English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Ožujak 2017. - Prava i jednakost promovirajmo svakodnevno
Prošao je ovaj 8. mart, Dan žena. Prošla su i vremena kada se taj dan zaista slavio, kada su radnice primale cvijeće, darove i čestitke od svojih poslodavaca i kolega, žene od muževa, majke od djece, kćeri od očeva. Čari, koje je imao ovaj praznik, pripreme, darivanje, slavlje (često i pretjerano) izblijedjele su. Danas je to ograničeno i suzdržano. Neki čak čestitaju taj dan ženama tako da u šali navode njihove mane, bolje bi bilo da su im zaboravili čestitati. 
Kod nas se sve rjeđe išta i slavi, već se obljetnice koriste za proteste. Tako je ove godine Dan žena popraćen više u protestnom tonu, a glavni naglasci bili su na potplaćenosti žena, njihovoj podzastupljenosti u odlučivanju u svim sferama života pa i u javnom, pravu na pobačaj i pravu na seksualnu orijentaciju. Uz ispriku što o ovome piše muškarac, posljednje dvije ipak se čine širim društvenim i etičkim temama. 
Povijesno gledano, ne može se reći da pomaci u spolnoj ravnopravnosti ne postoje. Donedavno ona nije bila priznata čak ni formalno. Opće pravo glasa novijeg je vijeka, a redom su ga prvo dobivali muškarci. Daleki Novi Zeland prva je važnija samostalna država koja je 1893. godine priznala pravo glasa žena. Ovaj postupak trajao je cijelo prošlo stoljeće, ponajviše iza I. i II. svjetskog rata. Na našim prostorima to pravo uvedeno je u SFRJ 1945. godine, a Švicarska ga je priznala tek 1971. godine, dok čak i u novom tisućljeću to tek sada čine neke pa čak i vrlo bogate države. Unatoč formalnoj ravnopravnosti, stvarna još nije tu, pogotovo ne u cijelom svijetu, a razlike postoje čak i unutar zemalja, gradova, grupa, obitelji. 
Pitanje potplaćenosti, nažalost, vrlo je aktualno. Žene bivaju često zaposlene u zanimanjima koja su slabije plaćena. Ovo je zaista kompleksni problem koji treba kontinuirano rješavati, a obuhvaća široki spektar pitanja, od odnosa u obrazovanju, radnim organizacijama do odnosa u obitelji, ali i osobnih odabira te usmjerenja vlastite karijere. 
Prava žena, mladih, starijih ili bilo koje skupine ne treba provoditi deklaratorno, tako da se osnivaju paralelni organi, sekcije žena, mladih, seniora, a koje osim što dobro zvuče, često ne daju pravi rezultat, te čak i posluže kao kamuflaža zanemarivanju pitanja. Ako želimo nekoga aktivno uključiti u bilo koji dio života, odlučivanja i utjecaja, dajmo mu stvaran pristup u sve aktivnosti i odluke. Nemojmo nikoga stavljati u grupe koje se skreću na posebne, točnije sporedne, kolosijeke. 
U našem sindikatu nema aktivne ženske sekcije, što ne znači da se ne promišlja i ne vodi računa o rodnoj ravnopravnosti. Isto vrijedi i u pitanju zastupljenosti mlađih kolega. Do toga pokušavamo doći direktnom zastupljenošću i uključenošću u rad. Ukupan broj članova našeg sindikata čini 44% žena i 56% muškaraca, ova brojka je determinirana strukturom radnika u djelatnosti. Sindikalnih povjerenica je 39%, a povjerenika 61%, što ne odstupa ekstremno od strukture članstva. Na posljednjem Kongresu bilo je 40% zastupnica i 60% zastupnika, postotak od kojeg su naš državni Sabor i druge institucije još godinama daleko. Uz to, ukupan broj članova tijela našeg sindikata; Predsjedništva, Nadzornog odbora, Statutarne komisije, Upravnog odbora sredstava solidarnosti i regionalnih povjerenika brojevno su poravnani. Njih 19 odnosno 51% su žene, a 18 odnosno 49% su muškarci. U stručnim službama sindikata, i na složenijim poslovima, za razliku od prethodnih godina, danas većinu čine žene. U poziciji, uvjetima rada i međusobnom uvažavanju, ne radi se razlika između žena i muškaraca. Svakako težimo tome i nadamo se da je tako. To je pravi put ravnopravnosti obiju strana. 
Kada govorimo o razvoju svih prava, princip ne smije biti da se na jedan dan u godini protestira, daju deklaratorne izjave, prikupljaju kratkoročni bodovi, a nakon malo buke sve splasne i padne u zaborav. Borba treba trajati svih 364 dana u godini, a onda se onaj 365. zaista može i obilježiti kako treba. Ovo vrijedi i za borbu za prava radnika, 1. maj, Dan radnika. Nema velike koristi ako se taj jedan dan protestira, ponavljaju parole, a potom borba za radnička prava ostatak godine padne u drugi plan. 
Borba za ravnopravnost spolova, za ravnopravnost čovjeka treba biti pitanje oba spola, i žena i muškaraca, jer se radi o temelju funkcioniranja svakog pravednog modernog društva. Ovaj proces mora biti svakodnevan i sveobuhvatan; od obitelji, ravnopravnog odnosa roditelja prema djeci, odabira i razvoja odnosa partnera i njihovog suživota, škole, radnih organizacija… 
Treba ipak imati na umu da ravnopravnost i jednakost ne znače i potpunu identičnost, jer ona ne postoji. Postoje određene razlike, ako ništa drugo, biološke. Ne treba ih nikada gledati kroz prizmu mana, ali ni skretati u drugu krajnost i sve ignorirati. 
Žene, neka svaki dan bude vaš dan, i danas. Isto vrijedi i za muškarce, a ponajviše međusobno. Uvažavajte se, pomažite, radite i živite u skladu. Svaki dan. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: