English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Izbori kao spas za budućnost Europe
Europa, kao san onih koji u nju žele ili kao stara, statična dama od koje žele pobjeći oni u njoj? Pitanje koje se stalno pojavljuje u novim oblicima ne nalazi pravi odgovor jer je istina i jedno i drugo. Upravo zbog toga je dobrodošlo pismo francuskog predsjednika Emmanuela Macrona upućeno Europljankama i Europljanima samo tri tjedna prije mogućeg Brexita i 12 tjedana prije europskih izbora. Pismo je istog dana objavljeno u 28 dnevnih novina u članicama EU i izazvalo je raspravu o budućnosti Europske unije u sljedećih nekoliko dana. Pismo su imali prilike pročitati i hrvatski građani i iz njega saznati u kakvoj bi zajedničkoj Europi u budućnosti trebali živjeti. Pismo je ujedno i poziv na izbore zbog izgradnje „demokratske Europe“, o kojoj, nažalost, hrvatski građani i nemaju informacija od hrvatskih europarlamentaraca. Dok su sve misli vladajućih upućene eri hrvatskog predsjedanja EU i „popunjavanju“ važnih mjesta u institucijama EU (nekim našim europarlamentarcima), eto, predsjednik Francuske se sjetio svih Europljanki i Europljana da im približi viziju Europe nakon izbora.

Nacionalizam, populizam i raslojavanje obilježili su ovaj mandat europarlamentaraca

Posve sigurno, za ujedinjenu je Europu ovaj mandat bio najteži od kada ona postoji. Tek je krenuo oporavak od recesije, a onda, iznenada, Europa je bila suočena s valom migranata koji su „probili“ šengenske granice i stvorili se tu, u srcu Europe. Dok su neke razvijene zemlje, poput Njemačke, u migrantskoj populaciji vidjele svoju priliku za jačanje gospodarstva (zbog manjka radne snage), neke druge zemlje su homofobično podizale zidove od bodljikave žice kako bi sačuvale vlastiti „nacionalni integritet i suverenitet“, a ni danas, kada migrantska kriza gotovo i ne postoji, nisu promijenile mišljenje ni ponašanje. Europljani kojima se obraća predsjednik Francuske, E. Macron, ni nekoliko godina iza krize nisu jedinstveni u mišljenjima koje su zemlje ispravno postupile. Upravo se iz spomenutog pisma daju iščitati razlozi za to. Istina je da je EU migrantsku krizu dočekala nespremna i da postojeće šengenske granice nisu zaštitile zemlje članice EU od migrantskog vala. Upravo bi tu stratešku točku u budućnosti trebalo što prije riješiti.
Nadalje, kao posljedica migrantske krize u mnogim je zemljama EU desnica ojačala i dobila svoju priliku da za sve propuste nacionalnih vlada „optuži“ EU. Naravno, građani će uvijek više vjerovati u svoju, nacionalnu politiku nego u europsku i posljedica toga je Brexit o kojemu, očito, u vrijeme kada su za njega glasali, građani Velike Britanije nisu dovoljno znali.

Vizija nove EU kakvu trebamo

Očito, suočen s premalo odobravanja vlastite politike u Francuskoj i borbom nezadovoljnih „žutih prsluka“, Emmanuel Macron je „pobjegao“ u EU kako bi pripremio komunikacijsku strategiju za reforme koje bi sljedeći saziv europarlamentaraca trebao provesti. Reforme koje se spominju u povijesnom pismu sadržane su u tri strateške vizije: sloboda, zaštita, napredak. Ove tri strateške vizije trebalo bi ugraditi u sve buduće aktivnosti EU, kao npr. u borbu za klimatske promjene, u zaštitu vanjskih granica, u izgradnju središnje agencije za zaštitu demokracije, u zajednički proračun, u zaštitu europskih tvrtki od američke i kineske konkurencije, u stvaranje restriktivnijih uvjeta za pravo na azil unutar granica EU, u raspodjeli migranata u sve zemlje članice EU kao obvezu. Neke od ovih strateških vizija mogle bi, ako im se ne pristupi s dužnom pažnjom, u EU izazvati nove podjele među članicama. No, do tada je još daleko. Prvo treba provesti izbore i riješiti Brexit, kao jedno od najtežih pitanja za postojeći saziv Europskog parlamenta i Komisije EU.
Iz pisma je vidljivo da je E. Macron brzomisleni političar koji se nametnuo na čelo EU. Njegove vizije i ideje trebaju proći provjeru realnosti, a najbolja provjera su uvijek izbori. To političari uvijek shvate neposredno prije izbora i bez ikakve realnosti mnogo obećavaju. Kasnije, kada izbori završe, rijetko se i sami sjete tih obećanja koja su dali. Ali, naivni glasači uvijek povjeruju i obično su uvijek prevareni, a život je suviše kratak da bi nas u 20 godina čak pet puta netko zaveo obećanjima. Hoćemo li ovaj put bolje procijeniti ili ne? Treba izaći na izbore, to je sigurno, jer se samo tako stvari mogu promijeniti. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu