English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Zloupotreba ljudskih prava

Od svoje pojave “ljudska prava” predstavljaju samo mit i instrument političke borbe. Da se prisjetimo: Velika francuska buržoaska revolucija, 1789. godine, koja je donijela parolu “bratstvo, sloboda, jednakost”, nije imala antifeudalni karakter, već je bila sredstvo borbe jedne grupacije za vlast. Krupna aristokracija je još pri Ludoviku IV. već duboko utonula u kapitalističke odnose, a seljaštvo je ostvarilo sva svoja neophodna prava. Ali bilo je i drugih koji su se željeli dokopati državnog kormila, to su francuski masoni iz redova financijera i srednje buržoazije. Upravo su oni postali autori u povijesti rukotvorene revolucije. Zanimljivo je da se već tada koristila tehnologija koja se i danas uspješno koristi. Od tada pa do danas, tehnologija obrade jednoga mišljenja neprekidno se usavršava.

“Ljudska prava” u tuđoj zemlji

Velike sile, koje se, tobože, brinu za ljudska prava u tuđoj zemlji, imaju u njoj svoje interese. Koliko je američke korporacije koštala nafta poslije uklanjanja diktatora Sadama Huseina? Dugo je koštala 20 dolara po barelu (pri srednjoj cijeni na svjetskom tržištu od 100 dolara) i završavala je u tankerima bez ikakvih aukcija, o čemu se saznalo iz satelitskih snimaka, koji su se pojavili na internetu.
Tajna korištenja mita o “ljudskim pravima” je jednostavna. Taj se mit nameće ciljanom auditoriju uz pomoć gigantskih informativnih i organizacijskih resursa, naravno, pomoću agentura i velikoga novca. Oni koji žele shvatiti da su zapadna “ljudska prava” samo blef, trebali bi se sjetiti izvornih stvari;
a) U društvu u kojem je glavni privredni mehanizam kamata kredita, tj. institucionalizirana vrsta, iznuđivanja, nije moguća ekonomska pravednost;
b) U društvu u kojem individualni egoizam predstavlja kamen temeljac interesiranja ličnosti, nije moguća socijalna pravednost;
c) U društvu u kojem zakulisni novac dozvoljava stvaranje zakulisne vlasti, sve priče o demokraciji i ljudskim pravima predstavljaju samo puku predstavu.

Genetsko pamćenje naroda

Što je, u stvari, politika globalizacije? To je privođenje svih naroda u jedinstveni svjetski poredak, u kojem će svima biti jasno tko predstavlja stado koje daje vunu i meso, a tko je pastir. Zbog tih ciljeva se vode ratovi koje NATO vodi širom svijeta, a koji, kad se sklope u jedan mozaik, daju sliku trećeg svjetskog rata.
No, usporedo s tim kretanjima, postoje i druge ozbiljne stvari, u prvom redu povijesno sjećanje ili genetsko pamćenje naroda. To je temelj za stvaranje novog suverenog svjetskog centra moći. Taj će centar neizbježno postati ujedinitelj svih u globalizaciji povrijeđenih i opljačkanih naroda.
Doduše, kolonijalistima je sužen teritorij za eksploataciju drugih naroda, što je rezultat antiglobalističkih revolucija. Jer te zemlje, na kojima je zbog jeftine radne snage i jeftinih sirovina Zapad procvjetao, penju se na nove pozicije. Vrijeme jeftine radne snage i jeftinih sirovina iz Trećeg svijeta se završava. Zbog toga je Europska unija, htjela to ili ne, prinuđena okrenuti se svojoj periferiji u traženju zamjene za nekadašnje pozicije. Novi članovi i kandidati za nove članove Europske unije već u startu se stavljaju u ulogu donatora onemoćale europske privrede. Zato se stvara jedinstvena Eurobanka, koja će isisavati sokove preko nezajažljivih kreditnih kamata.
Zloupotreba ljudskih prava dosegla je gadljivi vrhunac: pravo na dostojanstven život, na rad, na zdravlje, na obrazovanje itd., ne znači danas gotovo ništa za obespravljene ljudske većine. Njima se s oltara obećava “carstvo nebesko”. Kao da je ljudski život ispunjen jedino ako stremi tamo “gdje se vječno spava.”

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu