English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Politika štednje je svileni konopac oko vrata radnika

Svjetska ekonomska kriza je posljedica sukoba krupnog financijskog kapitala sa svijetom rada. Svaku dalju privatizaciju ili prodaju poduzeća, nacionalnih resursa ili velikih sustava stranom ili domaćem spekulativnom kapitalu, treba zaustaviti.

Nametnuti koncept štednje od strane MMF-a i drugih institucija, nositelja interesa krupnog financijskog kapitala, nije "Put svile", već svileni konopac za najveći dio stanovništva, bilo trenutno zaposlenih ili ogromne mase nezaposlenih i socijalno ugroženih. To je situacija u većini država zapadnog liberalnog kapitalizma, ali i u svim državama koje su ga nekritički prihvatile (ili im je nametnut preko instaliranih političkih struktura). Postalo je jasno i potpuno ogoljeno da je to sukob krupnog financijskog kapitala, s jedne strane, i svijeta rada (radničke klase), s druge strane.

Razbijaju se sindikati

Klasična novčana štednja iz dohodaka u svim državama opada, ali raste spekulativni i virtualni financijski kapital, koji je burzovsko-bankarskim spekulacijama potpuno odvojen od realne ekonomije. Ona je zapuštena i gotovo napuštena. Nekontrolirano grabljenje profita iz spekulativne financijske sfere i seljenje kapitala u nju, dovelo je do razaranja realne ekonomije. Narasla je u ovoj paralelnoj ekonomiji do neslućenih razmjera neravnoteža financijskih derivata i čiste emisije novca i realnog bruto proizvoda više od dvadeset puta. Štednja se, u cilju konsolidacije proračuna i otklanjanja proračunskih deficita, prema stavu MMF-a i neoliberalne dogme, svodi na obaranje potrošnje socijalnog karaktera (mirovine, plaće u javnom sektoru, socijalna davanja i sl.). To je prinudni ili administrativni, a ne dobrovoljni oblik štednje. Nezadrživo se povećava armija nezaposlenih, osiromašenih i bijednih, uz sve veće osjećanje nesigurnosti i neizvjesnosti. Razbijaju se sindikati i svi oblici organiziranog otpora nadirućem imperijalnom prodoru kapitala. Najprije se "neutraliziraju" otpori tom eksploatatorskom kapitalu unutar nacionalnih granica kroz slabljenje nacionalnih država, posebno onih koje nose elemente poznate države blagostanja.
Nastaje sljedeća faza – osvajanje svjetskih tržišta sirovina, energenata i hrane, uz punu dominaciju krupnog financijskog kapitala, koji sve to "kupuje" ili uz pomoć NATO operacija otima. Grupa okupljenih država Zapada (SAD, EU) kolektivno i u jatu vrše pritisak na ostale države i manje nacije, uz geslo "ili ste s nama ili ste protiv nas". To je usisavanje nacionalnih država i manjih nacija u taj sustav podaništva, eksploatacije, otuđenja birokracije i modernog robovlasništva. Jedan autor nazvao je ovaj neoliberalni (eksploatatorski) kolonijalno orijentirani kapitalizam "bolest čovječanstva".

Potiskivanje rada i zarada u korist kapitala

Dakle, politika štednje, nametnuta kao filozofija rješavanja ekonomske i budžetske krize, vodi potiskivanju rada i zarada (mirovina) u korist kapitala. Država je u spašavanju banaka – spekulanata, burzi (kao čistih spekulativnih institucija) i osiguravajućih društava prenijela njihove gubitke u budžete, stvorila ogromne deficite proračuna i javni dug, a ogromnom emisijom nepokrivenog novca i liberalizacijom svih tržišta, otvorila razdoblje gotovo permanentnih kriza. Sada građani, koji ne snose nikakvu odgovornost za neoliberalne promašaje i teške posljedice, trebaju odricanjem spašavati proračune, državu i javne financije. Otpori obaranju potrošnje i standarda sve su masovniji u državama Zapada. Masovni štrajkovi, otkazivanje poslušnosti državnih institucija (školstvo, zdravstvo, sudstvo, policija i dr.), otvaraju prostor za rušilačke akcije. Ovakav put štednje otvara i nove sukobe interesa i koncepcije među državama Europske unije, blokadu nekakve zajedničke (usuglašene) makroekonomske politike, što ugrožava ovu političku organizaciju. Sve su oštriji sukobi između vodećih država EU (Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija, Španjolska, Grčka i dr.). Pukotina u koncepciji izlaska EU iz krize sve se više širi, ali narastaju i otpori nametnutoj politici štednje Angele Merkel, kako u samoj Njemačkoj, tako i u drugim državama Europske unije.

Europska unija ulazi u novu recesiju

Proizvedena kriza i sukobi u Ukrajini su okidač novih geostrateških sukoba u stalnom procesu širenja NATO-a. Smatram da ekonomske sankcije, kao suvremeno oružje uništavanja nepokornih naroda, legalnih vlasti i država, treba zabraniti preko UN-a.
Je li ovo taj liberalni kapitalizam i slobodno tržište koje zagovaraju neoliberali na Zapadu? U sukobu interesa i lomljenju protivnika ne biraju se sredstva. Trenutno obaranje cijena nafte (i plina) na svjetskom tržištu u toj je funkciji. Uvjeren sam da je to "američki proizvod" i pritisak na OPEC kako bi se ugrozio (odveo u krizu) budžetski sustav Rusije, destabilizirale financije i ograničila trgovina, izazvale teškoće u financiranju javnih institucija. To je i pokušaj izazivanja nezadovoljstva, socijalnih nemira, što je oprobana podloga za "narančaste revolucije" i smjenu rukovodstva neposlušnih država.
Kada se vodi ovakav rat do uništenja, ne biraju se sredstva. Važno je samo da se ne posegne za onim "konačnim rješenjem" – ne samo za sukobljene strane, već i za čitavu civilizaciju. U ovom sve otvorenijem sukobu giganata, mala privreda i država koja je vezana brojnim poslovnim nitima i za jednu i za drugu stranu, mora izabrati neutralan politički smjer i dalje nastaviti suradnju s obje strane u sukobu.
Svjetska privreda usporava. MMF snižava procjene stope globalnog razvoja. Ako se ekonomska blokada Rusije nastavi još godinu dana, slijedi novi val još teže financijske, ekonomske i političke krize. Malo tko će biti pošteđen. Donošenje zakona u SAD-u o dodatnim sankcijama Rusiji prvi je korak u tome pravcu. I ova proizvedena kriza oko Ukrajine, koja se širi, jednim je dijelom usmjerena i na slabljenje Euroazijske unije i država BRIKS-a, posebno putem slabljenja rublje, masovnog bjekstva kapitala (preko stranih banaka u Rusiji), povećanom potražnjom dolara kao sigurne luke za očuvanje vrijednosti u svjetskoj rezervnoj valuti. Izgleda da nam predstoji valutni rat i česte konkurentne devalvacije.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu