English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Radno vrijeme u zemljama Europske unije
Jedna od najvažnijih točaka kolektivnog ugovora, kao i same organizacije rada, jest pojam radnog vremena. Organizacija radnog vremena uključuje organizaciju trajanja i rasporeda rada u sklopu referentnog razdoblja koje može biti dan, tjedan, mjesec. Uređivanje radnog vremena je od iznimne važnosti ne samo na razvoj gospodarstva ili radnog prava, već i direktno na sam osobni prosperitet radnika. 

Ograničenja radnog vremena

U Republici Hrvatskoj temeljni dokument kojim se uređuju radni odnosi, a unutar kojega su sadržane odredbe vezane uz pojam radnog vremena je Zakon o radu (NN 93/14). Članak 61. Zakona govori kako puno radno vrijeme, ako nije drugačije određeno zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu ne smije biti duže od 40 sati tjedno. U slučaju prekovremenog rada ukupno radno vrijeme ne smije prelaziti 50 sati tjedno. 
Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska je u svoje zakonodavstvo implementirala njene Direktive, između ostalih i Direktivu o određenim aspektima organizacije radnog vremena. Ta Direktiva zadaje jasne okvire, odnosno minimalne standarde koje je potrebno ispuniti. Neki od tih minimalnih standarda su: maksimalno trajanje radnog tjedna na razini tjednog prosjeka ne bi smjelo biti duže od 48 sati uključujući i prekovremene sate, minimalni dnevni odmor treba biti 11 sati. U nekim situacijama Direktiva dopušta određena odstupanja, ali uz primjenu načela zaštite zdravlja i sigurnosti radnika.
Godine 2014., kada se raspravljalo o reformama nacionalnog radnog zakonodavstva, Hrvatska udruga poslodavaca podržavala je Vladine inicijative za većom liberalizacijom i fleksibilizacijom radnog vremena. S druge strane, sindikati su se čvrsto usprotivili tome ističući kako su odredbe o radnom vremenu unutar Zakona o radu ključne za usklađivanje obiteljskog života i poslovnih obveza.

Radni sati u EU u 2014. godini

Prema podacima iz 2014. godine, Francuska je s prosječnih 35,6 radnih sati tjedno bila članica unutar koje radnici imaju najmanje vremenski uvjetovano radno opterećenje. Gospodarski najrazvijenije zemlje imaju prema istraživanju EUROFOUND-a prosječno kraći radni tjedan od ostatka EU, izuzev Luksemburga koji je pri samom vrhu po broju radnih sati tjedno. U Hrvatskoj je prosječni radni tjedan jedan od najdužih po trajanju unutar EU. 
Za razliku od ostalih sektora gdje se većinom radno vrijeme ugovara kolektivnim ugovorom, u institucijama javne uprave, trajanje radnog tjedna u većini zemalja članica određuju zakoni vezani uz rad i radno pravo.

Stvarno radno vrijeme

Kada se promatra stvarno radno vrijeme, odnosno sati koje je osoba provela na poslu, podaci pokazuju kako se u čak 20 od 29 država radilo duže nego što je to uređeno kolektivnim ugovorom. Zemlje koje bilježe najduže radno vrijeme su Rumunjska s 41 radnim satom tjedno, Portugal s 40,4 sata te Njemačka i Poljska sa 40,3 sata. Zemlje koje bilježe najmanji broj radnih sati su Francuska i Finska. U Hrvatskoj se radilo 0,1 sat duže u usporedbi s kolektivno dogovorenim radnim vremenom. 
„Novije članice EU“ bilježe veći broj radnih sati na godišnjoj razini. One imaju prosječno 138,9 radnih sati više na godišnjoj razini nego što imaju zemlje EU15. Radnik u Hrvatskoj odradi čak 150 sati više od prosjeka EU15.

Radno vrijeme i produktivnost

Pitanja koja si postavljaju poslodavci odnose se na rezultat koji će donijeti smanjenje radnih sati za sveukupnu organizaciju rada te koliki je to potencijalni gubitak za poslodavca. Zabrinutost poslodavca je razumljiva, no takva vrsta straha je pobijena. Mnogo je dokaza koji upućuju na to da se upravo smanjenjem radnih sati (u prvom redu onih prekovremenih), tj. kvalitetnijom organizacijom radnog vremena utjecalo na produktivnost, a samim time i na sveukupni ekonomski rast i razvoj. Mnoga istraživanja su pokazala da preopterećeni radnici češće obolijevaju, što je također jedan od faktora koji ima direktan utjecaj na dugoročno zdravlje te na samu radnu produktivnost. 
Unutar Švedske su od početka 1990-ih većinom uspješno provođeni eksperimenti vezani uz 6-satno radno vrijeme u privatnom i javnom sektoru. Švedska još nije u potpunosti preuzela ideju o smanjenju radnog vremena, ali s obzirom na trend, samo je pitanje vremena kada će to biti primjenjivo na sve radnike. Najpoznatiji primjer je Toyotin centar u Gothenburgu gdje radnici već više od 13 godina rade isključivo 6 sati dnevno. Navode kako je upravo takav aranžman radnog vremena pridonio ne samo zadovoljstvu radnika, a samim time i njegovoj produktivnosti, već i rastu financijske dobiti same kompanije. 
Nažalost, teško je vjerovati da će zemlje članice EU uskoro ići u značajnije promjene uz trajanje radnog vremena, s obzirom na postrecesijsko i gospodarsko stanje te veliku stopu nezaposlenosti. Međutim, upravo primjer Švedske može poslužiti ostalim zemljama EU, pa tako i Hrvatskoj, kao podloga na kojoj će nadograđivati svoje postojeće radno zakonodavstvo u pogledu radnog vremena. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: