English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Učili su nas – krivo

„Učili su nas“ – krivo

Učili su nas da će sve biti u redu ako marljivo učimo i puno radimo, ali  to postaje irelevantno. Na slobodnom smo tržištu gdje se većini ljudi smanjuje pristup proizvodima kroz rad - bilo zato što nema posla, bilo zato što su plaće niske. Slobodno tržište, obrazovni sustav, pa čak i osnovni principi socijalne pravde, sve se ispostavilo lažnim.

Uporna stagnacija realnih plaća

Krajem 2013. godine Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) priznala da dolazi do problema. S jedne strane, zabilježen je porast BDP-a po glavi stanovnika, dijelom zbog povećanja produktivnosti. S druge strane, uočena je uporna stagnacija realnih plaća. U najboljem slučaju povećane plaće su bile tek dovoljno velike da bi zadržale korak s inflacijom, ali sigurno nisu bile u skladu s porastom produktivnosti po glavi stanovnika.
Drugim riječima, izgubljena je korelacija između doprinosa radnika (kontribucije) i naknade (kompenzacije) - između outputa radnika i plaće koje primaju. Višak novca nije nestao, ali sada ide kapitalistima kroz dividende, primjerice.

Ljudski zamor poslom i životom?

Izgleda da socijaldemokratske ideje nisu više odgovor na kapitalizam, jednostavno zato što se temelje na tržišnim principima koji su „nesocijalni“. Ali to ne znači da će rast nezadovoljstva velike većine zaposlenih postojećim sustavom automatski dovesti do sloma. Ljudski zamor poslom i životom već je tako velik da nije sigurno da li bi itko prosvjedovao ili dizao revoluciju!?
Što će zamijeniti postojeći sustav? Jednom, kada shvatimo činjenicu da slobodno tržište ne može štedjeti smanjenjem sredstava rada, pojavit će se nova rješenja.

Kraj radne ere!?

Kraj radne ere, već je neko vrijeme u glavama ekonomista i studijama društvenih istraživača. Jedno od najpopularnijih rješenja za život u svijetu bez rada - ili barem u svijetu u kojem rad nije obvezan – zvat će se „zajamčena temeljna dobit“.  Radi se o ideji da bi svaki građanin dobio određeni iznos novca koji je dovoljno visok da pokrije minimalne životne potrebe, neovisno o drugim primanjima koja bi mogao imati.
Ta ideja ima neki potencijal. Većina pristalica ovog koncepta je suglasna da postoji potreba da se izdvoje postojeći tehnološki resursi kako bi se osigurao minimalan životni standard i smanjila ovisnost o poslu. Glavno je pitanje, naravno, kolik bi to bio dobitak za nacionalnu proizvodnju, a time i mogućnosti pružanja osnovnih prihoda. Ako ljudi ne budu morali više uopće raditi, ili ako budu radili puno manje, porezni prihodi bi također mogli opasti!?

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu