English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
PROCEDURA PREKOMJERNOG DEFICITA – IZAZOV SINDIKATIMA U ZAŠTITI SOCIJALNIH PRAVA RADNIKA

Paktom o stabilnosti i rastu (SGP) i kriterijima iz Maastrichta utvrđena su ograničenja rasta javnog duga i proračunskog deficita, te procedura za države s prekomjernim proračunskim deficitom  (engl. Excessive Deficit Procedure, dalje: EDP) koje ne zadovoljavaju fiskalne kriterije iz Maastrichta. Europska komisija je 22. studenog 2013. godine usvojila odluku kojom će EDP primijeniti i na Hrvatsku, iako od primanja u punopravno članstvo nije prošla ni godina dana. Razlog za to je viša razina proračunskog deficita od referentne vrijednosti (utvrđenoj temeljem Pakta o stabilnosti i rastu, kriterijima iz Maastrichta) i istovremeni rast javnog duga.

Važno je naglasiti da kod uvođenja EDP-a Europska komisija ne preuzima kontrolu nad izvršenjem proračuna države članice na način da se izravno predlažu mjere na prihodnoj i rashodnoj strani proračuna. Europska komisija u okviru EDP-a prati ostvarenje ciljeva zadanih Preporukom za izlazak iz situacije prekomjernog deficita, a zemlja članica sama određuje niz mjera u ostvarivanju ciljeva utvrđenih Preporukom. Iako Preporuka za Hrvatsku još nije javno dostupna, iz ranijih Preporuka zemljama članicama EU vidljivo je na koje ciljeve Europska komisija stavlja prioritet. To je važno znati i zbog toga što postoji nesklonost da se o mjerama razgovara sa socijalnim partnerima, a uobičajeno je da se odgovornost za restriktivne mjere dovodi u vezu sa „vanjskim“ zahtjevima. Dakle, treba razumjeti da se EDP za pojedine države uvodi prije svega zbog zaštite proračuna Europske unije, a posljedično, utječe se i na stanje sređivanja financija u pojedinoj državi članici. Važno je istaknuti da se EDP  prema kriterijima iz Maastrichta aktivira kada proračunski deficit konsolidirane opće države zemlje članice poraste iznad 3% BDP-a, a dug opće države premaši 60% BDP-a. Prosječni proračunski deficit EU 27 (bez Hrvatske) od 1997.g. do 2008.g. manji je od 3% BDP-a.

Pritisak na socijalne politike

Procedura prekomjernog proračunskog deficita (EDP) traje tri godine, a prema preporukama Europske komisije šest mjeseci je rok za poduzimanje mjera za smanjenje deficita. Za državu koja potpadne pod EDP, usklađivanje deficita i javnog duga traje minimalno tri godine. Putem pravnih mehanizama koje Europska komisija u okviru EDP-a ima na raspolaganju, Europska komisija je dobila i mogućnost značajnog utjecaja na tržište rada, a naročito na industrijske odnose, sindikate i kolektivno pregovaranje. Europska komisija kroz EDP indirektno utječe i na kreiranje socijalne politike pojedine države članice iako socijalna politika nije direktno u njezinoj nadležnosti.
Iako je period svojevrsnog nadzora nad prezaduženom državom članicom određen na tri godine, postoje i izuzeci, pa je npr. Bugarska bila u EDP-u dvije godine s primarnim ciljem smanjenja proračunskog deficita jer je  javni dug Bugarske bio ispod referentne stope. Međutim postoje i primjeri znatno duljeg EDP-a. Tu se ističe primjer Mađarske čiji je izlazak iz EDP-a trajao devet godina (od 2004-2013.g.).

Stroge preporuke i moguće kazne

Naime ukoliko Europska komisija utvrdi da država članica koja je ušla u EDP nije u  zadanom roku provela određene radnje ili su rezultati poduzetih radnji neučinkoviti, onda, kao dodatnu vrstu pritiska Europska komisija koristi javnu objavu preporuka, a ponekad se uvode i kazne kao krajnja mjera. Predviđene kazne za nepridržavanje EDP-a su novčane u postotku BDP-a ili ograničenja pristupa sredstvima strukturnih fondova. Kazne za zemlje članice Eurozone predviđene su u obliku depozita koji se utvrđuje u rasponu od 0,2-0,5% BDP-a dotične zemlje, a ostale članice izvan Eurozone mogu biti privremeno uskraćene za povlačenje sredstava iz fondova  EU-a. Nakon ispunjavanja zadanih uvjeta iz EDP-a zemljama se vraća uplaćeni depozit i omogućava pristup fondovima.
Treba naglasiti da se zemlja članica koja je ušla u EDP mora strogo pridržavati preporuka u okviru EDP-a koje se odnose na dostavu jasno strukturiranih statističkih podataka. Naime, izvješća o napretku u okviru EDP-a su strukturirana i temelje se na unaprijed određenim standardiziranim zahtjevima za podatke. Tako da tzv. „proizvoljni“ izvještaji nisu dopušteni. Ukoliko se to ipak dogodi, Eurostat (statistički ured Europske komisije) može javno iskazati tzv. „rezervaciju na kvalitetu podataka“ i korigirati pokazatelje deficita i duga koje je u EDP izvješću iskazala država članica. Ukoliko se dogodi opisana intervencija Eurostata, slijedeći je korak izrada plana za poboljšanje EDP statistike u državi članici za koju je iskazana rezervacija, a uobičajen je i neposredan nadzor nacionalnog  statističkog ureda.

16 zemalja u EDP-u

Iz navedenog je vidljivo da je Hrvatska ulaskom u EDP pod posebnim nadzorom proračuna i javnog duga od strane Europske komisije. Međutim, treba istaknuti da je metodologija koju je do sada Hrvatska koristila u iskazivanju podataka bila različita od metodologije EU, te će se Hrvatska  ulaskom u EDP metodološki izjednačiti u praćenju deficita sa ostalim članicama Europske unije. Važno je naglasiti i to, da je u vrijeme krize, koja je zahvatila većinu članica EU, u 2012.godini čak 16 država članica EU imala višu razinu proračunskog deficita, a 14 država je imalo višu razinu javnog duga. Tijekom 2012.godine najveće proračunske deficite imale su Španjolska ( 10,6% BDP-a), Grčka ( 10,8% BDP-a ), Irska ( 7,6% BDP-a ), a tek 11 država je bilježilo stopu manju od 3% BDP-a. U rujnu 2013. godine je 16 država članica EU bilo u EDP-u.
Zbog brojnih financijskih rizika odlučeno je da i Hrvatska, bez obzira na kratkoću članstva u EU ulazi u EDP. Hrvatska postupno usvaja statističke standarde i usklađuje statistiku državnih financija sa Eurostatom. Hrvatska je Eurostatu prvi puta u svojstvu države članice dostavila podatke o proračunskom deficitu i dugu opće države u okviru EDP notifikacije, a ti su podaci i objavljeni na mrežnim stranicama Eurostata i DZS-a. Iako je glavni razlog ulaska Hrvatske u EDP proračunski deficit, zbog mnogo izdanih državnih jamstava potencijalno je moguć i rast javnog duga. Isto tako, postoji velika mogućnost da se zbog nepodmirenih kreditnih obveza (osiguranih državnim jamstvima) Hrvatskim autocestama i aktiviraju državna jamstva, a time će narasti i javni dug opće države.

Suverenitet nad proračunom, ali uz stalni nadzor

Kao što je već rečeno, još nema točnih informacija o datumu otvaranja EDP-a Hrvatskoj. Međutim, netočne su informacije prema kojima ulaskom u EDP Hrvatska gubi suverenitet nad proračunom. Točno je da Europska komisija ne preuzima kontrolu proračuna Republike Hrvatske, ali je isto tako jasno da ulaskom u EDP Hrvatska dobiva Preporuke i smjernice za ostvarenje zadanih ciljeva.
Iz svega navedenog ipak proizlazi da državne financije i javni dug  ulaskom Hrvatske u EDP ulaze u strogo utvrđene i kontrolirane uvjete, odnosno, ulaze u zonu visokog i stalnog nadzora. Drugim riječima, za Hrvatsku  dolazi vrijeme u kojemu će se prioritetno rješavati zatečeno stanje financija, a biti će vrlo malo prostora za autonomno planiranje novih investicija i poboljšanja uvjeta na tržištu rada.

Opasnost da izostanu socijalne pogodnosti, a nametne se štednja

Iako bi Hrvatska, kao punopravna, 28. članica EU trebala imati razne benefite na socijalnom planu, moguće je da će se  većina aktivnosti ipak odvijati sa ciljem konsolidacije javnih financija. Iako ciljevi i strategije „EUROPA 2020“ sadrže i vrlo važnu socijalnu komponentu koja se prije svega odnosi na povećanje stope zaposlenosti i smanjivanje broja građana koji žive u siromaštvu, u praksi se sustav europskog ekonomskog upravljanja ipak usmjerava na mjere štednje. U tom kontekstu se fleksibilnost plaća postavlja kao glavni instrument prilagodbe, tj. rješenje za niz strukturnih problema (proračunski deficit, konkurentnost, nezaposlenost i dr.). Upravo Preporuke Europske komisije koje su vezane za sustave kolektivnog pregovaranja direktno i indirektno potiču takmičenje u snižavanju cijene rada među državama članicama EU.
Stoga mnogi stručnjaci, osvrćući se na politiku Europske komisije iznose kritičke stavove prema modelu štednje smatrajući da se na takav način neće riješiti temeljni problemi europske ekonomije. Protivnici takve politike među kojima su i mnogi sindikati ističu da neujednačena konkurentnost na tržištu rada nije cijena rada, te da odgovornost za ekonomsku krizu nikako ne proizlazi iz cijene rada radnika.

Prioriteti EDP-a

Unatoč tome, u okviru EDP-a prioriteti Europske komisije su usmjereni na pet područja:
1. Plaće – ukidanje automatske indeksacije plaća; izmjena sustava kolektivnog pregovaranja s ciljem da se onemogući rast plaća veći od rasta produktivnosti (bez inflacije).
2. Radno zakonodavstvo – snižavanje indeksa zakonske zaštite zaposlenja.
3. Tržište rada - veća participacija žena i starijih radnika; poticaji zapošljavanju mladih; skraćivanje tranzicije iz obrazovnog sustava u rad.
4. Mirovine - produljenje radnog vijeka izričitim vezivanjem dobi umirovljenja uz očekivano trajanje života; smanjivanje prijevremenog umirovljenja.
5. Porezna politika - porezno rasterećenje rada, uz povećanje ekoloških poreza.

Veliki izazov za sindikate

Najnoviji nacrti zakona koji su upućeni u postupke donošenja ili su u postupku predlaganja, upravo potvrđuju da su „na djelu“ i naprijed navedeni prioriteti iako je o njima izostao socijalni dijalog ili je bio vrlo oskudan. To je sa aspekta zaštite radnika vrlo loše, jer se slabljenje sustava kolektivnog pregovaranja i fleksibilizacija tržišta rada provodi bez procjene njihovih socijalnih učinaka. Očito, budućnost radnih odnosa se mijenja, jer sve više se uvode atipični oblici rada, a individualnim ugovaranjem se izravno zaobilazi standarde ugovorene kolektivnim ugovorima.
Ukoliko je politički cilj snižavanje minimalnih plaća i sužavanje opsega pokrivenosti kolektivnim ugovorima, te smanjivanje ili ukidanje proširene primjene kolektivnih ugovora i njihova decentralizacija, može se reći da države članice EU zahvaća surovi liberalizam koji slavi kapital a socijalna prava radnika sve više ukida.
ETUC (Europska konfederacija sindikata) je prepoznao ovakvu politiku i izravno joj se suprotstavio. Snaga sindikata je i u ovom pitanju odlučna. Sindikati mogu i moraju  ovaj smjer zaustaviti i preokrenuti ga u vlastitu korist. Inače će izgubiti povijesnu bitku za svoj opstanak.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: