English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Karakteristike grafičkog i nakladničkog sektora Europe - Izdržati i preživjeti krizu uz istovremenu pozornost razvoju

Trgovinska pitanja relevantna i važna za sektor

I nakladništvo i tiskarstvo se mogu smatrati zrelim sektorima s puno dobro dokazanih igrača. Razne prepreke za pristup sektoru mogu smanjiti konkurentnost. Pridošlice imaju teškoća da učvrste svoj položaj, pogotovo kad nisu usmjereni na jaku marku proizvoda, brand.
Elektronska trgovina i digitalizacija sadržaja omogućile su nakladnicima da prošire broj distribucijskih kanala ili tzv. platformi. Ekspanzija većih korporacija koje nude više platformi povećava koncentraciju i ograničava pristup manjih tvrtki.

Usko grlo - distribucija i maloprodajna mreža

Međutim, u drugim nakladničkim sektorima barijere za ulazak su niske budući da gotovo i nije potrebno imati neki kapital, a mreže i korištenje usluga vanjskih tvrtki pružaju dodatne usluge potrebne za objavljivanje sadržaja. Glavno usko grlo je pristup distribuciji ili maloprodajnoj mreži, jer tradicionalna prodaja na malo je još uvijek glavni prodajni punkt za prodaju tradicionalnih tiskanih proizvoda. Štoviše, i maloprodaja se koncentrira jer se mora natjecati s većim korporacijama iz druge djelatnosti, kao što su npr. supermarketi, koji su počeli prodavati tiskane materijale.
Za novine, časopise i žurnale, lokalno ili nacionalno tržište ima važnu ulogu. Konkurencija na lokalnom tržištu slabi zbog koncentracije vlasništva, ali na međunarodnoj razini konkurencija je žestoka. Također, konkurencija unutar EU se povećala s proširenjem EU zbog razlika u socijalnom i poreznom sustavu zemalja članica.

Cijena rada važna u strukturi troškova

Europski tiskari se suočavaju s povećanom konkurencijom iz zemalja u kojima su troškovi proizvodnje naročito niski. To je slučaj s azijskim zemljama, a naročito Kinom. Knjižni sektor je posebno izložen azijskoj konkurenciji, jer najveći nedostatak azijskih proizvođača, vrijeme isporuke, nije naročito važan faktor u proizvodnji većine knjiga. Usto, relativno visoki udjel cijene rada u strukturi troškova u proizvodnji knjiga, omogućava da se u potpunosti iskoristi niska cijena rada. Knjige u boji, dječje knjige i dnevnici tipični su proizvodi koji se iz Kine uvoze u Europu. Uvoz iz Azije manje je problem u segmentu crno bijelog tiska i bestselera, uspješnica, jer oni trebaju u kraćem vremenu biti na tržištu, a prodavači na malo ne žele držati velike količine na skladištu.
Kako je većina tiskara mala ili srednje veličine, fokus tvrtki usmjeren je na regionalno tržište. Štoviše, zbog financijskih ograničenja, manjka strateške vizije, mnoge tvrtke i ne sagledaju na vrijeme međunarodnu  konkurenciju.
U usporedbi sa SAD, troškovi rada u grafičkoj djelatnosti Europe viši su za 20 posto, a uspoređeni s Azijom, troškovi rada su viši 100 posto. Cijena rada predstavlja 29 posto ukupnih troškova tiskanih proizvoda u 2006. godini. Porast troškova uzrokovan je i odredbama o zaštiti okoliša. Europski proizvođači bi mogli diferencirati svoje proizvode kako se povećava potražnja za zelenim, ekološki rađenim proizvodima. Međutim, nije jasno u kojoj se mjeri europski grafičari razlikuju u pogledu zelenih proizvoda.
Nove zemlje članice mogu ponuditi i vrlo konkurentnu cijenu zbog niskih troškova proizvodnje, naročito cijene rada. Posebno su Češka Republika i Poljska znatno poboljšale svoj položaj na svjetskom tržištu nakon 2000. godine, da bi postale 13. odnosno 20. najveći izvoznik tiskanih proizvoda u 2005. godini. Budući da su te zemlje vrlo blizu zapadnoeuropskim tržištima, one mogu isporučiti tiskane proizvode koji trebaju stići na tržite vrlo brzo. Njihov izvoz u zapadnoeuropske zemlje velikim dijelom se odnosi na magazine i promocijske materijale.

Rizik prevelikog investiranja

Kako se zemlje koje nadolaze sve više koriste naprednim tehnologijama, sama tehnologija više nije način da (zapadno) europski grafičari konkuriraju drugima. Kao posljedica, zapadnoeuropski tiskari su često izloženi riziku prevelikog investiranja. Oni investiraju u svoje proizvodne kapacitete da bi mogli srezati cijene, ali to u konačnici za rezultat ima smanjenje profita što vodi u daljnja investiranja kako bi se opet povećala produktivnost. Takva strategija nije održiva u nedogled. Kako bi se održali i osvojili tržišta, europski tiskari trebaju unijeti inovacije u druge vidove poslovanja, kao što su pružanja drugih usluga povezanih s tiskanim proizvodima.

SAD – moratorij na oporezivanje Interneta i bez PDV-a 

Što se tiče nakladništva i snimljenih medija, pojava elektronskih medija je prilika koju treba zgrabiti, ako europski nakladnici žele ostati veliki igrači na međunarodnoj sceni. Oporezivanje dodane vrijednosti, međutim, stavlja europske nakladnike digitalnih sadržaja u nepovoljan položaj. Europska unija oporezuje digitalizirane proizvode visokom stopom PDV-a, dok je SAD usvojio moratorij na oporezivanje Interneta i ne primjenjuje stopu PDV-a.

Dominacija tiskanim medijima

U novim zemljama članicama EU strane su investicije igrale središnju ulogu u razvoju medijskih korporacija. Na primjer u slučaju Češke Republike, njemačke i švicarske tvrtke vlasnici su 80 posto čeških novina i magazina. Strani kapital (uglavnom njemački, austrijski, švicarski, francuski i skandinavski), također dominira tiskanim medijima u Bugarskoj, Mađarskoj, Poljskoj i baltičkim državama.
Brojni europski nakladnici proširili su poslove na druge kontinente. Europske se kompanije sve više usmjeravaju na kupovinu specijaliziranih sjevernoameričkih kompanija koje imaju komparativne prednosti što se tiče modernih tehnologija. Štoviše, koncentracija na nekim aspektima tržišta ili regija još je važna.

Spajanje i preuzimanje tvrtki

Spajanja tvrtki i preuzimanja bila su učestala p 1990-ih godina naročito u novinskom i medijskom segmentu nakladničke djelatnosti, pa u mnogim zemljama novinama dominira jedna ili dvije holding kompanije koje imaju u  vlasništvu razne novine. Broj spajanja tvrtki jako je porastao, sa oko 100 u 1987. godini na oko 350 u 1995. i 2000. godini. Temeljem baze podataka tvrtke Thompson Financil Securities o spajanjima i preuzimanjima tvrtki, od 1981. do 2000. godine u svijetu se desilo 2.632 spajanja tvrtki u nakladničkoj djelatnosti. U prosjeku su se veće tvrtke pokušavale spojiti 6 puta, dok je broj obavljenih spajanja i preuzimanja po tvrtki 2,6 u tom razdoblju (isti izvor). Najveći broj međunarodnih spajanja odvio se između europskih kompanija (49%) dok je samo 5 posto bilo između europskih i sjevernoameričkih novina. Izvan Europe i Sjeverne Amerike dogodilo se 11 posto svih spajanja tvrtki. U 40 posto slučajeva spajanje se odvilo između dviju novina, u 11 posto slučajeva novine je preuzela kompanija koja nije u toj djelatnosti. U većini slučajeva (49 posto) novine su kupile tvrtku izvan novinske djelatnosti.
Nacionalna dominacija predstavlja prepreku za ulazak manjih konkurenata. Budući da je novinski segment uglavnom nacionalni biznis, a lokalni sadržaj je dobio na važnosti posljednjih godina, međunarodna konkurencija ne igra veću ulogu. Ipak, veće korporacije imaju inozemne ispostave u mnogim zemljama.

Izdvajanje poslova i preseljenje proizvodnje

Tiskarska djelatnost jače je pogođena preseljenjem proizvodnje u prekomorske zemlje nego nakladnička djelatnost. Većina tvrtki u europskoj grafičkoj industriji su male tvrtke i stoga nisu spremne svoju proizvodnju preseliti u drugu zemlju. Ipak, malobrojne velike multinacionalne korporacije spremne su preseliti poslove i investicije izvan nacionalnih granica. Ta pojava nije zanemariva jer na tih nekoliko kompanija otpada veliki dio radnih mjesta i prometa na nacionalnoj i europskoj razini. Srednje i velike kompanije s više od 250 zaposlenih predstavljaju samo 5 posto tvrtki u EU-15 zemljama, ali zapošljavaju 44 posto radne snage.

Rok isporuke komparativna prednost 

U tiskarskoj i nakladničkoj djelatnosti rok isporuke na tržište vrlo je važan faktor za izbor mjesta proizvodnje. Općenito gledano, vjerojatnije je da će proizvodi kao što su dnevnici, rječnici, kalendari knjige u boji biti puno jače pogođeni premještanjem proizvodnje nego novine, tiskani poslovni i oglasni materijali, katalozi i magazini koji trebaju brzo stići na svoje ciljano tržište. Kratko vrijeme dostave komparativna je prednost srednjoeuropskih zemalja u odnosu na Aziju: primjerice, njemačko tržište lako je dosegnuti iz Češke Republike ili Poljske. To ih čini vrlo privlačnim lokacijama za proizvodnju, zbog nižih troškova.
Zapravo, jedan od najvažnijih razloga za premještanje proizvodnje i/ili investicija s jedne lokacije na drugu  je želja da se smanje troškovi korištenjem prednosti koje daju razlike u plaćama ili cijeni rada, oporezivanju tvrtki, državnim subvencijama ili manje strogim socijalnim zakonima. Također, često je isplativije imati manje većih tvrtki smještenih blizu većem tržištu kako bi se osigurala fleksibilnost i brza isporuka radi ispunjavanja potreba klijenata. Premještanje proizvodnje unutar (zapadno) europskog tržišta većinom je dio procesa racionalizacije, prilikom čega se u tvrtci gube radna mjesta i investicije, ali nema bitnog stvaranja radnih mjesta u tvrtkama u koje se poslovi premještaju.
Drugi razlozi za preseljenje poslova ili investicija može biti želja da se slijede glavni klijenti. Ako neki važni proizvođač roba preseli svoju proizvodnju u Aziju, to može biti jak poticaj tiskaru ambalaže ili priručnika povezanih s tim proizvodom da se presele s njim kako bi se smanjila kašnjenja, transportni troškovi  i da bi se i nadalje ostalo privlačnim isporučiteljem.

Kupovinom domaćih tvrtki do dominantne pozicije na tržištu

Kupovina tvrtki preko granice je brz i jeftin način proširenja poslova na nova tržišta, jer omogućava nabavku proizvodnih kapaciteta i udjela na tržištu uz relativno mali rizik. Dodatna prednost je to što se u slučaju lokacija s niskim cijenama kapacitet može dalje povećavati uz razumne troškove. U srednjoj i istočnoj Europi zbog rastućeg tržišta i niže cijene rada, određeni broj tiskarskih tvrtki, proizvođača ambalaže ili nakladničkih tvrtki (posebno njemačkih tvrtki) uspostavilo je dominantnu poziciju na tržištu, putem kupovine domaćih tvrtki. To je posebno izraženo u Češkoj Republici i Mađarskoj gdje njemačke tvrtke kontroliraju 80, odnosno 100 posto novinskog tržišta. To proširenje aktivnosti omogućava im jačanje baze potrošača, povećanje udjela na tržištu, a time i smanjenje konkurencije. To im daje i dobru osnovu za povećanje udjela na europskom tržištu, zahvaljujući konkurentnosti njihovih proizvodnih kapaciteta.
Izdvajanje dijelova proizvodnje uglavnom nije rješenje za male tiskarske tvrtke. Općenito, čini se da trend ide u obratnom smjeru, što znači da se spajanjem i kupovinom tvrtki koriste veće kompanije kako bi povećale doseg svojih proizvoda i uključile poslove u cijelom lancu vrijednosti, te kako bi bolje udovoljile zahtjevima klijenata. Umjesto da izdvajaju dijelove svoje proizvodnje, one kupuju proizvodne pogone u zemljama s nižim troškovima. To se odnosi i na tiskarsku i na nakladničku djelatnost. Ipak, nakladnici novina pod pritiskom elektronskih medija i promjena u ponašanju korisnika, skloni su tiskarske poslove prebaciti isporučitelju s nižom cijenom usluge.

Zakonodavni okvir

Tiskarska djelatnost. Najvažniji zakonodavni instrumenti koji reguliraju tiskarsku djelatnost su Direktiva o emisiji otapala i Direktiva o sprječavanju i kontroli ukupnog zagađivanja. Obje te direktive odnose se na dva tipa tiskarskih tehnika (vrući offset i gravuru), ali ne i na offset za tisak iz arka. Ti pravni instrumenti ne izazivaju disparitete među čimbenicima nacionalne tiskarske djelatnosti. Na razini pojedine kompanije, srednje i veće tvrtke su najjače pogođene zakonodavstvom. Male tvrtke ostaju ispod zakonodavnog praga.
Razlike su uzrokovane dodatnim „zelenom“ politikom pojedinih zemalja članica EU, kao što su najniže dopuštene vrijednosti za zrak, kanalizaciju i otpad (Njemačka, Danska), ekološki porezi za nenaručene tiskane oglasne materijale (Francuska, Belgija, Mađarska) i ekološki porezi za obradu otpadnih voda, energiju i skupljanje otpadnog papira.
Nakladnička djelatnost. Uloga nakladničkog sektora važna je za demokraciju. Iz tog su razloga vlasništvo i konkurencija u nakladničkoj djelatnosti regulirani nacionalnim ili europskim pravilima. Najvažniji razlog za reguliranje je očuvanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Reguliranje može biti različito, ovisno o tome odnosi li se na: vlasništvo, strano vlasništvo, unakrsno vlasništvo nad medijima, koncentraciju i strukturu kapitala. Najčešće je regulirano unakrsno vlasništvo nad medijima, čime se ograničava vlasništvo nad različitim vrstama medija kao što su TV, novine i radio kao samostalna tvrtka. U nekim slučajevima ta ograničenja mogu predstavljati prepreku ulasku inozemne konkurencije, ali i stvoriti prepreku ulasku konkurentne tvrtke na nova tržišta. U nekim drugim slučajevima manje tvrtke mogu imati pogodnost jer njima pristup nije ograničen, ili u nekim slučajevima mogu čak biti stimulirane da potaknu konkurenciju.
Osim ograničavanja pristupa, ta pravila mogu spriječiti iskorištavanje ekonomije razmjera i u usporedbi s međunarodnim kompanijama (uglavnom pod dominacijom SAD) ograničiti međunarodne izglede europskih tvrtki. Međutim, kako se povećava koncentracija medija, nacionalno zakonodavstvo postaje manje važno. Štoviše, vlasništvo je postalo raspršenije, prošireno preko više sektora.
EU nema zakonodavstva za zaštitu pluralizma. To je ostavljeno nacionalnim vladama. U tom smislu koncentracija i pitanja vlasništva mogli bi se podvesti pod odredbe Odluke Europske komisije o spajanjima tvrtki (uz uvjet da definira određeni prag za veličinu tvrtke) i stoga treba procjenu od strane Komisije. Ipak, da bi regulativa EU bila djelotvorna, prvo treba uspostaviti dominantnu poziciju na specifičnom medijskom tržištu.

Zaštita prava intelektualnog vlasništva

Nakladnička djelatnost pogođena je raznim vrstama europskog zakonodavstva - od zabrane reklamiranja duhanskih proizvoda do zaštite prava na intelektualno vlasništvo. Na primjer, EU direktiva o autorskom pravu pokušava stvoriti ravnotežu između prava proizvođača sadržaja i prava korisnika. Ta se direktiva temelji na Ugovoru WIPO o autorskom pravu iz 1996 (WCT). Važan element  u WCT ugovoru o autorskom pravu i direktivi EU o autorskom pravu je taj da su sustavi za upravljanje digitalnim autorskim pravima dobili određenu međunarodnu potporu zbog tih akata. Sustavi upravljanja „digitalnim pravima“ sve se više koriste za kontrolu pristupa, tehnološka rješenja za kontrolu isporuke i korištenja digitalnog sadržaja. U nakladništvu knjiga posebno je važna zaštita intelektualnih prava i srodnih prava kao što su prijevodi i slično.
Članak 11. ugovora traži od zemalja potpisnica da donesu zakone protiv zaobilaženja digitalnih prava. Sustave za upravljanje digitalnim pravima obično postavljaju distribucijske tvrtke ili isporučitelji softvera koji se koristi za razne formate, kao Acrobat za e-knjige.

Sustavi upravljanja digitalnim pravima

Nakladnici glazbenih sadržaja objavljuju i promoviraju glazbu, ali samu glazbu distribuiraju (online) distributeri na malo i kompanije za emitiranje programa. Zahvaljujući tehnološkom napretku, elektronski mediji i dolaze iz različitih sektora kao što su na primjer mobilni operateri, internetske kompanije i proizvođači opreme. Na primjer, sistem upravljanja digitalnim pravima bio je važan za Apple jer su se nosači zvuka koji su se prodavali u njihovim iTune prodavaonicama mogli slušati samo na iTune uređajima. Mnoge druge online trgovine ne koriste se kontrolom pristupa. Razlog može biti u prihvatljivosti kupaca, okrenutosti korisnicima i troškovima ugradnje. Također, Apple je nedavno napustio svoj sustav upravljanja digitalnim pravima u iTune trgovinama.
Platforma za koju je dizajniran (DRM) sustav uprave digitalnim pravima i za vrstu glazbe koja se kupuje online, može stoga smanjiti konkurenciju drugih distribucijskih tvrtki ili čak nakladničkih tvrtki koje bi i same željele prodavati online. Sustavi upravljanja digitalnim pravima su bitni za uspostavljanje prava na intelektualno vlasništvo i time za položaj nakladničkih tvrtki, ali ti sistemi istovremeno mogu predstavljati prijetnju položaju nakladničkih tvrtki.

Liberalizacija poštanskih usluga

Pristup tvrtki do kupaca preko neadresirane pošte, spada pod zaštitu privatnosti. Taj je segment važan za nakladničke tvrtke i tiskare. Međutim, digitalizacija je smanjila potražnju za neadresiranom poštom. Napokon, liberalizacija poštanskih usluga  bit će od velike važnosti za nakladničke tvrtke jer se 90 posto naklade potrošačkih magazina oslanja na poštanske usluge.


Povećana fleksiblnost

Struktura djelatnosti s velikim brojem malih poduzeća ograničava mogućnosti za inovacije proizvodnog procesa i proizvoda. Međutim, takva struktura djelatnosti može pospješiti stvaranje proizvodnih mreža s visokom razinom specijalizacije i fleksibilnosti - upravo ono što klijentima treba. Taj mogući pomak na strukturu fleksibilne specijalizacije mogao bi biti komparativna prednost u svjetlu povećanja globalne konkurencije, posebno u tiskarskoj djelatnosti.
Porast zamjenjivanja tiskanih medija elektronskim i audiovizualnim medijima i pokretnim napravama koje omogućavaju slobodan pristup informacijama, izazvalo je ozbiljne probleme tradicionalnoj izdavačkoj djelatnosti, a time i u nekim segmentima povezane tiskarske djelatnosti (novine, magazini). Novi poslovni modeli  utemeljeni na digitalnim medijima i interaktivnosti nisu još dokazali svoju održivost. Medijske tvrtke sada traže ekonomiju razmjera i biraju tradicionalni način konsolidacije i izdvajanja poslova.

Novi mediji

Novi mediji pružaju mogućnost za stvaranje novih tržišta i publike (u obliku „zajednica“) koje se može opslužiti novom kombinacijom informacija. Međutim, to od nakladničkih tvrtki traži sposobnost da  razmišljaju u smislu zajednica, da znaju njihove potrebe za informacijama, njihovu potrošnju i nadomjestke. Te zajednice će biti slobodnije nego ikada u traženju od  isporučitelja informacija da drže korak u pružanju veće fleksibilnosti. Znanje i iskustvo o tome kako doseći ciljanu publiku još je snaga nakladničke djelatnosti, pojačana bazom podataka klijenata. Međutim, to iskustvo treba stalno ažurirati i dopunjavati u skladu s novim saznanjima o potrošnji/korištenju medija.  Ta saznanja također traže razvoj novog tipa medijskih sadržaja. Ako se mijenja tehnološki oblik medijske potrošnje i potrošnje informacija, i sadržaj se mora podvrgnuti procesu promjena u skladu s time. Ako manje ljudi čita časopise i novine (dugačke članke) a više ljudi čita internetske web stranice (kratke tekstove), proizvodnja sadržaja će se pomaknuti s dugačkih sadržaja na kratke forme ili s dugih tekstova na online video.

Smanjenje potrošnje tiskanih medija

Europska tiskarska djelatnost doživljava svoj položaj kao ugrožen, zbog smanjenja potrošnje tiskanih medija s jedne i globalizacije s druge strane. Tiskanje proizvoda kojima nije nužan kratak rok da stignu na tržište, kao što su, na primjer, dječje knjige, lako se prebacuje u Kinu. Proizvodi za koje se očekuje da ostanu su oni s kratkim rokom isporuke na tržište, i ograničeni su na domaće tržište definirano granicama jezičnog područja. Mogućnosti za proširenje proizvodnje su diversifikacija (dodavanje novih usluga) i specijalizacija u sklopu proizvodnih mreža, čime se odgovara na veće zahtjeve klijenata. To zahtijeva  tehnološka unapređenja u tiskarskoj opremi (više digitalizacije za tiskanje na zahtjev i uz manje serije), ali još više traži unapređenje u organizaciji rada i upravljanju mrežama. Dio nakladničke djelatnosti, posebno u proizvodnji novina i magazina, već je usvojio taj model s malom jezgrom ključne proizvodnje i velikim krugom fleksibilnih proizvodnih kapaciteta (male tvrtke, specijalizirane i na principu samozapošljavanja) oko te ključne proizvodnje.
I tiskarska i nakladnička djelatnost su zrele djelatnosti ali se čini da je nakladnička djelatnost korak ispred po pitanju inovacija u industrijskoj organizaciji što je došlo kao odgovor na promijenjene okolnosti na tržištu. Ekonomija razmjera možda je imala ulogu katalizatora, što nedostaje tiskarskoj djelatnosti.

Propisi o zaštiti okoline

Za tiskarsku djelatnost ozbiljnu prijetnju mogu predstavljati propisi o zaštiti okoline dijelom zbog povećane ekološke svijesti javnosti. To prisiljava djelatnost da investira u sustave koje manje zagađuju okoliš, ali i pridonosi tome da se tisak na papiru doživljava manje privlačnim jer ga klijenti povezuju sa zagađivanjem.

Scenariji za budućnost i utjecaj na radna mjesta, vještine i znanje

Ova studija je zamišljena tako da "skenira" budućnost, da definira procjenu utjecaja budućeg razvoja na radna mjesta, vještine i znanja. Različiti scenariji prikazuju vjerojatne buduće pojave i mogli bi otkriti moguće putove razvoja prema tim budućim stanjima. U izradi scenarija rađena je jasna razlika između vanjskih i unutarnjih čimbenika.

a) vanjski čimbenici 

Globalizacija: Globalizacija u načelu podrazumijeva daljnji porast međunarodne konkurencije. Sudionici su aktivni na svjetskoj razini, izdvajanje dijelova poslova ili premještanje progona u prekomorske zemlje provodi se za razne aktivnosti i specijalizaciju i stimulira se globalno disperzirana proizvodnja.

Tehnologija i inovacije: Povećana upotreba informatičke tehnologije i kompjutora pruža tvrtkama više mogućnosti da prošire svoju ponudu i time stvore višu dodanu vrijednost. Nova tehnologija otvara mogućnosti kompanijama da promijene svoju organizaciju rada što dovodi do efikasnije proizvodnje. Scenariji predstavljaju brzu promjenu u informatičko-kompjutorskim tehnologijama i uslugama s dodanom vrijednošću nasuprot sporoj promjeni ICT tehnologija i malom broju drugih tehnologija.

Prirodni resursi: Prirodni resursi igraju važnu ulogu u djelatnosti, jer ona treba velike količine papira i energije. Istovremeno, struktura tržišta lanca opskrbe  (između ostaloga koncentracija proizvodnje papira) može imati utjecaja na sektor, a naročito na tiskarski sektor. U oba scenarija pretpostavlja se da će biti nedostatka prirodnih resursa, uključujući naftu i papir, a problemi zaštite okoliša kao što su klimatske promjene i smanjenje šumskih površina će se nastaviti. Nadalje, kako je industrija papira jako koncentrirana, a to će se nastaviti i u doglednoj budućnosti, malim tvrtkama će biti sve teže pregovorima postići niske cijene.

Promjene načina života: Promjene u načinu života mogu imati značajan učinak na nakladničku djelatnost i slijedom toga i na tiskarsku djelatnost. Promjene u načinu života mogu se u smislu scenarija izraziti bilo povećanim potražnjom za više virtualnih proizvoda ili tradicionalnim korištenjem i primjenom. U slučaju veće potražnje za virtualnim korištenjem, tradicionalne publikacije se zamjenjuju online ili multimedijskim publikacijama i povećava se potražnja za novim sadržajima. S novim trendovima dolaze stalne promjene. Druga dimenzija novog načina života je individualizacija. Kad je individualizacija visoka od tvrtki se očekuje da dodatno prilagode svoje proizvode potrebama klijenata - inovacije okrenu korisniku. Tvrtke će ciljati specifične grupe klijenata posebno skrojenim proizvodima uz pomoć bogatog portfelja proizvoda i brzog prilagođavanja promjenama u slučaju potrebe.

Starenje: U oba scenarija pretpostavljamo da radna snaga stari. To će imati umjereni utjecaj na oba sektora.

b) unutarnji čimbenici

Reguliranje tržišta: To se najviše odnosi na reguliranje vlasništva nad medijima i raznolikosti. Unakrsno vlasništvo može se ograničiti zakonskom regulacijom ali i ne mora.

Regulacija zaštite okoliša: Pravila za zaštitu okoliša mogu biti manje ili više stroga. Uz oštro zakonodavstvo, tvrtke tome moraju prilagoditi svoju proizvodnju kad je regulativa zaštite okoliša manje stroga, neće igrati preveliku ulogu u djelatnosti.

***

Stanje na tržištu je teško za tiskare od kojih će mnogi bankrotirati jer ima manje potražnje za njihovim proizvodima, a druge kompanije su bolje opremljene za obavljanje novih poslova koji zahtijevaju usluge s velikom dodanom vrijednošću.
Tiskarske tvrtke već su se suočile s problemom slabog privlačenja mladih ljudi koji taj posao doživljavaju prljavim i slabo plaćenim. Tiskarska djelatnost ima ozbiljan problem imidža, načina na koji je ljudi doživljavaju. Osim toga, niske margine su se odrazile i na sniženje plaća. Sve starija radna snaga ozbiljno utječe na tiskarske tvrtke.
 
Pregled radne snage

Temeljem proučavanja nacionalnih studija o vještinama korištenima u sektoru, pokušalo se dobiti klasifikaciju poslova koja je u praksi upotrebljiva i prepoznatljiva za sektor. Kako bi se uspostavila sadržajna i odgovarajuća klasifikacija, postojeći pregled radne snage u Europskoj uniji (LFS – Labor Force Survey) klasifikacija za tiskarski i nakladnički sektor je prilagođena. Razlikuju se slijedeći poslovi i funkcije:

Kategorija menadžeri uključuje glavnu upravu, ali i poduzetnike i razna druga uže specijalizirana menadžerska zanimanja, kao što su upravljanje ljudskim resursima, financijama, proizvodnjom.
Smanjenje broja tvrtki će vjerojatno smanjiti broj potrebnih menadžera. Smanjenje troškova utjecat će na broj menadžera, a na broj tvrtki samo marginalno. Pogođeni će biti uglavnom niži slojevi u organizaciji. Očekuje se da će se u većini slučajeva menadžeri, posebno viši menadžeri, moći održati na svojim položajima. Menadžeri obavljaju istaknutu ulogu, naročito u nakladništvu. Broj menadžera u nakladničkoj djelatnosti će se zadržati.
 
ICT informatičari i inženjeri uključuju ICT profesionalce i niže ICT profesije i operatere na kompjutoru, ali i druge inženjerske poslove kao što su elektro-inženjerski i strojarski poslovi.
Potražnja za informatičkim inženjerskim stručnjacima najvećim je dijelom potaknuta tehnološkim razvojem i ponudom novih usluga velike dodane vrijednosti. Stoga će se u scenarijima gdje tehnologija igra značajnu ulogu, broj inženjera povećati, dok će u drugim scenarijima njihov broj ostati isti. U EU, broj informatičkih i inženjerskih stručnjaka je posljednjih godina jako porastao Očekuje se da će broj informatičkih inženjera i sličnih stručnjaka jače porasti na tržištima istočne i srednje Europe koja su u snažnom razvoju, nego na razvijenim tržištima.

Poslovni i financijski stručnjaci uključuju knjigovođe, financijske kontrolore, i financijske stručnjake, ali i stručnjake u prodaji.
Očekuje se da će broj stručnjaka za poslovanje i financije porasti u scenarijima gdje brze promjene uvjeta na tržištu potiču potražnju. Stručnjaci za poslovanje i financije potrebni su kako se povećava broj usluga i složenost i kompleksnost organizacija. Postoji određeni pritisak na porast zbog reorganizacija, ali potreba za smanjenjem troškova i nedostatak novih usluga koje treba obraditi za tržište, uzrokuju smanjenje potražnje. Očekuje se da će broj stručnjaka za poslovanje i financije biti stabilan, jer će stručnjaci biti u stanju zadržati svoje položaje zahvaljujući njihovu poznavanju posla.

Novinari, urednici i pisci su kategorija profesionalaca u nakladničkoj djelatnosti odgovornih za sadržaj publikacija. Taj tip poslova nalazi se naročito u nakladničkom pod-sektoru.
Može se očekivati porast tih poslova s obzirom na trend primijećen posljednjih godina. Samo nove zemlje članice bilježe veliki pad (13 posto). Potražnju potiče potreba da se isporuči više usluga s dodanom vrijednošću, pomoću novih kanala. To znači da će broj novinara urednika i pisaca rasti u scenarijima s brzim razvojem događaja, ali će ugovori postati fleksibilniji. Očekuje se da će se broj novinara urednika i pisaca smanjivati, budući da se očekuje da će konsolidacija imati negativan utjecaj na ta zanimanja.

Pomoćno osoblje znači administrativne poslove uključujući upravljanje narudžbama, pripreme narudžbi.
Povećana efikasnost će smanjiti potrebu za administracijom, premda je smanjenje dijelom neutralizirano povećanom potrebom za pomoćnim osobljem budući da organizacije postaju složenije, a sve više različitih usluga treba više administracije. Potražnja se usporava jer je potreba za smanjenjem troškova velika, a konsolidacija vodi ka smanjenju administrativnih poslova.

Radnici na pripremi tiska su tipični za tisak jer njihov posao sadrži sve funkcije potrebne da se sadržaj pripremi za tiskanje.
Broj tiskarskih tvrtki brzo se smanjuje, pa se smanjuje i potreba za uslugama pripreme tiska. Priprema tiska i desktop izdavaštvo povezani su s tiskarskim tvrtkama i važni su dio i isporuci usluga s dodanom vrijednošću preko različitih kanala. Zbog svoje važnosti za nove usluge, njihov će broj rasti.

Proizvodni radnici kao oznaka za vrstu posla podrazumijeva poslove koji se odnose uglavnom na tiskarsku djelatnost kao što su operateri na stroju, ali uključuje i osoblje u skladištu i transportne radnike.
Kategorija proizvodnih radnika jako je važna u tiskarstvu. U svim scenarijima očekuje se da će se njihov broj smanjivati, iz različitih razloga. Njihov se broj smanjuje zbog daljnje automatizacije i manje potražnje za tradicionalnim tiskanim materijalima i zbog izdvajanja dijelova proizvodnje. Smanjenje se očekuje zbog supstitucije (automatizacije) i konsolidacije. Za proizvodne radnike važno je razlikovati razvijena i zrelija tržišta od tržišta u razvoju. Na tržištima u razvoju broj će se jače smanjivati nego na zrelim tržištima jer tvrtke na zrelim tržištima već proizvode efikasno, što nije slučaj na mnogim tržištima u razvoju.

Različiti razvoj događaja u budućnosti imat će različit utjecaj na radna mjesta i poslove u pogledu količine i kakvoće. Nakladničke tvrtke, na primjer, su tvrtke temeljene na znanju i jedva da još imaju ikakvih „tradicionalnih“ proizvodnih radnika.

Nove sposobnosti – preduvjet za radno mjesto

Određivanje glavnih novih sposobnosti, struka, je iznimno važno. Kako bi se identificirale glavne nove sposobnosti po zanimanjima, metodologija spominje tri glavne sposobnosti: teoretsku, tehničku i društvenu sposobnost. To razlikovanje temelji se na razlici između znanja, vještina i sposobnosti u Europskom okviru kvalifikacija (EQF) i Europskom sustavu stručnog obrazovanja i osposobljavanja (ECVET).

Definicija sposobnosti, vještina i znanja 

Na nacionalnoj i međunarodnoj razini, rasprave se vode o nekoliko definicija znanja, vještina i sposobnosti. Europska unija je uspostavila zajednički postupak za koordiniranje različitih terminologija koje su u upotrebi i kako bi se pronašla zajednička osnova. Ciljevi ovoga postupka su, primjerice, jačanje mobilnosti radne snage unutar Europske unije i olakšavanje sektorskog razvoja. U nastavku se referira na definiciju koju koristi Europski okvir za kvalifikacije (EQF) i Europski kreditni sustav za obrazovanje i stručno osposobljavanje (ECVET).

Europski kvalifikacijski okvir (EQF) povezuje nacionalne sustave kvalifikacija i nastoji stručno osposobljavanje i cjeloživotno učenje učiniti transparentnim i razumljivijim. Stoga je razvijena zajednička terminologija sa slijedećim definicijama:

Znanje se odnosi na rezultat akumuliranja informacija kroz učenje. Znanje je skup činjenica, načela, teorija i prakse koje se odnose na polje rada ili učenja. U kontekstu Europskog okvira za kvalifikacije znanje je opisano kao teoretsko i/ili praktično;

Vještine se odnose na sposobnost primjene znanja i korištenje znanja za obavljanje i završavanje zadataka i rješavanje problema. U smislu Europskog kvalifikacijskog okvira vještine su opisane kao kognitivne (uključuju korištenje logičkog, intuitivnog i kreativnog mišljenja) ili praktične (uključuju manualnu spretnost i korištenje metoda, materijala, alata i instrumenata);

Sposobnost, (kompetencija) se odnosi na dokazanu sposobnost korištenja znanja, vještina i osobnih, društvenih i/ili metodoloških sposobnosti u radu ili proučavanju situacija i u profesionalnom i osobnom razvoju. U smisli Europskog kvalifikacijskog okvira sposobnost je opisana u smisli odgovornosti i samostalnosti;

Kvalifikacija se odnosi na formalni ishod postupka procjene i vrednovanja postignut onda kad nadležno tijelo utvrdi da je neki pojedinac postigao razinu znanja u skladu s traženim standardima;

Rezultati učenja odnose se na izjave o onome što osoba koja uči zna razumije i što je sposobna napraviti po završetku procesa učenja koji su definirani u smislu znanja, vještina i sposobnosti. 

 

Zaključci i preporuke

Zaključci i preporuke izlaze izvan teme obrazovanja i osposobljavanja, a temeljeni su na rezultatima i uvidima dobivenima tijekom izrade studije. Odnose se na ukupni sektor (uključujući pojedinačne tvrtke, sektorske organizacije, trgovinske komore, socijalne partnere), posredničke organizacije, institucije za obrazovanje i osposobljavanje kao i na kreatore politike. Rješenja za potrebe budućih vještina trebaju biti fleksibilna, mudra i dovoljno obuhvatna da se adresiraju razlike između rezultata različitih scenarija, a bez konkretnog znanja kakva će biti stvarna budućnost.

1) Poticati i promovirati cjeloživotno učenje

Doživotno učenje ključ je za zadržavanje konkurentnosti i za sprječavanje manje pogodnih scenarija. Traži se pojačano investiranje u ljudski kapital. Treba razviti i promovirati mehanizme za podjelu troškova
između sudionika u procesu kao što su javne vlasti, kompanije i pojedinci, i promovirati doživotno učenje tijekom životnog ciklusa (LLL – Lifelong Learning = cjeloživotno učenje). Učenje se mora učiniti privlačnijim svima, npr. poreznim inicijativama ili promjenom stava kako bi se učenje uključilo u sve faze života i ugradilo u životni pristup radu. Vlasti bi dalje trebale razvijati pravni okvir za podršku doživotnom učenju u svim životnim dobima. Program bi trebao biti napravljen da pokrije specifične potrebe malih i srednjih tvrtki i sektora. Doživotno učenje trebalo bi obuhvatiti sve razine vještina s ciljem povišenja osnovnih socijalnih vještina kao i tehničkih vještina za sektor. Svi dostupni međunarodni i nacionalni putovi, kao i regionalni i lokalni putovi ako su dostupni, trebaju se iskoristiti za financiranje cjeloživotnog učenja.

2) Zadržati starije radnike u radnom odnosu

U grafičkom sektoru posebno je proizvodnja tiska suočena sa starenjem radne snage, a investiranje u daljnje osposobljavanje starijih radnika je nedovoljno razvijeno. Kako bi se znanje i iskustvo starijih radnika zadržalo u sektoru i kako bi se izbjegao jaz zbog nedostatka tih vještina, odgovorne vlasti bi trebale razviti posebne oblike umirovljenja sa skraćenim radnim vremenom koje bi tvrtke trebale primjenjivati. Usto, javne vlasti bi trebale podržati daljnje osposobljavanje starijih radnika u malim i srednjim tvrtkama, kao što je preporučeno u prethodnom odjeljku.
Osposobljavanje je učinkovitije ako je stvarno usmjereno na potrebe i zainteresirane pojedince i na moguće buduće korake u karijeri. Stoga instrumenti kao što su redoviti učinak i razgovori o karijeri, praćenje stanja i priznavanje prethodno stečenih znanja pomažu u postizanju usmjerenijeg izbora programa za osposobljavanje. Te instrumente mogu razviti tvrtke, sektori, institucije za osposobljavanje, ponekad uz podršku vlasti. Ti instrumenti se uklapaju u kadrovsku politiku svjesnu što se tiče dobi radnika pri čemu kompanije vode računa o tome da snaga, slabosti i potrebe njihovih pojedinačnih zaposlenika ovise o njihovoj životnoj dobi. Obrasci za premještanje radnika na druge poslove mogu biti važni u sprječavanju problema i biti relativno jak oslonac, argument, starijim radnicima. Treba obavještavati o dobrim primjerima takve prakse u kompanijama.

3) Pojačati transparentnost kvalitete osposobljavanja, poboljšati međusektorsko i međunacionalno priznavanje stručnih kvalifikacija i omogućiti pojedinačno procjenjivanje vještina

Zbog činjenice da ne postoji jedinstveni europski sustav priznavanja kvalifikacija, stručne kvalifikacije nisu priznate u svim zemljama. Usto, osposobljavanje se često obavlja u obliku nestandardiziranih tečajeva bez pravovaljane svjedodžbe, što ograničava mogućnost da se procijene njihova kvaliteta i da ih se unese u radni profil vještina radnika. Teškoće u ocjenjivanju vještina radnika događaju se i kad se radnike regrutira iz drugih zemalja ili sektora. Implikacije nedostatka sustava ocjenjivanja su bitne. Uvođenje zajedničkog sustava ocjenjivanja i priznavanja vještina potrebno je kako bi kvaliteta budućeg osposobljavanja bila trans parentnija i da bi se povećala pokretljivost radne snage. Programi da se poveća
mobilnost (kratkoročnim i srednjoročnim programima razmjene) mogli bi pomoći u tom smislu. To upućuje na potrebu da se bolje iskoriste postojeći europski programi (npr. Leonardo da Vinci) i pomoć dostupna putem strukturalnih fondova.
Mogućnost procjene individualnih vještina može pomoći da se poveća međusektorsko i međunarodno priznavanje kvalifikacija. U Njemačkoj, u okviru širokog pristupa pitanju kvalifikacija u sektoru („Qualifizierungsoffensive“), u sektoru je uvedeno standardizirano daljnje osposobljavanje, priznato od federalnih vlasti. Usto, uvedeno je takozvano „skeniranje sposobnosti“, instrument za procjenu postojećih sposobnosti i manjak vještina kod radništva u tiskarskom sektoru. Slijedom jedne procjene, izrađen je individualni plan osposobljavanja kako bi se prevladao predviđeni manjak vještina. U kombinaciji s pojedinačnim planovima osposobljavanja, takav instrument za procjenu nudi provedivo rješenje za identificiranje i rješavanje postojećeg jaza u vještinama, naročito za zaposlenike u malim i srednjim tvrtkama u tiskarskom sektoru.

4) Jačati suradnju u donošenju mjera za osposobljavanje specifično za sektor

Kako bi se održao korak s tehnološkim i daljnjim organizacijskim razvojem, sektoru je potrebno ponuditi suvremeno moderno osposobljavanje. Potreba za izgradnjom suradnje između tvrtki, socijalnih partnera, pružatelja usluga osposobljavanja i istraživačkih institucija, dobro je prihvaćena. Komunikacija i djelovanje između aktera na tom polju treba se odvijati redovito, a primjena provedena na dinamičan način. Takva suradnja bi pomogla da se uvede koncept „znanja trokuta“, tj. da se poveže obrazovanje s istraživanjem i procesima inovacije. Na taj način osposobljavanje bi imalo za cilj da radnike upozna s novim procesima u inovacijama specifičnima za sektor, u istraživanju, i novim edukacijskim načinima (kao što su mikro-učenje, korištenje društvenog softvera i drugih mrežnih postupaka). Budući da bi osposobljavanje trebalo ispuniti specifične zahtjeve malih i srednjih tvrtki, treba promovirati i poticati sudjelovanje tih tvrtki u procesu dizajniranja tog osposobljavanja.
Ključna suradnja je ona između socijalnih partnera (socijalni dijalog). Inicijative za prilagođavanje sektora potrebnim promjenama bit će daleko plodonosnije ako ih podrže sve zainteresirane stranke. Razne forume na kojima se susreću te stranke trebalo bi iskoristiti za to da se na dnevni red stave potrebe za vještinama i osposobljavanjem u kontekstu modernizacije kolektivnih ugovora. Primjeri su sektorski odbori ili platforme za raspravu o kolektivnim ugovorima. Posljednji tip platforme pruža mogućnost da se rasprave i eksperimentalni tipovi osposobljavanja kao što je pregled, skeniranje, karijere za starije radnike, pojedinačni računi za učenje, priznavanje ranije stečenog znanja itd.

5) Poboljšati imidž tiskarskog sektora i privući više žena u tehnička zanimanja

Očekivani nedostatak vještina u dva transformacijska scenarija, očekivani porast ICT stručnjaka i inženjera, stručnjaka za poslovanje i financije, novinara, pisaca i urednika, kao i zahtjevi za zamjenjivanjem radnika u proizvodnji – nameću potrebu da se poboljša imidž sektora. Vijesti o akcijama restrukturiranja u tiskarskom i nakladničkom sektoru izazivaju negativnu percepciju u javnosti, zbog malih mogućnosti za dobivanje stalnog posla. Ipak, dok restrukturiranje dovodi do smanjenja nekih poslova, otvaraju se i novi poslovi, zanimljivi i za koje je potrebna visoka razina vještina. Tu poruku treba proširiti da dopre do mlade generacije.
U Velikoj Britaniji i Njemačkoj postoji nekoliko inicijativa za poboljšanje vidljivosti sektora i za poboljšanje njegova imidža u školama. To se posebno odnosi na tiskarski sektor. Posljednjih godina uloženi su napori da se u sektor privuče više novaka na tržištu rada jer je broj šegrta počeo padati, a posebno broj zainteresiranih za rad u tiskarskoj proizvodnji. Na primjer, inicijativa „print-IT“ sektorskog vijeća u Velikoj Britaniji školama pruža informacije o sektoru i nudi obavljanje prakse putem svojih članica. U Njemačkoj postoji nekoliko regionalnih inicijativa Njemačke federacije tiskarske i medijske djelatnosti, kao što su posjeti školama, web-stranice i praksa za učenike. Te inicijative se također mogu iskoristiti za privlačenje više ženske radne snage u tehnička zanimanja u sektoru tiskarske proizvodnje i ICT stručnjaka.
Kampanje za poboljšanje imidža sektora trebale bi također imati za cilj privlačenje više žena u tehnička zanimanja u sektoru. Taj je pristup preporučljiv za poslove u kojima se očekuje veća neusklađenost postojećih i potrebnih vještina. Takve kampanje se mogu provesti u regijama s visokom gustoćom tvrtki iz sektora, kao i na nacionalnoj razini.
Osim toga, predstavnici sektora kao i javni čimbenici kao što su regionalne vlasti i obrazovne ustanove, trebale bi igrati aktivnu ulogu u takvim kampanjama. Takve kampanje mogu uključivati otvorene dane u školama, izložbe i natjecanja. Primjer ovoga posljednjega je natjecanje mladih ljudi u izradi tiskarskog ili izdavačkog proizvoda. Te vrste natjecanja pokazuju da je za tu vrstu rada potrebna vještina i majstorstvo, kreativnost u izradi proizvoda, čime se osoba koja to radi treba ponositi.

6) Promicati poduzetništvo i kulturu inovacija

Uz velike strukturne promjene koje očekuju tiskarski i nakladnički sektor, a izazvane su konvergencijom tehnologije i dijelova tržišta – poduzetništvo i inovacije predstavljaju ključ za iskorištavanje novih poslovnih niša i za prilagođavanje promjenama u okruženju. Umjesto množine tehničkih vještina, poduzetnički duh i
inovativnost zahtijevaju poticajno okruženje i kulturu. To treba poticati, a sudionici u procesu trebaju o potrebnim promjenama obavještavati kao o pozitivnim tokovima razvoja i o mogućnostima, a ne kao o opasnostima. Prečesto se sudionici usmjeravaju na zaštitu starih stečenih interesa, a ne na iskorištavanje novih mogućnosti. Kultura inovacija i poduzetništva je ključ za uspješno iskorištavanje budućih mogućnosti, za stvaranje novih radnih mjesta i za osiguravanje konkurentnosti europskih tvrtki i zapošljavanja u budućnosti.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: