English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Nesreće na radu koje se nisu morale dogoditi
„Potrebno je učiti iz pogrešaka“ – jedna je od krilatica koja se često koristi kada se analizira neki slučaj, često i s tragičnim posljedicama, nakon što se zaključi da su posrijedi bile kobne pogreške.
To se nažalost događa i na radnim mjestima gdje bi se radni procesi trebali odvijati prema pravilima struke i organizaciji poslodavca, a u svrhu smanjenja akcidentnih situacija, izbjegavanja ozljeda na radu, a naročito onih s velikim rizicima za zdravlje i život radnika.
Unatoč svemu, događaju se nesreće na radu, a navedeni primjeri su dokaz kako je sve „pošlo po zlu“, a nije trebalo.

Tragični primjeri iz prakse

Primjeri koji su navedeni samo su dio obrađenih nesreća iz domene nadležnosti Inspektorata rada, čiji inspektori obavljaju očevid na mjestu događaja, provode inspekcijski nadzor, utvrđuju povrede propisa te poduzimaju potrebne mjere iz svojih ovlasti kako se slični događaj ne bi ponovio.

Kobni strujni udar

Ovdje treba upozoriti da se radi o neuobičajenom tijeku događaja koji dijelom zadire u pravila elektro struke, što je podrobno obrazloženo.
Tijek događaja: U radnoj prostoriji poslodavca bilo je potrebno ugraditi spušteni strop te na njega ovjesiti rasvjetne armature. Adaptaciju je poslodavac ugovorio s vanjskim izvođačem. Najprije je montiran i pričvršćen okvir spuštenog stropa, a nakon toga su dva radnika postavili ispune od gips-kartonskih ploča.
Preostalo je još postaviti dvije armature s fluorescentnim svjetiljkama. Treći radnik počeo je postavljanje rasvjetnih armatura stojeći na dvokrakim aluminijskim ljestvama. Tijekom montaže nosača na metalni okvir spuštenog stropa, prema izjavama očevidaca začuo se krik i radnik je pao s ljestava na pod.
Što je utvrđeno: Radnik je pretrpio strujni udar od čega je preminuo.
Očevidom i vještačenjem utvrđeno je da je cijela metalna konstrukcija spuštenog stropa bila pod naponom električne mreže 220 V. Također je utvrđeno da dio metalne konstrukcije na bočnom zidu prelazi točno preko podžbukne razvodne kutije električne instalacije. Prema pravilima o polaganju vodova električne instalacije u prostoriji, oni se moraju polagati samo vodoravno ili okomito. Vodovi položeni ispod žbuke su dakako nevidljivi. U ovom slučaju pričvrsni vijak konstrukcije spuštenog stropa postavljen na metar udaljenosti od razvodne kutije u zidu došao je u dodir s faznim vodičem (koji je pod naponom 220 V!), te se opasni napon prenio na cijelu metalnu konstrukciju.
Kako je spomenuti vijak došao u dodir samo s faznim vodičem, nije došlo do reagiranja zaštite od previsokog napona dodira (pregaranje osigurača, isklapanje zaštitne sklopke) pa je opasni napon bio koban za radnika koji je postavljao držač u okvir pod naponom.
Što je propustio izvođač: Voditelj radova vanjskog izvođača, nadzirući postavljanje spuštenog stropa morao je zamijetiti da je metalna konstrukcija postavljena točno na visini razvodne kutije, te da je posljedično moguće da se ispod žbuke na toj visini nalaze i kabeli električne instalacije. Kako su metalni vijci ulazili u žbuku baš u predjelu moguće postavljenih nevidljivih kabela, trebalo je postupiti s velikim oprezom. Budući da prilikom uvijanja vijaka u zid nije došlo do reakcije strujne zaštite, moglo se brzopleto zaključiti da nije došlo do oštećenja vodiča električne instalacije. Ali nije bilo tako! Kako je vijak došao u dodir samo s faznim vodičem, napon se prenio na cijeli metalni okvir.
Voditelj radova zaključio je da je sve izvedeno sigurno, i tu je pogriješio. Da je, za svaki slučaj, provjerio naponsko stanje okvira, bio bi u šoku. Provjeru je mogao izvesti običnim naponskim ispitivačem s tinjalicom. Tinjalica bi zasvijetlila i upozorila ga da je metalna konstrukcija pod naponom. Tada bi, dakako, naredio prekid radova, pozvao stručnog električara te organizirao saniranje opasnog stanja.
Kobna greška: Jedno od osnovnih pravila zaštite na radu obvezuje poslodavca da organizira radne postupke tako da ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika. To se ovdje odnosi na poslodavca izvođača radova.
U navedenim i sličnim radovima kod kojih je potrebno bušenje zidova, prethodno treba utvrditi jesu li u prostoriji skrivene u zidu određene instalacije (struja, voda...) kako se bušenjem ne bi oštetile i prouzročile neželjene posljedice. Naročito oprezan treba biti s podžbukno postavljenim električnim instalacijama. Plinske instalacije obično su postavljene nadžbukno, dakle vidljive su.
Da je poslodavac (izvođač radova) odnosno njegov ovlaštenik-voditelj poslova postupio prethodnoj provjeri kako je opisano, jedan ljudski život ne bi bio ugrožen.
Poduzete inspektorske mjere: Inspektor rada tijekom inspekcijskog nadzora utvrdio je još niz bitnih nedostataka koji su uvjetovali stradavanje radnika. Istovremeno je podnesena kaznena prijava Državnom odvjetništvu zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela kojim se tereti poslodavca izvođača radova.

Skupna ozljeda s tragičnim završetkom

Tog dana dvojica radnika upućena su u kontrolu rada crpne stanice; to je uobičajeni postupak za utvrđivanje količina korištene vode, razine vode u bazenima te stanja postrojenja za kloriranje vode.
Tijek događaja: Kako bi brže obavili poslove provjere jedan se radnik uputio u strojarnicu za doziranje klora, dok se drugi spustio u crpno okno iz kojeg agregati dopremaju vodu u bazene. Navedeno crpno okno nalazi se na dubini 4 m od okolnog prostora. Nakon obavljenih provjera prvi se radnik uputio do crpnog okna, dakle do drugog radnika, kako bi zajedno obavili preostale poslove kontrole u crpnoj stanici. Ne dozvavši radnika u oknu, prvi se radnik spustio u okno gdje je primijetio onesviještenog kolegu. S namjerom da ga iznese iz okna, pri dolasku do izlaznih ljestvi osjetio je slabost i pokušao izaći. Nakon što je polovinom tijela izašao iz okna, pao je u nesvijest. Kada se osvijestio, pozvao je pomoć: nadležnog rukovoditelja i Službu 112.
Potom slijedi drugi dio tragičnog događanja. Pridošli radnici, koji su primili poziv za pomoć, ishitreno i ne misleći na opasnost krenuli su samoinicijativno u spašavanje radnika u oknu. Jedan od njih se brzo spustio u okno, ali i trenutačno pao u nesvijest. Iako su oba radnika izvukli iz okna, ekipa hitne pomoći mogla je samo utvrditi smrt gušenjem. Drugi radnik za kontrolu crpne stanice, koji je više puta ulazio u okno (sa i bez zaštitne maske), nakon pružene prve medicinske pomoći upućen je u bolnicu.
Epilog ovog tragičnog događaja je skupna nesreća na radu s dva smrtna ishoda i jednim teže ozlijeđenim.
Što je utvrđeno: Inspektori rada za zaštitu na radu u suradnji s djelatnicima policije utvrdili su niz opasnih radnji i nečinjenja. Konstatirana je zaštitna oprema, ali da zaštitna oprema nije korištena u rizičnim situacijama. U objektu nije bilo pisanih upozorenja o mogućim rizicima i preventivnim načinima postupanja prilikom ulaženja u crpno okno. Također je indikativna izjava ozlijeđenog radnika da su u okno ulazili svaka dva dana i da nisu primijetili nikakve probleme s disanjem te nisu smatrali potrebnim da koriste zaštitnu opremu.
Unatoč svemu naoko uobičajeni poslovi iznjedrili su tragični događaj sa smrtnim posljedicama.
Fatalne greške i krivi postupci: Bilo kakav rad u prostorima koji su ispod razine zemlje, smatra se potencijalno opasnim zbog moguće pojave opasnih plinova i nedostatka kisika. Zbog toga se prije ulaska u takve prostore obavezno treba provjeriti ima li u šahtu dovoljno kisika za normalno obavljanje posla (upotreba mjernih instrumenata, provjetravanje...).
Ako postoji i mala sumnja u zagađenost takvog prostora, u njega treba ulaziti koristeći odgovarajuća zaštitna sredstva za zaštitu organa za disanje. Ova zaštitna sredstva radnik donosi sa sobom ili mogu biti dostupna kod ulaza u šaht (kod čestih ulazaka).
Za samo kratkotrajni boravak u šahtu dozvoljava se ulazak poštujući sljedeću proceduru. Radnik koji ulazi u šaht mora imati zaštitni pojas s konopcem za izvlačenje te posebni konopac za signalizaciju. Pri tome radnik izvan okna treba nakon signaliziranja opasnosti izvući iz okna ugroženog radnika. Ta je metoda dosta riskantna jer radnik u oknu može zapeti dok snaga radnika koji izvlači mora biti dovoljna s obzirom na težinu radnika kojeg se spašava.
Treba upozoriti da unatoč svim propustima poslodavca, u ovom specifičnom slučaju radnici su nenamjerno učinili nekoliko kobnih grešaka.
Prvi i drugi radnik su bez provjere ušli u okno (jedan mrtvi, jedan ozlijeđeni) vodeći se mišlju da je do tada bilo sve u redu, a ne onom da je vlastiti život najbitniji. Nakon niza obavljenih poslova u oknu bez posljedica, potpuno su zanemarili pravilo o potencijalnoj opasnosti ulaska u bilo koji šaht. Bila je to kriva odluka, jedan se radnik ugušio.
Jedan od novo pridošlih radnika napravio je kobnu grešku ulaska u okno u kojem se jedan već ugušio. Instinktivna reakcija (spašavanje ljudskog života) prevladala je razumnom odlukom nepotrebnog ulaska u okno jer radniku u oknu više nije bilo spasa. I evo drugog smrtnog slučaja koji se zaista nije trebao dogoditi.
Bez nametanja krivice radnicima, da je tijek događaja bio samo malo drugačiji, možda nisu trebala smrtno stradati dva radnika, a naročito onaj drugi koji je zapravo, želeći najbolje, uletio u smrt.
Ozbiljne posljedice za poslodavca: Kako se radi o skupnoj nesreći na radu sa smrtnim posljedicama, protiv odgovorne osobe poslodavca podnesena je kaznena prijava zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela prema odredbama Kaznenog zakona, pri čemu može biti izrečena višegodišnja kazna zatvora.
Tu je i niz propusta koje je učinila odgovorna osoba prema Zakonu o zaštiti na radu, ne ulazeći u detalje jer se tijekom ove rasprave propitujemo o podrobnostima kojima je možda bilo moguće izbjeći tako tragične posljedice.

O odbijanju rada

Institut odbijanja rada radnika na pojedinim poslovima poznat je iz odredbe članka 69. Zakona o zaštiti na radu: „Radnik ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje...“. Radnik u tom slučaju mora bez odgađanja izvijestiti nadležnog inspektora koji je obvezan u roku 48 sati utvrditi činjenično stanje i osnovanost navoda radnika. Prije odluke inspektora poslodavac ne smije inzistirati na daljnjem rizičnom radu.
Ovoj mjeri radnici rijetko pribjegavaju u stvarnim situacijama jer su česta obrazloženja poslodavaca ili njihovih ovlaštenika u smislu „pa učini to još samo ovaj put“ ili „požuri se jer trpi proizvodnja“ i slično. Međutim, to „još samo ovaj put“ može biti i posljednje. Zbog toga radnici kod naređenih rizičnih poslova moraju znati svoja prava te tražiti zaštitu od svojeg povjerenika radnika za zaštitu na radu ili sindikalnog povjerenika.

Poučak

Rezimirajući opisane tragične događaje, ali i slične, svi sudionici u procesu rada trebali bi se nakon svake nezgode ili nesreće na radu zapitati je li se to moralo dogoditi. Navedene ozljede sa smrtnim ishodom zaista se nisu trebale dogoditi da je poslodavac poštovao zakonske propise i određena pravila pojedinih struka.
No sigurnost i zaštita zdravlja radnika prejeftina je kategorija kod nekih poslodavaca koji misle samo na dobit, a takozvana zaštita na radu njima je samo teret i nepotrebni trošak.
Ljudski život, ali tuđi, takvima su na posljednjem mjestu. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: