English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Prekarni radnici

Prekarijat – kombinacijom riječi precarius, lat. nesiguran i završetkom -ijat iz pojma proletarijat su radnici koji pate zbog prekarnosti, teške opstojnosti u životu bez predvidljivosti ili sigurnosti.
Glavna karakteristika prekarnosti je nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad, i niska ili nikakva radna prava i zaštita. To su sezonski radnici, radnici na crno, slobodnjaci koji žive od honorara, ugovorni radnici, oni koji obavljaju povremene poslove preko raznih agencija, stručnjaci koji rade po projektima...
Za razliku od generacija iz razdoblja socijalne države u Europi koje su mogle računati na teško stečena radnička prava i socijalne ugodnosti kao što je stalno zaposlenje koje im je osiguralo mirovinsko i zdravstveno osiguranje, definirano osmosatno radno vrijeme, godišnje odmore, slobodne vikende i sindikalno organiziranje, današnji radnik postindustrijskog globalnog kapitalizma često može računati samo na permanentnu nesigurnost.

Nastanak prekarijata

Tradicionalni oblici rada i zaposlenosti mijenjaju se već desetljećima. Dok se u počecima prekarni rad predstavljao kao emancipacijski, govorilo se o freelancerima jer je to zvučalo bolje, jer je značio veću mobilnost, fleksibilnost, odabir radnog modela koji najviše odgovara radniku, što je trebalo poticati motivaciju i kreativnost radnika, u praksi se pokazalo da je fleksibilnost tek druga riječ za nesigurnost, da se takav netradicionalni oblik rada zapravo ekonomski eksploatira, a da radnici umjesto motivacije osjećaju beznađe.
Kapital je od sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas uspio izvesti svojevrsnu neokonzervativnu revoluciju i obrat na način: željeli ste veću fleksibilnost i kreativnost u radu, dobili ste nestabilna radna mjesta, zahtijevali ste ukinuće zabrane užitka, dobili ste regulaciju i komercijalizaciju užitka. Ono što je poslijeratna generacija smatrala izborenim jednom zauvijek, pravo na rad i pravo na posao, počelo se urušavati. Ukinuta su mnoga radna mjesta, ali je ostao posao koji je trebalo obaviti. Posao za prekarne radnike.
Iako su prekarijatom obuhvaćene različite kategorije ljudi, oni dijele isti osjećaj besperspektivnosti, ali i gnjeva, nepovjerenja u sustav i politiku i nepripadanja široj društvenoj zajednici. Mnogi prekarijat smatraju potencijalno opasnim, a razlozi zašto još nisu krenuli u organizirane prosvjede su u tome što još nisu ujedinjeni. A nisu ujedinjeni jer su nesigurni i smatraju se nedostojnim ljudima bez vrijednosti. U prošlosti ta je faza bila vrlo slična onome što smo imali prije nastanka klasične industrijske klase. Globalizacija je uništila europsku radničku klasu jer je tržišnim natjecanjem ponudila milijarde radnika (Kineza, Indijaca, Vijetnamaca), koji su bili spremni raditi za tridesetinu plaće europskog radnika.

Kategorije prekarijata

Niskoobrazovani: Nemaju visoko obrazovanje, dolaze iz radničke klase, često nezaposleni, ako su zaposleni rade na određeno vrijeme, nemaju nikakve povlastice, nisu kreditno sposobni, besperspektivni i degradirani u društvu. Bez vizije o budućnosti i bez osjećaja suosjećanja i solidarnosti s drugim ljudima.
Obrazovani: Završene visoke škole, pametni i naprednih stavova, ali frustrirani jer žive u društvu koje im ne pruža nikakvu šansu, karijeru ili sigurnost pa ni osjećaj pripadanja. Ta kategorija se osjeća potpuno napušteno od društva i ne vide nikakvo rješenje od političkih predstavnika.
Nekadašnja radnička klasa: Nekadašnji pripadnici radničke klase koji su deindustrijalizacijom izgubili posao i teško preživljavaju. Ovu kategoriju smatraju potencijalnom opasnošću zbog toga što ih frustracija i osjećaj nepravde čine lako zapaljivima i metama ekstremnih neofašističkih politika, koje ih huškaju protiv imigranata jer im, navodno, kradu poslove.
Generacija Y: Generacija mladih ljudi rođenih od 1980. do 2000. koji je u početku bio samo marketinški koncept, a postao je stvarnost. Po sociolozima može se reći da se radi o novoj generacijskoj strukturi u kojoj se većina ljudi može klasno strukturirati ovisno o godini rođenja. A ova generacija se automatski kategorizira u klasu prekarijata. Velika većina mladih u Europi je nezaposlena, a jedino im se nude stručna osposobljavanja i stažiranja koja su im jedina šansa da jednog dana, možda u 30-ima, dobiju stalno zaposlenje. Procjenjuje da će svaki pripadnik generacije Y u tijeku svog radnog vijeka promijeniti u prosjeku 29 poslodavaca.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu