English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Vaša pitanja...
1. S poslodavcem imam sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme. Nakon isteka važenja ugovora, nastavio sam raditi kod poslodavca. Što to znači?

Premda je Zakonom o radu propisano da se ugovor o radu u pravilu sklapa na neodređeno vrijeme, poslodavci često zanemaruju navedeno pravilo, te mahom s radnicima sklapaju ugovor o radu na određeno vrijeme, čak i onda kada za to ne postoje zakonom određene pretpostavke (ugovor na određeno vrijeme dopuštano je sklopiti za poslove koji su ograničenog trajanja – trajanje poslova definirano je rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja). 
Kako je česta situacija da kod poslodavaca veliki broj radnika radi na temelju ugovora na određeno vrijeme, i to poslove koji su trajnog karaktera, pri evidenciji vođenja takvih radnika i ugovora mogu se dogoditi propusti. Situacija zna biti sljedeća: Radnik ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, primjerice, s rokom važenja do 30. lipnja. Radnik nakon isteka roka važenja tog ugovora, dakle, već 1. srpnja, pa i dane iza toga, dolazi redovno na posao, evidentira svoje radno vrijeme, obavlja zadatke svoga radnog mjesta, nadređeni mu povjerava radne zadatke, te općenito nastavlja svoj rad kao da mu ugovor o radu nije istekao, te se na isti način prema tome odnosi i poslodavac. Takve radnike Zakon o radu štiti propisujući u čl. 12. st. 7. sljedeće: "Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona, ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme". Dakle, u slučaju da su ispunjene gore navedene pretpostavke, kako je radnik nastavio dolaziti na posao i da se poslodavac tome nije protivio, odnosno kako mu je nastavio dodjeljivati radne zadatke i općenito prihvatio njegov rad, tada se može smatrati da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. U tom slučaju preporučujemo radnicima da u roku od 15 dana od dana kada je ugovor o radu na određeno vrijeme istekao i kada su nastavili raditi, podnesu zahtjev za zaštitu prava u kojem traže utvrđivanje postojanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te ako poslodavac to odbije, preostaje i mogućnost podnošenja sudske tužbe. 
No, na umu treba imati i to da ne znači bezrezervno svaki nastavak rada nakon isteka važenja ugovora o radu na određeno vrijeme, automatski postojanje ugovora na neodređeno. To mogu biti situacije u kojima se poslodavac jasno protivi nastavku rada radnika, ako se radnik ne nalazi u evidenciji smjena rada, te u bilo kojem slučaju kada je razvidno da poslodavac nema namjeru nastaviti radni odnos s tim radnikom. 
Zakonom o radu u čl. 14. propisana je još jedna presumpcija kada se smatra da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. Ugovor o radu u pravilu se zaključuje u pisanom obliku, ali u slučaju da poslodavac odbije usmeni ugovor o radu sklopiti u pisanom obliku ili odbije radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

2. Kolega i ja radimo zaposleni smo na istom radnom mjestu te radimo jednaki posao. Zašto kolega ima veću plaću nego ja?

Zakonom o radu, u čl. 91., propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:
- Obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju.
- Rad, koji jedna osoba od njih obavlja, slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljena posla i uvjeta pod kojima ih obavlja, svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti, ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti.
- Rad, koji jedna od njih obavlja, jednake je vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjet u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.
Kao što se vidi, ove odredbe, jednaka plaća za jednaki rad, odnosi se samo na jednaki rad žene i muškarca. Jedna osoba ne smije imati manju ili veću plaću od druge osobe zbog različitog spola, odnosno, ako je spol jedini razlog različite plaće.
No, takva odredba nije propisana za osobe istog spola, što smatramo manjkavim. Naime, u praksi se vrlo često događa da poslodavci za jednako radno mjesto, jednake odgovornosti, dva radnika i njihov jednaki rad, propišu raspone koeficijenata, ili čak i bez obzira na te raspone, usporedivim radnicima, koji obavljaju jednaki posao, isplaćuje različite plaće. To dovodi do nezadovoljstva radnika, rastu tenzije među njima, a Zakon to dopušta. Poslodavci u pravilu na takav način "smiruju" nezadovoljnog radnika, ili ga tako "mame" ostankom u tvrtki, no dugoročno to vodi do općeg nezadovoljstva. 
Pod plaćom se podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća, i sva dodatna davanja bilo koje vrste. To podrazumijeva isti koeficijent i istu osnovicu za dva usporediva radnika, isti iznos božićnice, regresa, naknade za topli obrok i slično. Ako jedan radnik zaista ostvaruje bolje rezultate od drugog na istom radnom mjestu, tada poslodavac to može nagraditi, odnosno stimulirati tog prvog. No, i uvjeti za ostvarenje stimulacije moraju biti transparentno propisani, kako bi svaki radnik znao kako je ostvariti. Nažalost, poslodavci rijetko tako postupaju, a često s radnicima individualno dogovaraju plaću, misleći da će ih tako zadržati. S druge strane, nikada nije bila veća fluktuacija radnika i pronalazak dobrih i kvalitetnih radnika. Jedan od načina kako zadržati dobrog i sretnog radnika je da barem zna pod kojim uvjetima radi, da nije stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge kolege te da zna na koji se način njegov rad cijeni te kako može napredovati. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu