English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Siječanj 2011. - Umjesto “založit će se” treba “obvezuje se”!

Za novi ZOR potrebni su  ustupci!

Zbog nemogućnosti dogovora između sindikata, poslodavaca i Vlade Hrvatska je već godinama zarobljena u raljama lošega radnog zakonodavstva koje nijednom od tri navedena partnera ne ide na ruku. Sindikatima posebno smeta rad na određeno vrijeme, poslodavcima otežano otkazivanje ugovora o radu, a Vladi produžena primjena kolektivnih ugovora koji su učestaliji u javnim službama nego u industriji.
No za dogovor o novom Zakonu o radu potrebni su određeni ustupci, što u konačnici znači da neće svi biti zadovoljni rezultatima. A nezadovoljan socijalni partner u izbornoj godini može postati najljući neprijatelj bez obzira dolazi li iz redova poslodavaca ili sindikata. I zato ćemo za promjene najvjerojatnije morati pričekati neka nova vremena ili neku novu Vladu koja će se uhvatiti ukoštac s jednim od ključnih problema hrvatskoga gospodarstva - radnih zakonodavstvom - koje otežava i zapošljavanje i otkazivanje ugovora o radu, a radnicima ne nudi gotovo nikakvu vrstu sigurnosti.

Zašto se sindikati zalažu za ukidanje jednostranih pravilnika o radu?

Odredba iz sporazuma koja govori o pravilnicima o radu ozbiljno zadire u rješavanje fenomena legalnog postojanja dva tipa poslodavaca i deinstitucionalizacije rada bez plaće. Pored svih zakona te etičkih kodeksa Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske gospodarske komore u Hrvatskoj legalno (legalno zato što pored svih propisa ni na koji način nisu sankcionirani) egzistira tip poslodavaca koji ne podmiruje ni horizontalne ni vertikalne obveze, a čija se privatna imovina enormno povećava i drugi tip socijalno odgovornih poslodavaca koji podmiruju svoje obveze i teškom mukom se bore za opstanak svog biznisa, a ujedno s time i za opstanak radnih mjesta i eventualno povećanje njihova broja. Zbog ovih prvih je u radno socijalnom smislu od velike dugoročne važnosti eliminiranje pravilnika o radu i zaključivanje Općeg kolektivnog ugovora. Pravilnici o radu kao jednostrani akti poslodavca su zbog svoje jednostranosti i malenog ili nikakvog sudjelovanja druge strane u njihovu donošenju kamen spoticanja između sindikata i poslodavaca već 20 godina. Člankom 3. stavak 1. točka c. Sporazuma Vlade RH i sindikata Vlada se obvezuje da će se kod slijedećih izmjena Zakona o radu, to znači sada, založiti za napuštanje instituta pravilnika o radu. Time se sukladno europskoj pravnoj praksi kolektivnom pregovaranju i kolektivnim ugovorima u uređenju radnih odnosa daje značaj kojim im objektivno i pripada, a ukoliko termin iz citirane odredbe  „založit će se“ nekim drugim sporazumom oko Zakona o radu prije donošenja njegovih izmjena bude zamijenjen terminom „obvezuje se“, to će uz početak pregovora za Opći kolektivni ugovor biti najveći uspjeh hrvatskog sindikalnog pokreta od osamostaljenja.

Zajednička amnezija!?

Hoće li Sanader biti jedini koji će platiti ceh? Prodaju nam foru da nitko u HDZ-u nije imao pojma ni o čemu. Svi su mu sekundirali i svi su mu držali lojtre, ne pitajući otkud novac. A sada ih je nevine obuzelo kolektivno sljepilo i zajednička amnezija, i svojim paničnim pokušajima spašavanja vlastite kože potcijenjuju građane/birače! Sada ga mrze i odriču ga se identičnom strašću kojom su ga do jučer obožavali i slijedili bez pitanja.

Vrijeme je za promjene i na sindikalnoj sceni

Naši su sindikati odmaknuli od svinjskih polovica, ali su još na pola puta do modernih sindikata. Nisu manje sposobni, već im je teže nego njihovim europskim kolegama jer su tamo sve kockice tržišta rada davno posložene. Hrvatski sindikati u proteklih 20 godina morali su se izboriti za neka prava koja su vani normalna, primjerice za pravo na štrajk i javne prosvjede na ulici, za kolektivne pregovore, socijalni dijalog s Vladom, te za niz temeljnih prava u zakonima o radu, zapošljavanju, mirovinskom osiguranju... Posljednjih deset godina, kako su se mijenjale vlade, grčevito pokušavaju spriječiti rezanje prava radnika. Koalicijska vlada snizila je plaće javnih i državnih službenika za 30 posto, te svim radnicima u državi smanjila otpremnine i skratila otkazni rok. Vlada Jadranke Kosor uzela je javnim i državnim službenicima božićnicu, smanjila naknade za nezaposlene, a htjela je gotovo ukinuti kolektivne ugovore da sindikati nisu skočili na noge i sa 717.000 potpisa građana spriječili izmjene ZOR-a.
Za smanjenje prava radnika krivi su i sami sindikati, jer se u proteklih 20 godina, otkako su utemeljeni novi sindikati zbog nejedinstva, sukoba i liderskih sujeta nisu nametnuli vlasti i poslodavcima kao istinski predstavnici rada I radništva. Sad je u Hrvatskoj pet središnjica i oko 400 autonomnih sindikata, koji zajedno okupljaju 35 posto zaposlenika, a više od milijun radnika nije u sindikatima. Vrijeme je za radikalne promjene i unutar sindikalnog pokreta.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu