English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
ZABRANA PUŠENJA - ZAŠTITA NEPUŠAČA

Postoje pušači i nepušači, ali i oni koji nisu pušači ali borave u atmosferi dima cigareta.. Ovdje ćemo se baviti nekim detaljima u odnosima pušača i nepušača i to na radnim mjestima u zatvorenim radnim prostorijama.

Čemu zabrana

Zakonodavac je temeljem članka 63. Zakona o zaštiti na radu odredio:
 Poslodavac je dužan prikladnim mjerama provoditi zaštitu nepušača od djelovanja duhanskog dima,
 Zabranjeno je pušenje na radnim sastancima,
 Zabranjeno je pušenje u radnim prostorijama,
 Poslodavac može iznimno dozvoliti pušenje u nekim radnim prostorijama u kojima mora biti istaknut znak dozvole pušenja.
Dakle spomenutim zakonom zakonodavac iskazuje skrb za zdravlje radnika na radu koji bi na radnom mjestu mogli biti izloženi štetnom utjecaju duhanskog dima.
Slijedom zakonskih odredbi poslodavac rješava pitanje pušenja na način:
- da normativnim aktom poduzeća, obično Pravilnikom o zaštiti na radu poduzeća, propiše prostore i mjesta gdje je pušenje iznimno dozvoljeno,
- da izda dopunske odredbe (obavezno pismene), ako je potrebno objasniti nejasnoće u vezi zabrane pušenja,
- da zaduži neposredne rukovoditelje organizacijskih jedinica za kontrolu provedbe zabrane pušenja.
Prema tumačenju Zakona o zaštiti na radu, pušenje je dozvoljeno na mjestima gdje je postavljena oznaka „mjesto za pušenje“, dok je pušenje zabranjeno u svim prostorijama i prostorima gdje takva oznaka nije istaknuta.

Kaznene odredbe

Treba još naglasiti da za prekršaj može biti kažnjen poslodavac novčanom kaznom od 10.000 do 20.000 kuna „ako na propisani način ne osigura zabranu pušenja i ako ne utvrdi i ne označi u kojim je prostorijama i prostorima pušenje iznimno dozvoljeno.“ Za isti prekršaj kaznit će se novčanom kaznom od 3.000 do 10.000 kuna odgovorna osoba pravne osobe.
Prilikom inspekcijskog nadzora, novčanom kaznom od 100 kuna kaznit će se za prekršaj na licu mjesta radnik „ako puši u prostorijama i prostorima u kojima je pušenje zabranjeno.“ Za isti prekršaj kaznit će se i neposredno nadređena odgovorna osoba novčanom kaznom od 500 kuna.
Treba posebno naglasiti da je poslodavac dužan provesti mjere zakonske zabrane odnosno zaštite od  pušenja, te da stoga radnik koji krši te mjere i puši unatoč jasnim zabranama ustvari i krši svoje radne obveze, te bi stoga mogao biti i radno-pravno sankcioniran, a u konačnici bi mu prijetila i opasnost od otkaza zbog skrivljenog ponašanja.  

Dileme radnika o zabrani pušenja

Mladi radnici te strastveni pušači, teško prihvaćaju zabranu pušenja na radnom mjestu. Posebno pri prvom zaposlenju, ne pretjerano vični radnoj disciplini, svi uvijek postavljaju isto pitanje: „Zbog čega ja moram tijekom rada 8 sati apstinirati od uživanja prilikom pušenja?“ i još „Zar to nije zadiranje u moju privatnost, jer pušenje je moj odabir i ja sa svojim tijelom, pa i zdravljem, činim što ja hoću!“
To je samo djelomično točno, jer se ovdje radi o grupi radnika u zatvorenoj radnoj prostoriji, gdje svatko ne može činiti što on hoće. Dakle svi radnici moraju bez obzira na svoju želju poštovati određena pravila igre koja je propisao zakonodavac, a provodi ih poslodavac.
Usporedimo to s na primjer nogometnom momčadi u kojoj svaki igrač ne može raditi što ga je volja, već mora slijediti naputke trenera koji je osmislio taktiku za utakmicu. Preveliko „soliranje“ pojedinog igrača vodi do gubitka lopte i loše utječe na igru momčadi.
Mogućnost pušenja, ukoliko takva postoji, svodi se na određene prostore ili još gore ostakljene kabine za pušenje, koje ponekad sliče prostorima za sušenje mesa a i pušači su svima vidljivi. Vrijeme pušenja također je praktički ograničeno, jer treba čim prije krenuti na posao na radnom mjestu. Ograničujući faktor je i ako radnik-pušač radi u grupi jer ga za vrijeme pušenja mora netko zamijeniti, a prigovori kreću i od predradnika koji pušaču mjeri vrijeme popušene cigarete. To je na neki način ponižavajuće za pušače, koji su robovi cigarete.

Aktivno i pasivno pušenje

Sve prije rečeno o pušenju temelji se na rezultatima medicinskih istraživanja koja se provode dugi niz godina. To se naročito odnosi na pasivno ili prisilno pušenje.
Pasivno puše svi oni koji se nalaze u blizini (u zatvorenoj radnoj prostoriji) pušača dok on puši, htjeli oni to ili ne, na način da udišu dim koji s goruće cigareta odlazi u okolni zrak te dim što ga pušač izdiše dok puši.
Dokazano je da i pasivni pušači obolijevaju od pušačkih bolesti. Pušači međutim, unatoč poznatim rizicima, tvrde da je njihovo zdravlje stvar njihova izbora. A što je s nepušačima koji borave u istoj prostoriji. Oni su ispostavljeni upali sluznice oka, infekciji respiratornih puteva (bronhitis, upala pluća...), astmi (s napadima kod osoba s predispozicijom), kašlju, glavobolji, kihanju, srčanim problemima pa čak i tumoru.
Najtragičnije žrtve pasivnog pušenja su nerođena djeca. Trudnice tijekom pasivnog pušenja unose u organizam nerođenog djeteta mnoge otrove. Znanstveni radovi su dokazali da štetni sastojci iz krvi trudnice prelaze posteljicom u krv ploda uzrokujuči oštećenja stanica ploda, usporavajući rast i razvoj. Rođena djeca su 150 do 250 grama lakša, a veća je i smrtnost novorođenčadi. Još pogubnije mogu biti posljedice ako žena za vrijeme trudnoće puši.
Pa i statistički podaci u svijetu i kod nas dovoljno su uvjerljivi glede štetnosti pušenja. U svijetu je oko 1,3 milijarde aktivnih pušača, a pasivnih barem dvostruko više. Svakih 8 sekundi u svijetu po jedna osoba umre od neke bolesti izazvane duhanskim dimom. U Hrvatskoj ima 1,6 milijuna pušača a zbog posljedica pušenja godišnje umre 11 tisuća osoba. Poražavajući podaci dolaze iz Njemačke gdje je u petogodišnjem razdoblju dim „ubio“ 100 tisuća ljudi, a čak 30 % od tog broja bili su pasivni pušači.
Pušački dim u zraku ima veću koncentraciju štetnih tvari od dima koji pušač direktno uvlači iz cigareta. Razgradnja nikotina kod ženskog organizma je sporija, pa ista količina dima više šteti ženskom nego muškom zdravlju.
Ovo su ukratko razlozi zašto je pušenje zabranjeno u radnim prostorima, odnosno dozvoljeno samo iznimno u ograničenim prostorima. Pušač možda zaista može sa svojim zdravljem činiti što želi, no to ne može činiti sa zdravljem drugih. Zabrana pušenja u radne prostore stoga je uvedena radi zaštite zdravlja svih osoba a posebice nepušača, te stoga izjave pušača o pravu na vlastiti izbor ugroze zdravlja, gube temelje dok taj izbor ugrožava zdravlje drugih.
Na kraju, za pušače još jedna neugodna spoznaja. Mnogi ne znaju da se prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, pušenje svrstava u kategoriju ovisnosti u obiteljskoj anamnezi.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu