English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Očuvati radnu sposobnost - Troškovi bolovanja 5 milijardi
Nedavno je objavljeno da su u prošloj godini direktni i indirektni troškovi bolovanja u Hrvatskoj iznosili oko 5 milijardi kuna. No kritika poslodavaca za izostanke s rada zbog bolovanja i navedene troškove bila je usmjerena na radnike i sustav zdravstva. Međutim, nužno se zapitati, koliko uvjeti rada, radno opterećenje, organizacija rada i mjere prevencije utječu na ovakve pokazatelje.

Neki rizici postaju češći

Opasnosti na radnom mjestu brojne su i raznolike. U nekim su slučajevima rizici i mjere koje se mogu poduzeti za njihovo smanjenje jednostavni, dok su u nekim slučajevima složeniji i upravljanje njima predstavlja izazov. Promjenama na tržištu rada i u organizaciji rada pojavljuju se novi rizici, odnosno neki rizici postaju češći. U situaciji nedostatka radnika u mnogim sektorima postaje izuzetno aktualno pitanje kako zadržati radnike na tržištu rada što duže, odnosno do ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu, a preduvjet za to je očuvanje radne sposobnosti mjerama prevencije u zaštiti na radu i zaštiti zdravlja na radu. 

Iskoristiti kompetencije starijih radnika

Ključne osobine kao što su međuljudske vještine, radno iskustvo i stručnost stječu se s godinama. Radnici starije dobi jedni su od najstručnijih i najpredanijih zaposlenika, zato je važno da u potpunosti i aktivno sudjeluju na tržištu rada. Međugeneracijskom raznolikošću povećavaju se kreativnost i inovativni kapaciteti tvrtki, a kako stanovništvo postaje sve starije, osobito je važno privući i zadržati starije radnike te iskoristiti njihove kompetencije. 

Mišićno-koštani poremećaji

U današnje vrijeme mišićno-koštani poremećaji najčešća su oboljenja povezana s radom u Europi, a poslodavci i države članice zbog njih troše milijarde eura. Dvije glavne skupine mišićno-koštanih poremećaja uključuju bolove u leđima, ozljede leđa i poremećaje u gornjim udovima povezane s radom (ponekad ih se naziva „ponavljajuće ozljede zbog prenaprezanja”). Poremećaji se mogu javiti i u donjim udovima. Mišićno-koštani poremećaji obuhvaćaju svako oštećenje ili poremećaj zglobova ili ostalog tkiva. Zdravstveni su problemi u rasponu od manjih bolova i smetnji do ozbiljnijih zdravstvenih stanja zbog kojih je potreban izostanak s posla ili liječenje. U težim kroničnim slučajevima mogu dovesti do invaliditeta i prestanka s radom. Mišićno-koštane poremećaje mogu uzrokovati, ili pogoršati fizički (ergonomski, biomehanički) čimbenici, ali i psihosocijalni čimbenici kao što su intenzitet rada, visoki zahtjevi, jednoličnost, nedostatak kontrole nad radom, opterećenje umnim radom, velike odgovornosti, posebno kada su ti čimbenici povezani s fizičkim čimbenicima. Osim toga, na razvoj tih stanja utječu i značajke radnog okruženja, koje uključuje radnu opremu i uređenje radnog mjesta, te značajke predmeta kojima se rukuje.

Ergonomski rizici

Ergonomski se rizici javljaju gotovo na svakom radnom mjestu. Utječu na radnike u proizvodnji, ali i na ljude koji rade u uslužnim djelatnostima te na uredske radnike. Rizici se ne mogu u potpunosti ukloniti, ali je moguće poduzeti troškovno učinkovite mjere za sprječavanje ili smanjivanje nekih mišićno-koštanih poremećaja. To ima smisla s obzirom na to da se nedavnim studijama pokazalo da određena ulaganja u poboljšanje ergonomskih uvjeta, rješavanje problema s mišićno-koštanim poremećajima na radnom mjestu mogu donijeti velik povrat uloženog. Za radnike koji već imaju mišićno-koštane poremećaje, izazov je održati njihovu sposobnost za rad, zadržati ih na poslu i, ako je potrebno, reintegrirati ih na radno mjesto. U procjeni rizika potrebno je istražiti različite vrste rizika uzimajući u obzir činjenicu da često djeluju u kombinaciji te da postoje i drugi čimbenici koji nisu povezani s radom, a koji pridonose mišićno-koštanim poremećajima, kao što su, npr. individualni obrasci tjelesne aktivnosti, pretilost, stres u privatnom životu.

Čimbenici na radu

Čimbenici na radu mogu biti fizički čimbenici kao što su: primjena sile ili lokalnog pritiska, ponavljajući ili siloviti pokreti, nezgodni ili statični položaji tijela pri radu. Kada se procjenjuju ti fizički čimbenici, važno je proučiti njihovo trajanje jer nedovoljno vrijeme oporavka povećava rizik od ozljede.
Važno je procijeniti i čimbenike iz radnog okoliša, kao što su: vibracije, slabo osvjetljenje, niska temperatura ili vlažnost, prostorna ograničenja (nedovoljno prostora za izvršavanje aktivnosti ili za njezino sigurno izvršavanje), značajke radne površine i sjedala, značajke objekata kojima se rukuje; veličina i oblik (npr. prevelik, nezgrapan, glomazan), masa i raspored mase (npr. preteško, nestabilno, nepredvidivo), vrsta ručki na spremniku, alatima i opremi (npr. teške za uhvatiti, same po sebi opasne – npr. oštre/vruće).
U cilju prevencije mišićno-koštanih oboljenja potrebno je procijeniti psihosocijalne čimbenike, kao što su: intenzitet rada (ubrzan rad ili rad pod kratkim rokovima), nepostojanje kontrole nad zadacima koji se provode, opterećenje umnim radom. Nakon prepoznavanja glavnih rizika na pojedinom mjestu rada, moguće je utvrditi način njihova rješavanja.
Često veliku razliku mogu učiniti jednostavne promjene, kao što je poticanje odlaska na kratki odmor tijekom rada, naizmjenično mijenjanje zadaća, ili jednostavna tjelesna vježba. Značajno je voditi računa o ergonomiji, npr. kada se kupuje nova oprema ili određuje raspored radnih prostora.

Primjena niza praktičnih mjera

Mišićno-koštani poremećaji mogu se spriječiti ili smanjiti primjenom niza praktičnih mjera. Na radnom mjestu: prilagoditi položaj, visinu i raspored radi boljeg položaja tijela tijekom rada, osigurati podesive stolice, upotrijebiti platforme itd., osigurati dobro osvjetljenje, izbjegavati odsjaje na zaslonima. U vezi opreme: osigurati da je oprema ergonomski dizajnirana i prikladna za obavljanje zadataka, dati prednost laganim alatima, smanjiti težinu predmeta. U odnosu na radnike: poboljšati svijest o rizicima, osigurati osposobljavanje o pravilnim radnim metodama, redovito pratiti zdravlje, promicati zdrav način života te planirati programe uključivanja radnika koji već pate od mišićno-koštanih poremećaja. Kod organizacije rada: planirati rad tako da se izbjegnu ponavljajuće radnje ili dulji rad u neprikladnom položaju tijela, uvesti kratke i česte pauze u najrizičnijim aktivnostima (ne mora nužno biti odmor), organizirati rotaciju poslova ili preraspodjelu rada.

Sudjelovanje radnika u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu

U stvaranju i provedbi učinkovite kulture sigurnosti i zdravlja na radu potrebno je sudjelovanje ne samo rukovoditelja, već svakog radnika. Sudjelovanje radnika u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu jednostavan je dvosmjerni proces u kojemu poslodavci i radnici razgovaraju jedni s drugima, obavještavaju se o potencijalnim problemima, traže i razmjenjuju stajališta i informacije, pravodobno raspravljaju o problemima, uzimaju u obzir mišljenja svih, zajednički donose odluke, imaju povjerenja jedni u druge i uzajamno se poštuju.
Poznato je da je Zakonom o zaštiti na radu propisano da radnici moraju sudjelovati u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu te da ih se mora informirati, podučiti, osposobiti i savjetovati se s njima o pitanjima zdravlja i sigurnosti. Međutim, puno sudjelovanje više je od savjetovanja; važno je da radnici i njihovi predstavnici u praksi budu uključeni i u donošenje odluka.
Radne sredine u kojima radnici aktivno pridonose zdravlju i sigurnosti, u kojima se odgovorno skrbi o očuvanju radne sposobnosti radnika, imaju nižu razinu rizika na radu te niže stope nesreća, ozljeda na radu i izostanaka s rada zbog bolovanja, te veću produktivnost i uspješnije poslovne rezultate. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu