English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Lipanj 2017. - Nije nam dosadno, ali postaje zamorno
Kako bi bilo da živimo u zemlji u kojoj se na izbore izlazi samo svake četiri godine, u kojoj se kampanja svodi na argumente i programe, a ti programi se poslije i izvršavaju, u kojoj se propisi čitaju kako su pisani, a ne da ih se izbjegava, u kojoj je normalno da svaki radnik primi dobru plaću, zna radno vrijeme, da mu se ne prijeti otkazom, u kojoj nema govora mržnje zato što netko različito misli ili mu djed nije bio u istoj vojsci… Takvih zemalja ima i lijepo je u njima živjeti, ali mnogima bi život bio sterilan i monoton. A nama barem nije dosadno. Sve pore naših života su poput TV-sapunice, no i u najboljim sapunicama, nakon nekog vremena svi ti preokreti postanu zamorni. 

Čemu se čude

Oprostite na izrazu, ali „Čudi se ko pura dreku“ zaista oslikava čuđenje najnovijoj koaliciji HDZ-a i HNS-a. Kao prvo, tko imalo prati našu politiku ili politiku uopće, nema se više čemu čuditi ili hiniti razočaranja. Kao drugo, od kuda uopće tvrdnja da je Hrvatska narodna stranka bliža Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske nego Hrvatskoj demokratskoj zajednici (skoro sam i tu napisao partiji). Uz to što im je i naziv bliži, zaboravlja se da je HNS proizašao iz raspada Koalicije narodnog sporazuma početkom devedesetih, koja je bila umjereniji, ali ipak nosilac promjena toga vremena, a još više se zaboravlja da su vođe liberalno orijentirani, pri čemu to ne znači „obranu slobode“, već slobodno tržište u kojem je sve dozvoljeno. 
Propušta se uočiti da se ovime HNS vraća na staro mjesto, koje mu je bezobzirno oteo MOST, mjesto male stranke koja je nužna kao prevaga da bi velika mogla vladati. Mjesto gdje malen postaje veći od onog što jest, te on diktira uvjete preko svojih okvira, ali što je opasnije, i preko svojih kapaciteta. MOST je takvu ulogu uzeo pa pustio dva puta, točnije tri, jer se u prvoj epizodi činilo da je dogovor postignut s SDP-om, pa su se predomislili. Tada su paralelni razgovori, koketiranje, pa gotovo i ucjenjivanje obje vodeće ali oprečne opcije, bili čak i odobravani, prikazivali su se kao obrana demokracije i poticanje promjena. Malo su išli s jednima, malo s drugima, malo želeći biti pozicija, pa onda opozicija, svaki puta tražeći principijelne razloge svojim promjenama raspoloženja u promociji svojeg postojanja i značaja. Ima i tu jedna dobra izreka kad netko želi biti i pošten i ….. Tako su se na kraju čudili tko je Zdravko Marić koji je došao iz Agrokora, iako su ga pola godine prije podržali, kao da tada nisu znali tko je tko i što je što. Opće čuđenje Agrokoru je pak vrhunac svih naših sadašnjih čuđenja, jer kao da do prije tri mjeseca nitko u ovoj državi, pa ni dobavljači, nisu znali da Agrokor kasni godinu i više s plaćanjima, da je pitanje samo je li dužan 35, 37, ili 40 milijardi kuna, što je to mjenica, regresno pravo... 
Evo nas ponovno, povijesno veća, ali danas realno mala stranka, s opasno malim kapacitetom naspram snažnih apetita, u okrilju velike stranke, koja ju mora othraniti da bi nastavila vladati. Istina, skočila je iz krila jedne u krilo druge suparnice. Zaboravljamo kako nazivaju politiku, kao i da je cilj gotovo svačije politike doći do vlasti, ili joj se barem približiti. Riječ, pa ni pisana i ovjerena pečatom (koji namjeravaju ukinuti), ne znači mnogo. Koga briga za koalicijski sporazum, na koji je zajedno skočilo nekoliko stranaka da bi povećale izglede osvajanja vlasti. On ima manju vrijednost nego stablo koje je posječeno da bi od njega nastao taj komad papira. 

„Brojanje ruku“ je sumrak demokracije argumenta 

Ono što je u našoj današnjoj demokraciji žalosno, a čemu se većina pak ne čudi, jest „brojanje ruku“. Ova ili ona opcija, ovaj ili onaj premijer, ima ili nema podršku, ima ili nema većinu, sve se to promatra kroz činjenicu koliko je ruku unaprijed osigurano. Istina je, tako stvari u suštini funkcioniraju, ali prešlo je svaku mjeru. Analize kako treba samo osigurati ruke, njih 76, 78, ili 102, sve preko magične granice 50%. Potom se unaprijed zna što će biti, bez obzira na to bio prijedlog zakona dobar ili loš. Onda nam ne treba ni Sabora ni saborskih zastupnika. Čemu se trošiti na argumente, maratonske rasprave, čemu odbori, socijalni dijalog, ako se kao kod dresiranih pasa zna koliko će se šapa dići kojoj strani. Zato su se saborske rasprave svele na lavež i režanje s jedne strane na drugu. 
Čemu cijele predstave, kada je dovoljno da tamo sjedi par ljudi koji vuku sve poteze. Čemu i preferencijalno glasovanje, ako je ruka našeg favorita već unaprijed pobrojana i vezana, poput lutka na koncu. 

Ljudi odustaju i odlaze

Kao da ovo nije dosta, u medijima natpisi o željama daljnje fleksibilizacije radnih odnosa, jer poslodavci to trebaju i traže kako bi bili konkurentni. Pobogu, pa to je već toliko ofucano! Očigledno je da se konkurentnost ne može temeljiti na upornom snižavanju razine radnih prava, da smo dosegli dno, da minimalac i nesiguran izrabljujući posao nisu dovoljni faktori motivacije radnika. Još veći i oštriji bičevi neće imati učinak. 
Radnici, građani, ljudi, siti su svih udaraca, loših vijesti, umorni su od svega. Oni kojima su se nepovoljni obrati u sapunici njihovih života popeli navrh glave, više se ni ne žele boriti, ne traže povrat na posao, ne traže veću plaću, oni jednostavno mijenjaju program – daju otkaz i odlaze. Neki poslodavci shvaćaju da se trebaju mijenjati. Mnogi, nažalost, ne, i dalje uporno stišću i žmiču. Ne priznaju to ni sebi, a kad im radnici odu, onda se i oni čude (ko pura dreku), štoviše, uvrijeđeni su. 
To još prolazi kada naši ljudi traže drugu opciju u domovini. No, s obzirom na sve sapunice koje nas okružuju, sve je više onih koji odlučuju prestati gledati cijeli domaći program. Gase TV, ustaju iz fotelje, odlaze iz doma, iz domovine. U neku drugu zemlju, u neki tuđi sretniji kraj, gdje je trava zelenija, TV-program bolji, gdje se političari i poslodavci ne čude svemu, ne traže pitanja i probleme, već daju rješenja. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: