English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
MOBBING - Neprimjereno ponašanje je učestalije i izraženije u okruženju nijeme većine
U listopadskom broju upoznali ste čitatelje Grafičara o uzrocima psihološkog stresa na radnom mjestu, kako procijeniti, "izmjeriti" psihološki stres, kako ga otkloniti, razgovarali smo o prevenciji. Naveli ste tada da je jedan od značajnih uzroka stresa na radnom mjestu i mobbing. 
Najjednostavnije rečeno mobbing je bilo koji oblik psihološkog uznemiravanja na radnom mjestu, ali koji se učestalo ponavlja. Dakle, mobbing nije svađa, sukob, vrijeđanje koje se dogodilo jednom, pa i više puta na poslu. U takvim situacijama najčešće se radi o neriješenom sukobu. O mobbingu govorimo onda kada je žrtva izložena uznemiravanju od jedne te iste osobe ili grupe ljudi kroz duže vrijeme, najmanje jednom tjedno kroz šest mjeseci. Najčešće se radi o osobama različitog socijalnog statusa, različite socijalne moći i žrtva je najčešće u slabijoj poziciji. No nije nužno uvijek tako, postoji i obrnuti mobbing. Mobbing, nažalost, ima za posljedicu psihološke, psihosomatske, tjelesne smetnje, disfunkcionalnost u radu, povećanu sklonost ozljedama. 

Možete li nešto više reći uzrocima i posljedicama mobbinga i kako ga prepoznati?

Uzroci mobbinga doista mogu biti različiti. Uvjetovani su osobnošću i uvjerenjima osobe koja zlostavlja drugu osobu. Mober je najčešće narcisoidna ličnost, ima dobro mišljenje o sebi, vjeruje da je pravedan, etičan i cijenjen. Najčešće nije svjestan svojih psihopatskih osobina ličnosti, a to su sklonost omalovažavanju, nepoštivanju ljudi, nebriga za tuđe osjećaje i sudbine. Mobbing može biti situacijski uvjetovan. Neriješeni sukob može prerasti u mobbing. Jedan od važnih uvjeta za pojavu mobbinga je okruženje koje tolerira nasilje. Nasilje je ipak najčešće vidljivo. Problem je kad većina bude nijemi svjedok nasilja i kada ga tolerira. Uzrok mobbinga može biti u lošem upravljanju, nedostatak potrebnih informacija i edukacija, nejasne radne uloge, preveliko radno opterećenje i loši uvjeti rada. I doista sve ono što je rezultat nedovoljno odgovornog upravljanja i ima loše posljedice za ljude i može se u širem smislu razmatrati kao mobbing.
Prepoznajemo li mi uvijek situacije u kojima je mobbing svakodnevno stanje i odnos?
Ponekad se ljudi ne snalaze i ne znaju zapravo koja ponašanja na radnom mjestu su neprihvatljiva i jesu oblici zlostavljanja. Najčešće se radi o verbalnom obezvređivanju osobe, njenih osobina, obezvređujuće, olake i netočne procjene nečijih kompetencija, procjene doprinosa radu, grube i neprimjerene šale i širenje neistina i glasina. Emocionalno zlostavljanje odnosi se na suptilno ucjenjivanje, neprimjerenu kontrolu, manjak potrebne podrške ili manjak informiranja. Zlostavljanje se može manifestirati dodjeljivanjem prevelikog obima posla, posla koji ne odgovara opisu radnog mjesta ili dodjeljivanje premalo posla. To je sindrom praznog stola. Sljedeći oblici mobbinga su bezrazložne promjene uputa za rad, prekratki rokovi za obavljanje posla. Za razliku od verbalnog ili tjelesnog nasilja, emocionalno nasilje je teže prepoznati i dokazati
Znamo da su sukobi normalna pojava, dio su poslovne dinamike. Normalno je da ljudi imaju različita mišljenja i da se sukobe. Kako razlikovati sukob na poslu od mobbinga?
Utvrditi mobbing nije jednostavno jer su međuljudski odnosi na poslu složeni i vezani su uz podjelu radnih zaduženja, prilagodbu na dinamične i promjenjive poslovne procese. Kao psihologinja i poslovna savjetnica želim naglasiti da svaka osoba ima pravo i treba prepoznavati svoje alarme. Alarmi su naše emocije kao što su strah, strepnja, osjećaj neizvjesnosti, žalost, sklonost povlačenju, ili suprotno – ljutnja, bijes, gađenje. Evolucijski gledano, emocije imaju zaštitnu ulogu i alarmiraju da smo ugroženi, da nešto gubimo te o potrebi zaštite. Dakle, ako se osjećate loše na radnom mjestu, a posebice ako loši osjećaji dugo traju, pitajte se zašto. Na radnom mjestu osoba se može osjećati loše zbog nesporazuma i različitog viđenja radnih zaduženja, razumijevanja poslovnih procesa, očekivanja vezanih uz raspored rada, uvjete rada, plaću itd. Ono što razlikuje nesporazum, sukob od mobbinga je spremnost nadređenih ili suradnika na dijalog, spremnost da daju razumno objašnjenje zašto je do nesporazuma došlo ili da uvaže primjedbe radnika. Ako nema spremnosti za dijalog, ako se ne prepoznaju ili ignoriraju poruke radnika, moguće je da ste u "zoni" mobbinga. 
Ponovit ću, mobbing može biti uzrokovan dugotrajno neriješenim sukobom, nesporazumom. Strane u sukobu ne nalaze konstruktivna rješenja, a frustraciju rješavaju agresijom. Dugotrajno nerazriješeni konflikt projicira se u jednu osobu, žrtvu koja je prema nekim svojim osobinama i različita i ranjiva. Konflikt ne mora biti situacijski. Narcisoidni zlostavljač svoj unutrašnji nesvjesni psihološki konflikt projicira u žrtvu. Osim početnog zlostavljača i drugi iskoriste priliku da joj pripišu krivnju za različite neuspjehe u tvrtki. Postaje sve usamljenija i nesigurnija i zato sklona manjoj efikasnosti u radu i pogreškama.
Svakodnevno, najčešće se susrećem sa situacijama gdje jedna i druga strana u sukobu trebaju mijenjati, ispraviti neka ponašanja. Osobno, radije umjesto izraza mobbing, koristim izraz neprimjerena ponašanja na poslu.
Kako najučinkovitije spriječiti mobbing?
Važno je naglasiti da sve situacije na poslu u kojima se osoba osjeća loše, treba razmotriti, jer se u tim situacijama doista nešto loše i događa. Prvi i najvažniji korak je da raspravite o tome sa suradnicima, kolegama na radnom mjestu s kojima ste bliski. Raspravite na primjereni način. Zamolite kolegu ili više kolega da vas saslušaju nasamo. Iako ste u sukobu, ili ste bili izloženi verbalnom nasilju, ne obezvrjeđujte osobu koja vam je nanijela štetu. Orijentirajte se na činjenice koje su se događale. Pitajte kolege kako oni razumiju situaciju, što bi vam savjetovali. Razgovarajte o tome s prijateljima i u obitelji. Raspravite o uznemirujućoj situaciji na primjeren način: diskretno, temeljeno na činjenicama, poštivajući dostojanstvo svih osoba, pa i onih koje vas ugrožavaju. Cilj je podijeliti neugodno iskustvo s ljudima kojima vjerujete i razjasniti radi li se o nesporazumu i različitom viđenju, percepciji neke poslovne situacije. Raspravite i o vlastitim ponašanjima. Savjetujte se o svojim pravima, potražite psihologa, uključite liječnika obiteljske medicine ili liječnika medicine rada. Osigurajte mrežu podrške, kolege, obitelj koji će u potpunosti biti upoznati s okolnostima i koji će objektivno svjedočiti. Nakon dobre psihološke pripreme, možete se odlučiti da u tvrtki progovorite o izloženosti mobbingu. Pozovite se na činjenice. Jasno izrecite koja su vaša prava prekršena. Predložite konstruktivno, zadovoljavajuće rješenje. I nemojte čekati, obratite se povjerenicima za zaštitu dostojanstva, etičkom povjerenstvu i sindikalnim povjerenicima. Oni imaju i protokole kako riješiti takve situacije.
Vaša poruka na kraju?
Poruka za radnike i članove Sindikata je vrlo jednostavna. Povreda dostojanstva osobe je neprihvatljiva. Svi ljudi imaju pravo na dostojanstven rad. To znači brigu o ljudima, o uvjetima rada, dostupnost informacija i jasna pravila. Ljudi imaju pravo raditi u psihološki podržavajućoj sredini, postavljati pitanja nadređenima i razjašnjavati nejasnoće vezane uz rad. Uloga i obaveza nadređenih je biti uključen u proces rada, ne kritizirati, već usmjeravati. I ne čekajte. Vrijeme samo po sebi neće ništa riješiti. Što se prije suočimo s neugodnim činjenicama, brže ćemo ih riješiti. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu