English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Za koga se to stvara gospodarski sustav?

Postojeća nezaposlenost, zbog niske stope rasta i zastoja u investicijama, brže se povećava nego što se stvara nova zaposlenost. Nezaposlenost i socijalni slom društva velikih društvenih razmjera, posebno mlade generacije, ugrožava ne samo njihovu egzistenciju, već stvara izgubljenu generaciju i nenadoknadivi populacijski gubitak.

Nejednakosti razaraju i antagoniziraju društvo i državu

Nezaposlenost je postala najveći problem privrede i društva. Radi se o dugoročnom problemu, koji se u uvjetima privrednog zastoja i krize brzo pogoršava. Razbacivanje obećanjima raznih garnitura na vlasti pretvorilo se u pravu kataklizmu i socijalni slom društva. Prihvaćanjem svih osnovnih stavova neoliberalizma dovedeni smo do prave pandemije nezaposlenosti. U sektoru zaposlenih vlada osjećaj nesigurnosti i velike neizvjesnosti, čak i straha. Straha da se ostane bez posla, uz izostanak bilo kakve zaštite. Sve više dominira rad na određeno vrijeme, po ugovoru, za određene poslove na probu, volonterski rad i sl. Ovi se oblici rada produžavaju u nedogled. Širi se zlokobna spirala ekonomskog opadanja i socijalnog sloma. Razvija se eksplozivna smjesa inflacije i nezaposlenosti.
Nekontrolirane preraspodjele i kriminalizacija društva dovode do ogromne preraspodjele nacionalnog bogatstva. Nejednakosti razaraju i antagoniziraju društvo i državu. Obogaćeni sloj se pretvorio u superbogataše (najčešće obogaćen kriminalnim ili nelegalnim radnjama), dok su mase stanovništva pretvorene u “potrošne siromahe”. Sve je to praćeno neobuzdanom pohlepom i podivljalom korupcijom. U najvećem dijelu stanovništva socijalni pesimizam stalno raste. Naći se bez posla znači ostati bez izgleda za novo zaposlenje, postaje se socijalni očajnik i opustošena ličnost. Nastalo je vrzino kolo pojedinačnih i nepovezanih štrajkova, socijalnih potresa i nemoćne države koja ne vidi izlaz. Veliki doprinos tome dale su pogrešne i pogubne politike bivših i aktualne Vlade (“socijalno odgovorne”). Mirovine postaju jedan od glavnih izvora izdržavanja obitelji. Istovremeno je izvršena ogromna preraspodjela društvenog bogatstva uz pomoć privilegija, politike, privatizacije, dok se ogromni profit zgrće na pljački i ekonomskom propadanju Hrvatske.

Radnici postaju običan “dodatak” kapitalu

Solidarnost je zamijenjena individualizmom i otuđenjem, patološkom zavidnošću, čak i mržnjom. Radnici postaju običan “dodatak” kapitalu, bez vlasničkih prava, bez socijalne zaštite. Rad gubi značaj razvojne snage. On se tretira samo kao trošak, uz stalno nastojanje da se smanji cijena koštanja. Novi zakoni o radu zaposlenje bi tretirali kao običnu robu. Ta nam je “novina” uvezena sa Zapada. Zamislite – radnici se iznajmljuju kao neko sredstvo. Takvi radnici nemaju nikakva prava, pa ni radno vrijeme, ni druga prava iz radnog odnosa, koja su nekada imali. Sada se predlaže “elastičnije” radno vrijeme i takva prava zaposlenih, bez stalnog radnog mjesta, stalnog zaposlenja, lakši otkazi, nesigurnost i neizvjesnost. To je rad “na određeno vrijeme”, a radnik u položaju poslušnika i sirovine “za cijeđenje”. To je jedan od razloga zbog čega tražimo u novom konceptu razvoja i upravljanja kapitalom i razvojem – da se “spoji rad i kapital u poduzeću”.
Srednja klasa je uništena. Zaposleni se osjećaju uplašeno i zbog toga pristaju na ucjene – važno je sačuvati radno mjesto pod svaku cijenu. Izloženost pritisku i ucjenama od poslodavaca i nosilaca kapitala naglo je povećana. Nastala je zlokobna spirala ekonomskog opadanja i stagnacije, kriminogeni kapital je zadominirao gospodarskom scenom i politikom u Hrvatskoj. Spekulativni kapital ruši financijski sustav, moral i prave vrijednosti rada, znanja i sposobnosti. Takav kapital, izvan javne kontrole, nije stavljen u funkciju realnog investiranja i oplodnje, već u čisto spekulativne i često kriminalne transakcije. Nastavlja se ista (do sada vođena) politika produbljavanja krize, nove visoke zaduženosti i antirazvojni model makroekonomske politike. Izlaz iz začaranog kruga privredne depresije i financijske krize može biti samo preko visokih stopa privrednog rasta i oživljavanja gospodarskih aktivnosti.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu