English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Radno vrijeme – specifične situacije
Radno vrijeme jedan je od najvažnijih instituta radnog prava. O njegovu rasporedu ovisi organizacija poslovanja, ali i organizacija života radnika. Naši preci mukotrpno su se izborili za ograničenje radnog vremena, a danas je ono ograničeno i propisano u mnogim izvorima prava (međunarodne konvencije, Ustav RH, Zakon o radu…)

Osnovno radno vrijeme

Temeljni izvor prava o radnom vremenu je Zakon o radu. Člankom 60. st. 1. Zakona propisano je: “Radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac”. Zakonom je nadalje propisano puno, nepuno, skraćeno radno vrijeme, prekovremeni rad… No, neke situacije nisu direktno uređene Zakonom o rad te je u praksi često sporno ubrajaju li se one u radnikovo radno vrijeme ili ne.

Dolazak ranije ili odlazak kasnije s posla

U pravilu, kada radnici dolaze prije određenog početka rada, a odlaze kasnije, taj dolazak i odlazak ne se ubraja u radno vrijeme. Iznimno, ako je određeno klizno radno vrijeme, odnosno ako radnici mogu na posao dolaziti unutar nekog vremenskog intervala (primjerice, između 7 i 9 sati), tada im se raniji dolazak ili odlazak uračunavaju u radno vrijeme, ako su odradili ugovoreni broj radnih sati. Ako poslodavac radnicima naloži kasniji odlazak s posla, tada se to priznaje kao prekovremeni rad i dodatno plaća.

Kašnjenje na posao

Kod striktno određenog rasporeda radnog vremena, vrijeme kašnjenja mora se uračunati u radno vrijeme, kao i vrijeme kada radnik ode ranije. Taj manjak radnog vremena poslodavac bi radniku mogao čak umanjeno platiti. No, poslodavci uglavnom ne posežu za time, nego radnike upozorava na kršenje ugovornih obveza. Sudska praksa prihvaća da uzastopno kašnjenje može biti i razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu. Moguća je i situacija da poslodavac od radnika traži odrađivanje manjka sati prouzročenih kašnjenjem.

Vrijeme kada radnik odlazi pušiti

S obzirom na zabranu pušenja u radnim prostorijama, radnici uglavnom odlaze pušiti u za to predviđene prostorije. Poslodavci u većini slučajeva to vrijeme ubrajaju u radno vrijeme te ostavljaju radnicima na procjenu koliko će ga koristiti. No, neki poslodavci ne prihvaćaju takvo neformalno korištenje stanki za pušenje, nego traže da radnici vrijeme za pušenje koriste u sklopu dnevnog odmora. Najčešće opravdanje za takav stav poslodavca je ravnopravnost pušača i nepušača, odnosno i jedni i drugi imaju pravo na isto vrijeme dnevnog odmora.

Samoinicijativni rad izvan redovnog rasporeda radnog vremena

Samoinicijativni rad izvan redovitog rasporeda radnog vremena, za vrijeme godišnjeg, odnosno rad koji nije naložen izravno ili neizravno od poslodavca, ne smatra se radnim vremenom. Prekovremeni rad mora biti pisano naložen od poslodavca, što ovdje nije slučaj. Međutim, poslodavac takav rad može priznati radniku. Drugi slučaj je ako poslodavac radniku izda nalog za izvršenje nekog posla koji se faktički ne može odraditi za vrijeme redovno radnog vremena te radnik zbog mogućeg isteka roka ostane duže na poslu kako bi taj poslodavčev nalog izvršio. U tom slučaju može se smatrati kako je poslodavac radniku neizravno naložio prekovremeni rad. 

Edukacije

Sukladno čl. 86. st. 4. Zakona o radu, radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja. Međutim, to pravo radnik ostvaruje pod uvjetima koji su uglavnom uređeni kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. 
U radno vrijeme vjerojatno ne bi ulazilo vrijeme provedeno na edukaciji koja traje dugo, primjerice stručni studij. U tom slučaju bi poslodavac radniku trebao odobriti plaćeni dopust za izlazak na ispite i pripremu ispita, ali u trajanju od nekoliko dana.
Druga je situacija kada poslodavac radnika uputi na kraću edukaciju u trajanju od nekoliko sati ili dana. U tom slučaju nesporno se radi o radnom vremenu. Ukoliko bi vrijeme edukacije obuhvatilo dane kada radnik inače ne radi (primjerice, vikend), tada bi mu poslodavac to trebao platiti kao prekovremeni rad. Radnik, dakle, na te edukacije ne ide samovoljno, nego ga poslodavac šalje zbog potreba posla. 

Pripravnost

Prema članku 60. st. 2. Zakona o radu, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se poslodavcu za obavljanje poslova ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju, niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. Međutim, vrijeme kada radnik iz pripravnosti dođe raditi smatra se radnim vremenom. U radu obavljenom prema pozivu, radnim vremenom će se smatrati razdoblje i u slučaju da je rad obavljen u mjestu koje odredi sam radnik (primjerice, neki intelektualni rad radnik može obaviti od svoje kuće). 
Uvjet za obvezu pripravnosti je da je ona ugovorena, kao i njena naknada, i to isključivo ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Pripravnost se, dakle, ne može odrediti kolektivnim ugovorom. Dakle, ako pripravnost nije određena nekim od dvaju spomenutih akata, radnik se ne mora odazvati pozivu poslodavca, pa čak i ako je u mogućnosti. 

Dežurstvo

Zakon o radu ne spominje dežurstvo, ali se ono pojavljuje u praksi i neki ga posebni zakoni (primjerice Zakon o zdravstvenoj zaštiti) poznaju. Iz definicije radnog vremena, proizlazi da se u radno vrijeme ubraja i razdoblje kada je radnik spreman, odnosno raspoloživ raditi. Stoga se dežurstvo, odnosno vrijeme kada je radnik na poslu, premda efektivno ne radi, zasigurno ubraja u radno vrijeme. Radnik se u to vrijeme može odmarati, ali je raspoloživ za posao kada se ukaže potreba, i to odmah. Za razliku od dežurstva, gdje se radnik nalazi na mjestu koje je odredio poslodavac, i koje mu se stoga ubraja u radno vrijeme, kod pripravnosti se radnik ne nalazi na mjestu rada, nego je pripravan odazvati se pozivu poslodavca i doći na posao. Dežurstvo se ubraja u radno vrijeme, premda radnik možda efektivno neće raditi, a pripravnost se ne ubraja u radno vrijeme, osim u situaciji kada radnik u pripravnosti faktički odradi posao koji mu je naložen i za čije je obavljanje u pripravnosti. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: