English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Sumraku nakladništva nisu krive samo okolnosti

Trčeći na savskom nasipu, upoznao sam mladog profesora hrvatskog jezika u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi. Povjerio mi se da je prije šest mjeseci završio svoj prvi roman. Na njemu radio je dvije godine. Nakon brušenja i ispravljanja i nakon što je zatražio i dobio mišljenje  prijatelja, počeo ga je slati nakladnicima. Njegova iskustva prilično su sumorna.

Poslovna nekultura

Ne znam ni sam što sam očekivao – rekao je moj znanac – no sigurno ne ono što sam doživio. Nakon što sam rukopis poslao na adrese tridesetak nakladnika, svaki dan s uzbuđenjem otvarao sam elektronsku poštu. Prolazili su dani a u meni je sve više rastao osjećaj da se moj rukopis izgubio negdje u nekim galaktičkim prostranstvima. Doznao sam da su neki nakladnici stavili ključ u bravu jer zbog zatvaranja knjižara i sve manjeg broja onih koji kupuju knjige nisu mogli preživjeti. Ostali su oni koji su se uglavnom orijentirali na izdavanje prijevoda. Oni ne samo da nisu bili spremni na to da objave rad domaćeg autora, već nisu smatrali ni potrebnim da  bilo što odgovore.
Zaprepastila me da poslovna nekultura – nastavio je moj znanac - Dozvoljavam da moj roman nije tako dobar kao što mislim. No, sa zahvalnošću  primio bih par redaka u kojima se govori da moj roman ne vrijedi ništa i da je pametnije da se prihvatim nekog drugog posla. Tada bih znao da je netko primio moj roman i da je odvojio desetka minuta da ga prelista. O nekom savjetu što da učinim kako bih poboljšao svoj rad mogu samo sanjati.
Nakon nekoliko mjeseci primio sam dvije ili tri obavijesti kojima se moj tekst odbija. U tu odbijenicu nije uloženo mnogo truda. Stereotipno se navodi da je izdavački plan za tu i sljedeću godinu popunjen ili da moj roman ne odgovara nakladničkoj koncepciji. Od najvećeg broja nakladnika nisam dobio nikakav odgovor.
Shvaćam – rezignirano je rekao – da nakladnici vode krvavu bitku da prežive. Kao što je rekao jedan od njih - svakih sto tisuća nezaposlenih u Hrvatskoj prodaju knjiga smanjuje za 10 posto. No, očekivao sam da se nakladnici, ili bar jedan dio njih, bavi tom djelatnošću između ostaloga i zbog ljubavi prema knjizi.
Na kraju krajeva, među silnim domaćim autorima koje se obavještava da njihov rad ne odgovara nakladničkoj koncepciji, vjerojatno postoji neki novi Krleža ili bar Miro Gavran. Izdavanje takve neke dobre knjige vratilo bi uložena sredstva. Možda sam subjektivan zbog toga što moj roman nije prihvaćen. No, čini mi se da okolnosti nisu jedini krivac za sumrak nakladništva. Rekao bih da tome doprinosi kretanje po utabanim stazama, tiskanje takozvanih stranih uspješnica od kojih je dobar dio ispod svake razine.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: