English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Gdje je nestao optimizam?
Optimizam (baš kao i pesimizam) psiholozi nazivaju kognitivnim stilom. Kognitivni stil je način razmišljanja o dobrim i lošim stvarima koje nam se događaju. To je temeljni stav o životu – način na koji sebi objašnjavamo sve što vidimo i doživljavamo, te sebe same.
Optimizam – jedna od ljudskih osobina koja nas može odvesti u pravom, ali i u krivom smjeru u životu. Najviše ovisi o količini koju posjedujemo. Preoptimistični ljudi često zabrazde u svojim razmišljanjima i prestanu u potpunosti biti svjesni realnosti, dok oni dovoljno optimistični lakše rješavaju probleme jer jednostavno brže dolaze do rješenja. 
S druge strane, kad smo oko nekog pothvata optimistični, to smanjuje količinu stresa i anksioznosti. Optimizam također pridonosi boljem zdravlju i dokazano je da ljudi koji razmišljaju optimistično, odnosno manje opterećeno, žive zdravije. Nažalost, optimizma u Hrvatskoj nema već dulje vrijeme. 
U toj je priči jedino važno kako se osoba postavlja prema tim ograničenjima, odnosno kako ta ograničenja interpretira. 

Bez pozitive u blizini, optimizam se lako sakrije

Hrvati su generalno sretni ljudi – sretnih je 56% stanovnika, nesretnih 8%, što nam pripisuje indeks sreće 48, pokazalo je novo istraživanje na 55 zemalja koje od 1977. godine provodi udruženje WIN. Među našim susjedima, pesimističan pogled na ekonomsku budućnost imaju stanovnici Srbije (indeks -15) te stanovnici Bosne i Hercegovine (-27). Na suprotnoj strani su Slovenci čije se mišljenje kreće u pozitivnom smjeru te njihov indeks ekonomskog optimizma iznosi +5.

Indeks nade – pada

Gotovo 40% populacije smatra da će 2018. godina biti bolja od prethodne, što zvuči optimistično. No, treba napomenuti da je 2016. godine bolju sljedeću godinu predviđalo 52% ispitanika, stoga indeks nade bilježi pad s 37 u 2016. godini na samo 16 u ovoj godini. I sada podatak koji govori o stagnaciji: 23% očekuje goru godinu od prethodne, a 32% njih smatra da će 2018. godina biti jednaka sadašnjoj. 

Prevladavaju samo ružne i loše teme

Preko različitih medija izloženi smo ponajviše lošim vijestima. Da nema nekih TV rubrika koje su uvedene baš s ciljem da bi nas se prestalo bombardirati samo negativom, mi ne bismo razgovarali ni o čemu pozitivnom. Najčešća tema su iseljavanje mladih, nezaposlenost i malen broj djece koji se rađa u Hrvatskoj. To slušamo na radiju, gledamo na televiziji, čitamo na društvenim mrežama, upijamo u razgovorima s kolegama/prijateljima/poznanicima. Jednostavno u hrvatskom društvu već dugo vremena prevladavaju samo ružne i loše teme. Primijetila sam da čak i na ljude koji žive relativno dobro i zadovoljni su većinom aspekata svojih života, ta negativa koju primaju od onih koji životom nisu zadovoljni, počinje iznimno utjecati. 
Politika je ta koja bi trebala stvoriti pozitivno ozračje, a nakon toga i mediji. No, kada se ovako vrtimo u krug i tematiziramo, naglašavamo i podsjećamo stalno na iste crne teme, nema pomaka. Da biste reforme mogli uspješno provoditi, morate imati pozitivnu atmosferu u društvu, a danas su ljudi puni nekakvog gnjeva. Nestala je nada da svojim radom, dobrom organizacijom i promjenama mogu nešto pomaknuti prema napretku.

Osjećaj da možemo mnogo bolje

Statistike pokazuju da su Hrvati među najstarijom populacijom u Europi. Čak 19,2 posto stanovnika starije je od 65 godina, a broj umirovljenika veći je od milijun i 200.000. Ono što se s vremenom rodilo i zadržalo u Hrvatskoj je tmuran osjećaj da „može mnogo bolje od ovoga“. To je ono što osjećamo kad sjedimo s prijateljima na kavi, družimo se na rođendanima, razgovaramo s kolegama na pauzi, šetamo, dišemo, živimo… Taj je osjećaj jednostavno utkan u većinu nas. 
Nepravde kojima svjedočimo poprilično često u našem društvu, samo pojačavaju taj dojam i bude znatiželju je li u nekim drugim većim, sređenijim zemljama ipak bolje nego ovdje? To se još uvijek ipak zove nada. No, nju ne osjeća većina građana, već manji broj. Mnogo više nas se jednostavno prepustilo statusu quo, gdje čekamo da se nešto dogodi samo od sebe jer mislimo da svojim ponašanjem ne možemo pridonijeti nikakvoj promjeni, ili barem nijednoj relevantnoj. WIN-ova analiza zaključuje da sreća manje ovisi o zemlji u kojoj živimo, a u većoj mjeri o našoj dobi, prihodima, obrazovanju te načinu života. No, zemlja u kojoj živimo počela je utjecati na sve nabrojane parametre. 

Smanjiti očekivanja, a s njima i razočaranja    

Vjerovati u to da je sreća u malim stvarima nije isto kao misliti da očekivanja treba smanjiti na najmanju moguću razinu kako bismo izbjegli razočaranja. Zato što nas male stvari, sitnice zaista mogu razveseliti u svakoj situaciji, a smanjiti očekivanje baš u svakoj situaciji sigurno nitko ne bi želio. Nekad očekujemo i želimo velike stvari, tada nije dobro smanjiti očekivanja. Također, iščekivanje događaja ili stvari za koje znamo da će biti lijepe je zaista lijepo, ali kad iščekujemo nešto za što ne znamo kakav će mu biti ishod, onda to isto iščekivanje teško da će biti veselo. U većini slučajeva, bit će ispunjeno nervozom. 
Naravno, i tu dolazi do izražaja kako dočekujete život. Ako niste optimist po prirodi, većina vlastitih uspjeha će vam izgledati kao „slučajnost“ ili „sretna okolnost“. Također, loše će vam se stvari događati jer „niste dovoljno napravili“, „niste dovoljno kompetentni“, „netko je bio mnogo bolji od vas“ i slično. Tu je optimizam oružje koje biste trebali znati upotrijebiti, posebice onda kad vam ne preostaje ništa drugo doli čekanje.

Optimizam se može razviti s godinama te doslovno naučiti kao vještina

Arhitektura optimizma se gradi s vremenom – nekad je jači, nekad slabiji. Problem je kada nestane u potpunosti, onda osim crne boje ne vidimo niti jednu drugu boju. Ono što je optimistima na raspolaganju su: životna hrabrost, radost i učinkovitost koja ih čini snažnijima od ostalih.
Nema boljeg poticaja od osjećaja da pred vama stoji lijepa budućnost. Od čvrstog vjerovanja u to da će vam se planovi uspješno ostvariti, nakane ispuniti, a problemi biti prevladani kakvi god da bili. 
Optimisti su ljudi koji očekuju više dobrih stvari u svojoj budućnosti, više dobrih poslova, više lijepih trenutaka u obitelji, jednostavno više sreće na životnom putu. I to je iščekivanje dobro za njih. Pesimisti uglavnom očekuju da će budućnost biti gora nego što će zaista biti. Da bi se napredak dogodio, osim političko-društvenih okolnosti na koje ne možemo utjecati previše, možemo napraviti to da zamislimo drugačiju realnost. Sljedeći korak je vjerovati u tu realnost, a to je očito, ovih godina, najteže napraviti. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: