrvatske pa do danas svele bruto-društveni proizvod na razinu osamdesetih godina prošlog stoljeća, sigurno se ne mogu smatrati sposobnim i uspješnim vladama. U proteklih trideset godina u Hrvatskoj nije ostvarena nikakva dodana vrijednost. Čast izuzecima, no na vodeća ali i na ostala mjesta su prije i sada imenovane osobe ne na temelju svoje stručnosti i znanja, već prema političkoj podobnosti i umreženosti u stranačku hobotnicu. Riječ uhljeb udomaćila se u hrvatskom jeziku i označava parazita koji se zahvaljujući svojim vezama hrani na državnim jaslama. Već je postalo smiješno to što svaka nova vlada optužuje prethodnu za sva zla ovog svijeta, kao da ih je netko otjerao da dođu na vlast. Naravno, na sva usta su prije izbora govorili kako imaju rješenja za sve probleme.
U zemljama koje su najjače zahvaćene krizom, gubi se povjerenje u etablirane stranke jer postaje jasno da je riječ o klijentelističkim organizacijama koje se brinu prije svega same za sebe. Uz različite desničarske stranke u tim zemljama javlja se i radikalna ljevica poput Podemosa u Španjolskoj ili Syrize u Grčkoj. Na izborima dobivaju veliki broj glasova, štoviše, Podemos je trenutno najjača stranka u Španjolskoj. Uspjeh stranke Mirele Holly u Hrvatskoj također je posljedica razočaranja u velike stranke, a manje ekološke osviještenosti građana Hrvatske. U tom svjetlu treba promatrati i osnivanje Radničke fronte koja smatra da bez ekonomske demokracije nema nikakve demokracije.

Mitovi

Hrvatska se još uvijek nije oslobodila različitih mitova i svetinja koji apsorbiraju na jalov način društvenu energiju. Karakteristična je histerija koja se javila nakon istupa haškog povratnika Šešelja. Digli smo se na noge kao da on predstavlja stvarnu opasnost za Hrvatsku, članicu Europske unije i NATO saveza. Taj savez je osnovan upravo zbog toga da svoje članice štiti od malo većih sila nego što je Srbija. Bez obzira na to, nije bilo viđenijeg političara koji nije smatrao da o svemu tome treba nešto reći.
U Hrvatskoj se i dalje stvara utisak da na nas iza svakog ugla vrebaju Jugoslaveni i Srbi. Iz ropotarnice povijesti izvlače se različite parole, kao na primjer ona „Sve za Hrvatsku...“ Te parole izriču dobro potkoženi tipovi koji su se u toj Hrvatskoj sasvim dobro snašli i koji bi vrlo teško odgovorili na pitanje što su oni, u stvari, dali za tu Hrvatsku. O tome ne govore oni koji su za Hrvatsku zaista nešto dali, na primjer, svoja radna mjesta, zatim oni koji su otjerani u mirovinu od prosječnih 2200 kuna ili oni koji rade za neku bijednu crkavicu. Svako malo, kad se za to ukaže potreba, na svjetlo dana se izvlači opasnost od komunizma iako nije jasno tko to zaziva obnovu komunističkog sustava i gdje. Vrijeme i energija gube se tako na različite besmislice. Stoga se na Hrvatsku zaista može primijeniti ona „psi laju a karavane prolaze“. Mi stojimo na mjestu, štoviše, idemo unatrag dok ostatak svijeta polako ali sigurno napreduje.

Korupcija

Slučaj Rene Sinovčića govori koliko je borba protiv korupcije zapetljana i s koliko oklijevanja se rješava taj problem. Godinama se govorilo da je Sinovčić umiješan u čitav niz sumnjivih poslova. Nakon njegovog uhićenja na svjetlo dana izlaze novi detalji. Ministarstvo financija je znalo još prije godinu dana da neki Sinovčevi poslovi vezani uz predstečajne nagodbe mirišu na prevaru, no nije se ništa poduzimalo. Sinovčić nije mogao raditi sam i upravo je u tome problem. Razotkrivanje korupcije i prijevara obuhvaća čitav niz ljudi koji štite jedan drugoga, a često su na poziciji da mogu sabotirati istrage. Indikativna je izjava poduzetnice iz inozemstva, naše gore lista, koja je željela ulagati u Hrvatsku. Nakon čitavog niza peripetija shvatila je kako stoje stvari. Bez političke podrške, rekla je uvijeno, poslovi se ne mogu sklapati. Prevedeno na hrvatski, treba podmazati one koji odlučuju. Stoga nije čudno da strani investitori u širokom luku izbjegavaju Hrvatsku jer ne žele imati posla s našim lopovima.
S takvom prtljagom ulazimo u novu godinu. U njoj se ponovno, po svemu sudeći, neće ništa promijeniti.     

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu