English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
KAKO IZBJEĆI SUKOBE, SVAĐE I OTUĐENJA?

Jedna od najtežih stvari u životu je ostati pribran u stresnim situacijama. Jedna malo gora situacija od te je kada se ne znamo kontrolirati u svađama s ljudima do kojih nam je stalo, a treća, najgora od ovdje navedenih situacija je kada se ne znamo kontrolirati u svađama i odnosima, a da pritom gubimo samopoštovanje.

Krenimo otpočetka. Što znači kad kažemo da smo povrijeđeni? Da nas je netko uvrijedio ili postidio? Što točno znači izraz „neoprostivo“ ili da je netko bi grub i nije se prema nama ponio s poštovanjem?
Jednostavno rečeno, time mislimo reći da nam je ponašanje neke druge osobe nanijelo emocionalnu bol. Sljedeće je pitanje – zašto nam takve situacije nanose bol? Zašto marimo za to?
Kad nas netko povrijedi, mi ne krvarimo, ne moramo ništa platiti i ništa nas ne sprječava da nastavimo živjeti svojim životom, a ipak nam je i dalje stalo. Mnogo toga ovisi o samopoštovanju.

ŠTO JE SAMOPOŠTOVANJE?

Često se razbacujemo s riječima kao što su: ego, samopoštovanje, strah, poštovanje, bijes i projekcija.. Ali što te riječi točno znače? Da bi osoba bila sretna, imala dobre odnose s drugima i bila psihološki uravnotežena, mora se dobro osjećati sama sa sobom – voljeti sebe, a ta se ljubav naziva samoljublje. Mnogi ljudi smatraju da je dovoljno dobiti dovoljnu količinu ljubavi od drugih, kako bismo se dobro osjećali sami zbog sebe. Često se ponašamo kao da je to dio nekog menija s kojeg možemo naručiti, a samopoštovanje usputni proizvod. To je ta greška. Samopoštovanje ne možemo zadobiti, već ga možemo stvoriti. A vrlo jednostavno, ako ne poštujemo sebe, ne možemo sebe niti voljeti – a ako nema samoljublja, nema ni samopoštovanja.
Kako ga steći?
U životu se nađemo u situacijama kada:
- možemo odabrati ono što nam je ugodno,
- možemo odabrati ono zbog čega ćemo ostaviti povoljnu sliku o sebi,
- možemo odabrati učiniti ono što je dobro ili pravilno.
Prva dva motiva nagrizaju naše samopoštovanje – čak i kad znamo da bi to moglo biti pogrešno, smanjuje se naš nadzor nad sobom. Našim postupcima upravljaju navike i nagoni.
Ako recimo, previše jedemo, ne osjećamo se dobro zbog sebe samog, a kasnije ćemo možda osjećati krivnju i bijes. Ako dokasna spavamo, kada želimo rano ustati, mogli bismo se naljutiti na sebe. Kada, pak, donesemo odluku koja se protivi našim istinskim, unutarnjim željama, recimo da se zdravo hranimo ili rano ustajemo, mi se na kraju pretvaramo u roba svojih nagona. Iz toga proizlazi da nismo slobodni i neovisni.
Kada nešto učinimo samo zato jer to dobro djeluje, a znamo da je to pogrešno, tada ne živimo za sebe – nego za nekakvu sliku. Kad našim ponašanjem upravljaju takvi motivi, mi nismo neovisni i nismo slobodni.
Kad nas na djelovanje potiče ego, tada radimo ono što će ostaviti povoljan utisak o nama, postajemo opsjednuti novcem, moći, nadzorom, taštinom i stvarima koje ljudi „cijene“. Naše se odluke na temelje na onome što je dobro, već na onome što izgleda dobro.
Kada živimo zbog toga da bismo ostavljali određen dojam, ovisimo o drugim ljudima koji hrane naš ego. Samopoštovanje? Nula bodova.
U odnosima s ljudima, bilo koja vrst odnosa da je u pitanju, samopoštovanje se ne može NAUČITI. Ono se mora steći. Sami ćemo sebe poštovati jedino ako smo u dobrim odnosima s drugim ljudima, bez ijednog trenutka podčinjavanja. Ljudi nas mogu pokušati poniziti, ali to će im uspjeti tek ako na to ne reagiramo.
Da bismo se dobro osjećali, moramo činiti dobro, a ne ono što nam je ugodno ili što se doima dobro. Tek kada smo sposobni odgovorno odabirati, tada upravljamo svojim životom i postižemo samopoštovanje. Tada su naši postupci slobodni i dobro se osjećamo zbog onoga što jesmo. Pravilni postupci hrane psihu – time se zadobivaju samopoštovanje i samoljublje – a s time je međusobno povezan nadzor.

PROTURJEČJE POŠTOVANJA

Kad ne poštujemo sebe, ne možemo se istinski voljeti, pa onda od drugih ljudi tražimo ljubav koja bi trebala ispuniti tu prazninu. Ljubav koja nam je potrebna dolazi u paketu s poštovanjem. Ako nas drugi ljudi poštuju, tada osjećamo da možemo i sami sebe poštovati, jer njihovo poštovanje pretvaramo u ljubav prema sebi.
Samoljublje i ego hrane se samopoštovanjem. Potrebno nam je, a ako ga ne dobijemo od nas samih, tada ga zahtijevamo od drugih.
Onaj dio nas koji samopoštovanje traži od drugih, naziva se ego. Ego je projekcija onoga kako želimo i kako nam je potrebno da nas svijet vidi. Ako imamo slabo samopoštovanje (što znači da ego upravlja emocijama), osjećat ćemo se dobro kad dobijemo „dobru“ ili pozitivnu povratnu informaciju od drugih ljudi. Ako je ne dobijemo – osjećat ćemo se lošije.
Kako bi pokušali dobiti poštovanje, ljudi koji imaju slabo samopoštovanje ili ga nemaju uopće, rade upravo ono što druge ljude navodi da izgube poštovanje prema njima. Brbljaju o sebi i postaju drski. Hitri su kad treba prosuđivati, ogovarati i kritizirati druge, ali nitko ne poštuje onu osobu koja ponižava ljude i neprestano traži odobravanje od onih koji je okružuju. Ne samo da će drugi ljudi imati lošije mišljenje o takvoj osobi, nego će se i ona isto osjećati lošije sama prema sebi. Stvar je u tome da samopoštovanje zadobivamo kad činimo ono za što znamo da je pravilno, a budući da duboko u sebi znamo da su ogovaranje i prosuđivanje drugih pogrešna, zbog toga sebe sve manje volimo.

ZAŠTO BIJESNO REAGIRAMO KAD NAS NETKO POVRIJEDI?

Osim što je bijes često jedino oružje koje imamo, tj. obrambeni mehanizam, njime stvaramo privid da imamo situaciju pod kontrolom. Kad smo bijesni, osjećamo se snažnijima, ali to je zapravo samo krivotvorina stvarnog samopouzdanja. Bijesa se držimo i zato što tada osjećamo da upravljamo i odnosom – druga osoba je tada ovisna o našem oprostu.
Kad smo povrijeđeni, zauzimamo obrambeni stav, a bijes potiče ego i pruža nam osjećaj osobnosti, nadzora i trajnosti koji su nam oduzeti. Sve je to lažna slika jer nam na kraju svega ne pruža pravo zadovoljstvo ili trajnu psihološku ugodu.
Ako se nekome ne sviđamo, a da za to ne postoji nikakav očigledan razlog, to je zato što ta osoba osjeća da vi nju ne volite, na neki način osjeća da je ugrožavate ili je vaše osobine podsjećaju na neke njezine negativne osobine.
Ima li rješenja? Da, ako je navedete da se osjeća dobro u odnosu na sebe. Pohvalite je, navedite da vam učini uslugu u smislu da vam pokaže nešto što ona može bolje od vas i time ćete pokrenuti djelovanje, zbog kojeg će ona osjetiti naklonost prema vama. 
S druge srane, da se ne bi krivo razumjeli, ako ta osoba ne zna cijeniti vaš pokušaj uspostavljanja boljeg odnosa, to je vrijeme da sebe stavite na prvo mjesto.Ignoriranje od drugih osoba koje dozvoljavate iz inih razloga, ubijate svoje samopoštovanje. Glupoj kritici najbolje se oduprijeti mirno i jednostavno!
Kad osjetite podbadanje sa strane, primjedbe ili komentiranje nekih besmislenih stvari, sagledajte tu osobu kao šestogodišnjakinju s poteškoćama, pa joj se tako i obraćajte.
Ako se razbjesnite ili naljutite na takvu osobu, to je kao da ste udarili osobu u invalidskim kolicima, koja se s vama pokušava potući. Dakle, ne zauzimajte obrambeni stav i ne upuštajte se u tu situaciju.
Prema osobi koja vas verbalno nastoji ocrniti, treba se ponašati kao prema osobi koja se emocionalno ne osjeća dobro. A što je najbolje od svega, ova će strategija za vrlo kratko vrijeme okončati sve njezine buduće primjedbe.
Vaš sukob može trajati jedan dan u uredu, to može biti svađa koja traje već 10ak godina ili jednostavno otuđenje koje je nastalo toliko davno da se nitko više i ne sjeća uzroka.
Okončajte svaki sukob već u nastajanju. Moguće je – sve što vam treba je da se sjetite da samopoštovanje dolazi baš SAMO. Od nas SAMIH. Odgovor je u korijenu riječi: poštujte sami sebe i tek tada očekujte isto od drugih.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu