English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Ekonomski fanatizam uništava obitelj

Budući da obitelj, po svojoj prirodi, nužno nudi emocionalnu i sentimentalnu, biološku i radnu stabilnost čovjeka, njeno uništavanje u okviru spomenutog horizonta ide preko procesa koji se potpuno reflektira u nesigurnom zapošljavanju na određeno vrijeme i u fleksibilnosti ljudskoga života.
Kapitalističko uništavanje obitelji je veoma aktualna tema na mnogim međunarodnim skupovima i u medijima. Na jednom takvom znanstvenom skupu u Rimu (potkraj minule godine) je prof. dr. sc. Diego Fusaro iznio zanimljivu tezu o ulozi i mjestu obitelji u današnjem vremenu dominacije neoliberalnog kapitalizma.
U posljednjih pedeset godina realna povijest nas uči da je logika razvoja kapitala bila postupno prevladavanje svih realnih i simboličnih ograničenja koja se mogu oduprijeti svestranom širenju robnog oblika u svakoj oblasti stvarnosti i mišljenja.
Među preprekama, koje kapital cilja oboriti, na prvome mjestu je zajednica solidarnih pojedinaca povezanih kriterijima koji se ne drže merkantilne postavke “dajem da bih dobio”. Kapital teži, danas više nego ikada, neutralizirati svaku postojeću zajednicu i zamijeniti ju izoliranim atomima, koji ne mogu govoriti i razumjeti drugi jezik, osim anglofonske tržišne ekonomije.
Uništavanje obitelji, koje se sada odvija povećanim intenzitetom, uklapa se u ovaj horizont. Budući da obitelj, po svojoj prirodi, nužno nudi emocionalnu i sentimentalnu, biološku i radnu stabilnost čovjeka, njeno uništavanje u okviru spomenutog horizonta ide preko procesa koji se potpuno reflektira u nesigurnom zapošljavanju na određeno vrijeme i u fleksibilnosti ljudskoga života.

Obitelj – primarni oblik zajednice

Ekonomski fanatizam teži uništiti obitelj, jer je ona, i po Aristotelu i po Hegelu, primarni oblik zajednice i predstavlja dokaz koji potkrepljuje prirodnu suštinu čovjeka.
Nasuprot tomu, kapital želi svuda imati samo atome potrošnje te uništava sve oblike solidarne zajednice, koju ne povezuje merkantilizam.
Zbog toga i današnja promocija homoseksualnih parova od tzv. progresivnih snaga nema svoj centar gravitacije u ispravnom i legitimnom priznavanju građanskih prava pojedinaca, već u jasnoj verziji prema tradicionalnoj obitelji i, uopće, prema svim oblicima još uvijek nekompatibilnim i neograničenim širenjem robnog oblika u svim sferama života i misli.

Zašto treba uništiti obitelj?

Ekonomski integralizam ima za cilj uništiti obitelj iz dva razloga:
1) Obitelj je dokaz da je zajednica primarna u odnosu na pojedinca, a da je taj pojedinac, po svojoj prirodi, komunitaran (zoon politikon, rekao bi Aristotel). To je i dokaz da je bila čista laž teorija koju je nametnuo tačerizam i jedina dozvoljena neoliberalna misao, prema kojima ”društvo ne postoji”, već postoje samo pojedinačni atomi, bez društvene veze, osim one koja se ogleda u potrošnji i razmjeni roba.
Obitelj podrazumijeva odnose koji se razlikuju od utilitarističkih odnosa u robnoj razmjeni: odnos između oca i sina, između majke i oca, neće biti nikada poput onoga u merkantilnoj razmjeni, koji neoliberalna ideologija želi nametnuti kao jedini mogući odnos. U obitelji postoji odnos naklonosti i ljubavi, kojim nikada ne upravlja aksiomatika koristi.
Danas znamo da je dominantni neoliberalizam orao uz pomoć dva nejednaka krila: jedno je ”desnica novca”, koja diktira strukturne zakone, a drugo krilo je ”nazovi ljevica”, koja omogućuje nadgradnju kojom na razini simbola, opravdava to što desnica radi. Dakle, ako ”desnica novca” odluči da obitelj treba ukloniti radi stvaranja atoma potrošačkih usamljenika bez identiteta, lišenih bilo kakve međusobne veze, osim potrošačke, onda ”nazovi ljevica” to opravdava preko delegitimizacije obitelji kao građanske forme koju treba odbaciti, pri čemu treba ušutkati kao ”homofobnog” svakoga tko se usudi s time ne slagati.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu