English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Neisplata plaće
Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao (čl. 7. st. 1. Zakon o radu, dalje: Zakon). Iz ove definicije vidljivo je da je osnovna obveza poslodavca isplatiti radniku plaću za obavljeni rad. Što onda napraviti kada poslodavac svoju osnovnu obvezu ne izvršava?

Kako se isplaćuje plaća?

Sukladno čl. 92. Zakona o radu, plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada. Plaća i naknada plaće se isključivo isplaćuju u novcu. Nedopušteno je isplaćivati plaću u bonovima ili u nekoj drugoj robi. Plaća se isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec. No kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se drugačije odrediti, tako da se plaća može isplatiti i do zadnjeg dana u mjesecu ako je tako određeno. Podrazumijeva se da se plaća ugovara u bruto iznosu. Ako se želi ugovoriti u neto iznosu, to se mora točno naglasiti. 

Što u slučaju neisplate plaće?

Dužnost poslodavca je da dostavi obračun neisplaćene plaće. Sukladno čl. 93. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Ako poslodavac radnicima ne isplati plaću ili naknadu plaće do dana dospijeća, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan obračunati. Takav obračun predstavlja ovršnu ispravu, te radnik može tu ispravu podnijeti direktno Financijskoj agenciji (FINI). 
Ako poslodavac nije svaki mjesec predao obračun plaće, tada radnik može tužiti poslodavca nadležnom sudu. Radniku također ostaje mogućnost prijaviti poslodavca nadležnom inspektoru rada ako poslodavac radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće ili ako obračun nema propisan sadržaj. U tom slučaju poslodavac može biti kažnjen novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kn, te će radniku biti naloženo dostaviti predmetne obračune. Neisplata plaće je i osnova radniku za izvanredan otkaz ugovora o radu.

Prisilna naplata

U slučaju neisplate plaće poslodavci imaju zakonsku obvezu da sami protiv sebe pokrenu ovrhu. Ako poslodavac do zadnjeg dana u mjesecu ne isplati plaću za prethodni mjesec, dužan je prvog sljedećeg radnog dana dostaviti FINI zahtjev za prisilnu naplatu u kojem zahtijeva provedbu ovrhe na svojim novčanim sredstvima u korist radnika, uvećanu za zakonsku zateznu kamatu. Nakon što mu je račun blokiran zbog nedostatka novčanih sredstava, sljedeća obveza poslodavca je podnijeti Agenciji za osiguranje radničkih potraživanja zbirni zahtjev za isplatu plaće. Ako Agencija odobri zahtjev, isplatit će plaću u visini minimalne plaće za sve radnike kojima taj mjesec nije isplaćena plaća odnosno naknada plaće. Ako radniku bude isplaćena minimalna plaća, poslodavac i u tom slučaju mora radniku u pogledu razlike dostaviti obračun neisplaćenog dijela plaće, koji, kao što je rečeno, predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje radnik može tražiti ovrhu protiv poslodavca.

Neisplata plaće je kazneno djelo

Člankom 132. Kaznenog zakona propisano je da će se kaznom zatvora do tri godine kazniti poslodavac koji ne isplati dio ili cijelu plaću jednom ili više radnika, te poslodavac koji daje netočne podatke za određivanje plaće i time radniku ne isplaćuje plaću ili je isplaćuje djelomično. Ova prethodna odredba je zapravo kažnjavanje rada na crno, odnosno u slučaju kada poslodavac radniku samo dio plaće isplaćuje preko računa, a ostatak "na ruke".
Ako je do neisplate plaće došlo zbog nemogućnosti raspolaganja financijskim sredstvima poslodavca ili nedostatka financijskih sredstava na računu poslodavca koji nisu nastali s ciljem izbjegavanja isplate plaće, tada se to ne može smatrati kaznenim djelom. No poslodavac svejedno mora radniku dostaviti obračun neisplaćene plaće, bez obzira na to koji je razlog te neisplate. 
Pod plaćom se u ovim slučajevima ne podrazumijeva samo osnovna plaća, već i sva druga davanja koja radnik prima na osnovi rada, u bruto iznosu, a to uključuje sve doprinose koje je poslodavac dužan uplaćivati, te dodatke na plaću prema posebnom propisu ako radnik na njih ima pravo (božićnica, regres…).

Zaključno

Isplata plaće za obavljeni rad je osnovno pravo radnika. Ako mu je to pravo uskraćeno, povrijeđeno je njegovo dostojanstvo. No, unatoč tome što im plaća kasni ili ne bude uopće isplaćena, radnici rijetko odlučuju prijaviti svog poslodavca. Najviše to ne rade zbog straha da će izgubiti posao, pa i mogućnost da im ta plaća bude ikad isplaćena. 
Nadamo se da će radnici u budućnosti ustati u zaštitu svojih prava jer neisplatom plaće poslodavci ugrožavaju njihovu egzistenciju i egzistenciju njihove obitelji. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu