English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
MONOTONI POSLOVI

Počnimo obrnutom tezom. Znate li koja su to najsretnija zanimanja? Prema istraživanjima, top 5 najsretnijih zanimanja su: svećenici, vatrogasci, fizioterapeuti, nastavnici i umjetnici.
A u grupi top 5 najmučnijih poslova nalaze se: fizički radnici, djelatnici restorana, prodavači, krovopokrivači i konobari.
Da su nastavnici i umjetnici zanimanja koje najviše ispunjavaju ljude nije čudno, jer ljudi koji rade takve poslove, biraju ih upravo zbog ljubavi prema poslu, ali svećenici, vatrogasci i fizioterapeuti su definitivno iznenađenje. Nastavnici zbog plaće, svećenici zbog  ograničenja, a vatrogasci zbog opasnih uvjeta u kojima rade.

Neprijatelj motivaciji

Upravo o tome se i radi. Novac nije presudan za zadovoljstvo i ljudi bi u većini slučajeva radije pristali na manje plaćen a zanimljiv posao, nego na monotone poslove.  
Monotoni poslovi najviše utječu na stres, tako da ljudi koji rade bez motivacije i nemaju potrebe boriti se za svoju plaću ili bolji položaj, žive kraće od ostalih i zapravo su u jednakoj kategoriji s onim zaposlenicima koji se guše od problema, prezauzetosti i odgovornosti.
Radite li više od 40 sati tjedno neki monoton posao, možete pregorjeti. Dugotrajna iscrpljenost zaposlenika dovodi do smanjenog interesa za rad i razdražljivosti, a osobe koje pate od toga su i emocionalno iscrpljene i postaju cinične. Također, njihova je učinkovitost na poslu smanjena.
Ono što pomaže da se to stanje drži pod kontrolom je solidan obiteljski život, tvrde liječnici, a najbolje znamo iz vlastitog iskustva, da su nam naši partneri, djeca, roditelji i prijatelji takozvani zračni jastuci, kad nam se učini da nam je posao jedna velika prometna nesreća.

Uzrok bolesti

Osim stresa, na takvim se pozicijama dobivaju i razne bolesti. Monotoni poslovi najčešće obuhvaćaju ona zanimanja gdje puno sjedimo a minimalno se krećemo, zurimo u monitor satima, loše se hranimo i nepravilno sjedimo na stolcu. Od bolesti zglobova, kičme, opće ukočenosti, zračenja, prekomjerne tjelesne težine, bolesti dišnog sustava i vrata, pa sve do karcinoma. Izvori bolesti su brojni a na sve to skupa još više utječe naša ozlijeđena psiha, jer su na takvim pozicijama ljudi rijetko zadovoljni sami sa sobom.
Statistike su po ovom pitanju zastrašujuće: od bolesti vezanih uz rad godišnje u svijetu oboli oko 160.000.000 ljudi, odnosno 64 na svakih 1000 zaposlenih. Procjenjuje se da godišnje oko 800.000 ljudi umre od direktnih posljedica ovih bolesti (bez posljedica ozljeda na radu). A gotovo trećina zaposlenih starijih od 45 godina, boluje od jedne od bolesti vezanih uz rad.

Prednosti

U monotone poslove spadaju: tajnice, prevoditelji, računovođe, domaćice, rad u korisničkim i it službama, čistačice, pravnici u javnim/administrativnim službama, rad za šalterom u banci/pošti.
Tu govorim o većini. S druge strane, postoje ljudi kojima su recimo neka od tih zanimanja više nego prihvatljiva. Žene koje recimo rade kao tajnice, najčešće su obiteljski/domaćinski tipovi i nemaju ništa protiv rada od 8 do 4, pet puta tjedno, u kojima se bave papirologijom i administracijom.
Prednost je monotonih poslova sigurnost radnog mjesta, nerizičnost i minimalna odgovornost. Za ljude koji nemaju ambicija biti nešto veliko u svojim karijerama i raditi primjerice prekovremeno i vikendima, nego to vrijeme radije provode s obiteljima i u hobijima, poslovi poput računovodstva i administracije su idealni. Ono što od takvih ljudi možemo naučiti je kako sebi učiniti svoj monotoni posao zanimljivijim.

Tračem protiv monotonije

Ono što između ostalog nastaje u sredinama monotonih zanimanja je dobar stari trač. Ne vrijedi za sve naravno, ali u određenim monotonim zanimanjima naime, zaposlenici imaju dosta vremena. Zbog toga dosta vremena provode u društvu drugih: na pauzi, kavama, ručkovima, puš pauzama. A ponekad ništa nije tako dobro za podijeliti sa svojim kolegama nego sočan trač o nekome s kim radite ili ga jednostavno znate. Također, mnogi se vrlo rado pravdaju da to rade jer je trač znanstveno dokazano, dobar za naše zdravlje. Čak 85 posto ljudi voli tračati, dok je barem 10 posto njih priznalo da si jednostavno ne može pomoći i zadržati informacije za sebe, kad čuju neki trač. Ne znam kamo spada ovih preostalih 5 posto? Vjerojatno u one koji samo obožavaju slušati sočne priče o drugim ljudima, ali pritom ne komentiraju.
Psiholozi su potvrdili da trač povećava razinu serotonina, te smanjuje stres i anksioznost. Tračanje također uključuje mnogo smijeha, što povećava lučenje hormona sreće a i sudjelovanje mišića u svemu, što je jako dobro za sve koji rade neki monoton posao.
Tračanje razvija našu emocionalnu svijest a putem njega i učimo koji su oblici ponašanja prihvatljivi u nekoj sredini. No, bitno je pri tom lučenju dobrih hormona, imati na umu da je uvijek bitno s kime dijelite te pikantne informacije, jer bi umjesto zanimljivijeg radnog mjesta mogli „dobiti pedalu“ s onom monotonog.

Kako razbiti monotoniju

Dakle, to je onaj „opasniji“ način kako si razbiti monotoniju. Kako si još pomoći?
Za početak, treba detektirati uzročnike monotonije u našem poslu. Jesu li to vaše radnje ili ljudi s kojima surađujete? Trošite li previše vremena na lickanje neke papirologije ili pak radite previše istih stvari odjednom? Možda šaljete previše mailova dnevno iz nekakve predostrožnosti ili straha od nadređenih, pa vam se na kraju posao čini još gori nego što je.
Kao i u životu samom, ni u poslu nije ništa drugačije. Treba pronaći onu rupu u zakonu, odnosno naći dio koji vas najviše veseli – bilo to zato što to najbrže dovršite ili jednostavno zato što je dinamičnije od ostalog dijela posla. Kada shvatite što to je, probajte više vaše koncentracije usmjeriti prema tome.
Postoji i jedno drugo pravilo, koje znamo još od faze dok smo bili učenici, a to je da najteže stvari riješimo na početku. To je naravno nekad najteže za napraviti, ali budimo realni na početku dana, posebice na početku tjedna, za to imamo najviše energije. Zašto ne bi onda onaj drugi dio energije posvetili dijelu posla koji volimo, a ne ga potrošili na odgađanje onog što ne volimo.
Zatim, tu su i nekakve naše osobne liste. Ne trebamo biti ekstra organizirani da bismo na papir stavili stvari koje su najhitnije. Između svake takve stavke, nađite minute za sebe. Bilo to slušanje umirujuće glazbe, kava s kolegicom, croissant od čokolade koji volite, izlazak na svjež zrak ili jednostavno surfanje internetom da vidite nešto što vas zanima. Ovo zadnje je barem najlakše za izvesti, jer sigurno niste pod prismotrom svog šefa 24 sata dnevno.
Postoje i telefonski razgovori. Da, privatne stvari treba izbjegavati na radnom mjestu, ali samo jedan telefonski poziv je nekad dovoljan da zaboravite ono što vas na poslu muči taj dan.
Nekad jednostavno nema pomoći i nikakav trik ne pomaže nam da se bolje osjećamo. Radimo monoton posao jer moramo iz financijskih razloga, iz razloga što nemamo dovoljno uvjeta za bolji posao ili zato što smo se jednostavno ukopali na nekoj poziciji i trenutno ne možemo smisliti čime bi se drugim bavili. Tada nema čarobne formule, osim realno prihvaćanje situacije. Ono što se iz te situacije tada može izvući jesu primjerice edukacije koje vam vaša firma može omogućiti, a vama će one poslije pomoći pri dobivanju drugog posla (kada smislite što biste još voljeli raditi). Također, možete si zacrtati datum do kojeg ste spremni raditi ovaj posao i dotada pokušati sve što je u vašoj moći da nađete nešto drugo.
Postoji i opcija da se obratite vašem šefu i pitate ga za pomoć. Naravno, sve to treba biti upakirano u jedan mali celofan diplomacije u kojem vi kažete da osjećate da vaši potencijali nisu dovoljno iskorišteni i da biste voljeli raditi još nešto; to govorim pod uvjetom da ne radite 12 sati dnevno i nemate to gdje uključiti u svoj raspored. Šef neće misliti loše o vama, a vi sigurno ne znate jel se negdje u nekom sektoru vaše firme možda traži dodatan čovjek. U takvom slučaju, mogli biste još i zaraditi, pa bi vas ako ništa drugo, to utješilo.

Idealnog posla baš i nema

Za kraj, jedno suočavanje s realnošću. Tek kad malo ostarimo, postajemo svjesni da idealne situacije nema. Ili ćete zarađivati puno i jednako puno i raditi, donositi jako važne odluke i biti pod stresom zbog visoke odgovornosti, ili ćete biti zadovoljni time što radite ali financijama baš i ne. Prioriteti se mijenjaju s godinama, baš kao i ljudi. Nismo ni svjesni kako nekad pristajemo na mnogo manje nego što bismo prije ikad pomislili. No ne treba biti negativan – za velike živote odluke, uglavnom postoje dobri razlozi, a ono što se također mijenja s godinama je i naša fleksibilnost. Ono na što treba često misliti je kako se i zabaviti na tom radnom mjestu da vam uteg oko vrata ne bi postao pretežak, a ujedno i na svoju mirovinu. Nerado priznajem da tu i tamo treba i „zabušavati“ – samo u maloj mjeri, ali čisto zato da se i odmorite, jer dosta ljudi danas radi mnogo više nego što može.
Okretanje ljudima koje volimo je jedina formula koja na kraju prolazi. Oni su tu i da nas objektivno smire kad očajavamo zbog posla, ali i da razbiju teške dane. U krajnjem, nije posao najvažnija stvar na svijetu – bili vi predsjednik ili kuhar. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu