English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
ETIKA INDUSTRIJSKIH ODNOSA - POSLOVNI MORAL I SVIJEST

Poslovni moral je skup nepisanih, općih, za pojedinca karakterističnih moralnih normi i vrijednosti koje određuju njegovo ponašanje u svim poslovnim odnosima i svim vremenima.

Veza s razvojem društva

Općenito nastanak i razvoj poslovne etike je sukladan s razvojem društva. Pa je u tom kontekstu njena praktična primjena  sukladna  sa aktualnim društvenim pojavama i razdoblju u kojem se industrijski odnosi događaju. Zato su se u pojedinim razdobljima mijenjali pristupi vezani za oblast poslovne etike i zatiču se različita moralna pravila koja se primjenjuju u industrijskim odnosima. Ovo se posebno odnosi na industrijske odnose u tranzicijskim zemljama nakon 1990 godine, jer su u njima društvene promjene najočevidnije, najdrastičnije i strukturno najsnažnije. Etika industrijskih odnosa koja je po svom obimu i sadržaju na stanovit način uži rodni pojam od poslovne etike na značaju dobiva 90-ih godina. To je razdoblje pune funkcije liberalnog kapitalizma, ekonomske recesije u mnogim oblastima poslovanja, razdoblje jake konkurencije na svjetskom tržištu, velikog smanjenja broja zaposlenih, spajanja kompanija, izuzetne mobilnosti radne snage (koja postaje internacionalna, čine je pripadnici više rasa, oba spola, raznovrsnija je i obrazovanija); pravce migracija radne snage ne prate migracije kapitala - pravci migracija radne snage i kapitala često su suprotni i sl.

Utjecaj globalizacije, informatizacije i ekološke krize

U ovom razdoblju, poslovna etika se susreće sa brojnim socijalnim problemima koji su nastali kao posljedica globalizacije i ubrzanog razvoja novih tehnologija, koje su bitno ugrozile čovjekovo prirodno okruženje i uslove njegovog života. Taj trend ugroze se intenzivno nastavlja i , tako da se kao aktualni problemi industrijske etike u suvremenom društvu označavaju globalizacija, informatizacija i ekološka kriza.
Danas je svima jasno da su u poslovnoj praksi neetičko ponašanje ne može ni dozvoliti ni nagraditi. U etičkom smislu nastaje novi koncept poslovnog ponašanja, koji polazi od ugrožavanja prava i interesa drugih, koji polazi od ostvarivanja općih društvenih interesa, koji među ostalim obuhvaćaju kvalitetno radno okruženje u kome poslovni uspeh, konkurentnost i ostvarivanje profita ne zavise ni od čega drugog osim prava i dužnosti koje se primjenjuju u industrijskim odnosima.

Obveza i odgovornost

Ta prava i dužnosti podrazumijevaju obvezu (commitment) da se posao obavi na odgovarajući način i podrazumijeva se odgovornost (responsibility) za izvršenje preuzete obveze. U tom smislu, moralno odgovorna osoba se obavezuje da posao obavi i da prihvati odgovornost za neuspjeh ili grešku, ali zadržava i pravo na partnerski dogovorenu razinu osobnog i kolektivnog standarda u slučaju pravodobnog i kvalitetnog izvršenja obveze. Odgovornost može biti osobna, kada se krše etičke norme i pojedinac stiče ličnu korist na račun općih interesa kompanije, a može biti i korporativna društvena odgovornost. Pod etikom industrijskih odnosa se podrazumijeva i organizacijska, korporativna kultura koja se odnosi na pravila etičkog ponašanja, osnovne vrijednosne sisteme, etičke principe i specifična etička pravila koja kompanija nastoji primijeniti.

Poslovni moral i svijest

Poslovni moral je skup nepisanih, općih, za pojedinca karakterističnih moralnih normi i vrijednosti koje određuju njegovo ponašanje u svim poslovnim odnosima i svim vremenima. Osnovne karakteristike poslovnog morala odnose se na poštovanje osobe, uzajamno poštovanje i povjerenje, poštovanje različitosti, savladavanje razlika i uvažavanje interesa drugih, zaštitu dostojanstva, odgovornost i dužnost prema drugima, uzajamnu pomoć, držanje obećanja i date riječi. Odnose se i na poštovanje dobrih i poslovnih običaja i namjera, poslovni kompromis, humanost, samostalnost, točnost, kreativnost, istinitost, toleranciju, suradnju, racionalnost, dosljednost i sl. Poslovni moral obvezuje sve sudionike u poslovnim aktivnostima, a posebno menadžere. Naime, menadžeri bi u pravilu trebali  biti moralne osobe sa izgrađenim i usvojenim unutarnjim osjećanjem koji se posebno odnosi na moralnu odgovornost. Pored obrazovanja i smisla za upravljanjem, menadžer bi trebao  imati i izražen smisao za međuljudske odnose, sposobnost da spozna i razumije društveno i prirodno okruženje, da poznaje psihologiju ponašanja, mentalitet onih kojima upravlja, etičke standarde i moralne sisteme, sustave vrijednosti, duh vremena i sl.
Moralna svijest predstavlja veoma važnu opću pokretačku snagu čovjeka i dolazi do izražaja u veoma velikom broju aktivnosti i djelatnosti ljudi. Ona je u isto vrijeme i najizraženiji rezultat procesa socijalizacije. Društvene moralne norme značajno utiču na ponašanje ljudi. Pod njihovim utjecajem oni izgrađuju vlastiti moralni sistem i razvijaju kao određene moralne principe koji postaju regulator njihovih ocjena, reagiranja i akcija. Čovjek je tijekom svog života podložan različitim utjecajima. Pokušava se uticati na njegov način mišljenja, osjećanja i djelovanja. Također, svaki pojedinac tokom socijalne interakcije pokušava djelovati na druge kako bi njihovo mišljenje, osjećanje i ponašanje prilagodio svom. Zajednički život te međusobna zavisnost ljudi dovodi do niza socijalnih procesa koji određuju sadržaj, oblik i način djelovanja pojedinaca i grupe u društvenim procesima.
Konformizam s grupama i normama, suradnja među pripadnicima grupe i odgovornost za zajedničke ciljeve osnovni su rezultat socijalne interakcije. Ti oblici interakcije su esencijalni za društvenu egzistenciju, svako društvo teži da ih institucionalizira kao kulturne vrijednosti i da kroz proces socijalizacije formira pojedinca koji je u osnovi konformist, kooperativan i socijalno odgovoran. Svaki pojedinac živi u društvu u okviru zajedničke kulture, konformira se s osnovnim ulogama kulture i društva. Postojanje društva podrazumijeva minimalni stupanj društvene integracije i određen stupanj konformizma prema društvenim normama.
Pojedinac se često nalazi u konfliktnoj situaciji zadržavanja vlastitog osjećaja identiteta dok istovremeno se od njega očekuje da popusti željama drugih, povlađujući normama i standardima. Neslaganje s društvenom zajednicom izlaže pojedinca sankcijama (u rasponu od izopćenja do zatvora), dok neuspjeh postizanja i održavanja osjećaja identiteta može dovesti do niskog samopoštovanja i samopouzdanja ili u krajnjim slučajevima do apatije i depresije. Poslovni moral predstavlja skup ili niz utvrđenih kriterija i načina ponašanja u okviru poslovnog komuniciranja.

Povjerenje i pouzdanost

Standardi u ponašanju i poslovanju uspostavljaju se radi stvaranja povjerenja koje je garancija sigurnosti i sigurnosti u poslovanju. Povjerenje se lako gubi, tako da zbog izvjesne neprovjerene činjenice, nehotične laži, može da se naruši ugled osobe, poduzeća ili institucije. Ime i pouzdanost firme ili institucije upravo se stječu solidnim poslovanjem, poštovanjem dogovora i rokova, održavanjem riječi, uspostavljanjem odnosa koji podrazumijevaju toleranciju i fleksibilnost. Bez obzira na to da li se djeluje pojedinačno ili grupno, u okviru internog ili eksternog toka informacija, da li je u pitanju zaposlen radnik ili rukovodilac, poslovna načela i poslovni moral, slobodno se može reći, moraju upravljati poslovanjem.

Sudioništvo u poziciji trajnog sukoba

U praktičnoj funkciji i realizaciji predočenog etičkog standarda industrijskih odnosa temeljnu ulogu ima trajna prisutnost određenih socijalnih, političkih, etičkih i drugih načela i motiva odnosno svijest o sudioništvu. Budući da je u partnerskim odnosima riječ i o pojedinačnom i kolektivnom odnosu istodobno nužna je pojedinačna i kolektivna svijest o vlastitoj osobnosti te o poziciji i ulozi u industrijskom odnosu.
Naime, svaki odnos je na stanovit način interesan. On je sretište dvostranih, trostranih ili višestranih interesa, ovisno o tomu o kakvom je odnosu riječ. Poglavito kada je o industrijskom odnosu riječ stvar postaje još kompleksnija, jer se radi o susretu rada i kapitala pri čemu je nerijetko riječ o nimalo bezazlenom sukobu sa dugoročnim društveno štetnim posljedicama. Naime suvremeni industrijski odnosi su opterećeni anti etikom globalizacije (kojoj je etička zamjena integracija), dehumanizacijom rada i korporativno koruptivnim trgovačkim moralom multinacionalnih kompanija u kojima pod diktatom neoliberalizma rad postaje čista ekonomsko trgovačka kategorija.
U takvim odnosima koji među ostalim bitno utječu na formiranje i pojedinačne i kolektivne svijesti odgovornost je na onima koji su u poziciji da sudjeluju u kreiranju arhitekture industrijskih odnosa. Naime dosadašnja i teorija i praksa su pokazale da rad nije ogoljena ekonomska kategorija već da pored ekonomske ima i drugu dimenziju koja je dio pojedinačne osobnosti radnika, a u širem smislu dio osobnosti grupe kojoj radnik pripada i društva u cjelini. Zato odgovornost za humanizaciju rada pripada onima koji u takvoj situaciji nemaju pravo na oportunizam niti na osobne interesne kalkulacije, jer su u poziciji etičkog korektiva socijalnih odnosa. Misli se dakako na sindikate, jer su oni po svojoj definiciji skupna svijest pojedinaca sudionika u procesu rada.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: