English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Vlada RH – telefonska prodaja državnih tvrtki

Vlada Republike Hrvatske je nedavno na telefonskoj sjednici, s popisa tvrtki od strateškog značenja za Hrvatsku skinula osam tvrtki i to Podravku, Končar-elektroindustriju, Petrokemiju, Croatia Airlines, Luku Rijeka, Croatia banku, Croatia osiguranje i ACI. Na taj način otvoren je put za njihovu privatizaciju. U javnosti, ali i u političkim krugovima ta odluka dočekana je s velikim iznenađenjem, štoviše, sa zgražanjem. Očito je riječ o paničnom pokušaju da se namakne nešto novca, kada je sve jasnije da od toliko najavljenih reformi neće biti ništa. Te reforme su se dosad svele na neuspjeli pokušaj poskupljenja dopunskog zdravstvenog osiguranja, na bizarna kadrovska rješenja u Vladi i raspirivanje ideoloških strasti.

Privatizacija puna anomalija

Kao prvo, donositi odluku o tako važnim tvrtkama na telefonskoj sjednici je u najmanju ruku neozbiljno. Postavlja se pitanje, što članovi Vlade rade ako se ne mogu okupiti na jednom mjestu kako bi temeljito analizirali poslovanje tvrtki koje žele privatizirati, ocijenili njihovu uspješnost, ali se i prisjetili što je do sada donijela privatizacija državnih tvrtki, odnosno nekadašnjeg društvenog vlasništva.
Bitni pokazatelji nam govore da privatizacija u Hrvatskoj u pravilu nije donijela ništa dobro. To ne znači da je država dobar gospodar, već to da je privatizacija u Hrvatskoj protkana tolikim anomalijama da su poništeni dobri rezultati koje je ona morala donijeti. Sjetimo se samo INE i trakavice koja traje već godinama i kojoj se ne nazire kraj. Još gori su rezultati naših željezara pa nekih tvrtki u tekstilnoj industriji koje su nakon privatizacije praktički nestale s lica zemlje. Ta famozna strana ulaganja u pravilu se svode na kupnju već postojećih tvrtki, kao što se predviđa i u slučaju osam tvrtki navedenih na početku teksta, pa gospodarski potencijal Hrvatske neće biti povećan, već u pravilu smanjen. Hrvatska jednostavno nije sposobna privući strani kapital koji će otvarati nove pogone, kao što nije u stanju koristiti europske fondove. Mi snagu trošimo na raspravljanje o avetima prošlosti dok se u svijetu bave sasvim drugim stvarima. Na primjer, s konverzijom ugljičnog dioksida, koji je jedan od glavnih stakleničkih plinova, u gorivo koje će se ponovno moći upotrijebiti i tako smanjiti zagađenje zraka. Jedina prava strana ulaganja su ona u trgovačke centre, ali ona služe za to da se novac izvlači iz Hrvatske.
 
Što je s radnim mjestima?

U toj Vladinoj brzopletosti uopće se ne postavlja pitanje zbog čega privatizirati tvrtke koje rade dobro. U Njemačkoj, Francuskoj i drugim razvijenim zemljama profit ostvaruju državne tvrtke u automobilskoj industriji, telekomunikacijama i drugim sektorima. Podravka i Končar-elektroindustrija uspješno posluju, štoviše, oni su jedan od stupova našeg izvoza, vjerojatno zato što ne služe uhljebljivanju partijskih kadrova. S druge strane imamo Croatiu Airlines, koja je svojedobno imala nadzorni odbor od dvanaest članova, koji nisu imali nikakve veze sa zrakoplovstvom, ali su ubirali masne naknade i besplatno putovali po svijetu.
Dosadašnje iskustvo nam govori da ako do privatizacije navedenih tvrtki i dođe, to će dovesti do smanjenja radnih mjesta. Pliva je nekada zapošljavala sedam i pol tisuća ljudi, ostvarivala znatnu dobit, a nakon privatizacije broj zaposlenih sveo se na dvije tisuće, odustalo se od razvoja i proizvode se generički lijekovi. U Ericsson Tesli više nema proizvodnje, već preostali radnici montiraju uređaje koji dolaze iz matične tvornice. Slična je situacija s nekadašnjom tvornicom baterija, tvornica duhana Adris kupljena je da bi se nakon proteka od pet godina zatvorila pa je sve to jedan od razloga zbog čega se Hrvatska najteže nosi s krizom i zbog čega je nezaposlenost jedna od najvećih u Europskoj uniji.
Odluka Vlade na telefonskoj sjednici nastavak je dosadašnje neuspješne politike s privatizacijom državnih tvrtki. Prodali smo banke, telekomunikacije, naftnu industriju, a rezultat svega toga je da državni dug iz godine u godinu raste, a nezaposlenih je sve više. Umjesto da se Vlada pita što učiniti da i ove godine, kao i prošle, iz Hrvatske ne ode pedeset tisuća ljudi u Njemačku, ona ne radi ništa, ili usput, telefonom, donosi kojekakve dubiozne odluke.
Reforme, privlačenje stranih investicija i otvaranje novih radnih mjesta floskule su koje se ponavljaju godinama, a da se praktički nije maklo s mjesta. Prošlogodišnji rast bruto društvenog proizvoda od 1,6 posto i otprilike isti rast ove godine, najniži je u Europskoj uniji i nedovoljan da se Hrvatska izvuče iz stagnacije koju opterećuje ogroman vanjski dug. Potrebne su istinske promjene, no izgleda da nitko ne zna kako ih provesti.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu