English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Cijela zemlja je na pogrešnom putu! - Smjernice Vlade RH do 2020.
Hrvatska Vlada usvojila je Smjernice ekonomske i fiskalne politike 2018. – 2020., dokument prema kojem će biti izrađen i proračun za narednu godinu. Ukupni prihodi države za 2018. planirani su u iznosu od 127,97 milijardi kuna, što je 5,3% više od plana za 2017. Plan rashoda uvećan je za 3,5 % i iznosi 132,91 milijardu kuna.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da Vlada nastavlja politiku fiskalne prilagodbe i financijske konsolidacije, ali analiza strukture prihodovne i rashodovne strane proračuna ne ukazuje ni na kakvu namjeru mijenjanja neodrživog društvenog i socijalnog modela.

Nastavak obrane interesa povlaštenih skupina

Politika obrane interesa klijentelističkih skupina te hrvatske varijante crony kapitalizma može se vrlo lako iščitati iz planiranih povećanja pojedinih rashodnih stavaka. Trenutačno vladajuća garnitura inspirirana je ideologijom čiji je jednostavan moto: “Ako vam je dobro, bit će vam još bolje, a ako nije onda ništa.”

Mirovine 

Statistička su veličina koja prikazuje omjer prosječnih bruto primanja umirovljenika u dobi između 65 i 74 godine prema prosječnoj bruto plaći koju primaju oni u dobi od 50 do 59 godina. Eurostat redovno objavljuje taj iznimno važan indikator socijalnog statusa umirovljeničke populacije za gotovo sve europske države.
Prosječni omjer za sve države članice Europske unije bio je pretprošle godine 0,57, što prevedeno znači: ako je prosječan bruto dohodak zaposlenih u dobi od 50 do 59 godina bio 1.000 eura, umirovljenici u dobi od 65 do 74 godina starosti imali su raspoloživa bruto primanja od 570 eura. Hrvatska je još jednom sramotni europski rekorder jer je prosječna mirovina u 2016. iznosila svega 37% vrijednosti prosječne plaće.

Povećanje mirovina ostvarenih radom

Ono što posebno treba brinuti je daljnje pogoršavanje tog odnosa. U 2014. i 2015. prosječna mirovina iznosila je 40% prosječne plaće, a Vlada upravo usvojenim Smjernicama ne pokazuje ni malo želje ni volje za ponovnim ostvarenjem tog rezultata koji bi nas, što je najžalosnije, i dalje zadržao na zadnjem mjestu europske ljestvice. Ali to bi značio povećanje ukupnog neto iznosa mirovina u 2018. barem za 2,7 milijardi kuna, odnosno povećanje rashodne strane proračuna za 2%.
Ako bismo kojim slučajem htjeli dostići Latviju, predzadnju na europskoj ljestvici i njen omjer od 0,42, trebalo bi nam dodatnih 1,8 milijardi kuna. Svako povećanje mirovina ostvarenih radom nije samo socijalno pitanje i ne treba ga tako promatrati. Inače povećanje mirovina uvijek rezultira i odgovarajućim porastom osobne potrošnje, što dovodi i do razmjernog povećanja prihodovne strane proračuna.

Šestina mirovina dobivena je kroz privilegije

Europska komisija višekratno je upozoravala Hrvatsku na neodrživost mirovinskog modela, posebno zbog činjenice da je šestina svih mirovina ostvarena prema posebnim privilegijima, od koje najveći dio otpada na ratne veterane i članove njihovih obitelji. Prema projekcijama Komisije prosječna mirovina, uključujući i primanja iz drugog mirovinskog stupa, u 2030. iznosit će 27% prosječne plaće, a 2060. svega 22%.
Iz svega navedenog potpuno je jasno zašto Hrvatska drži još jedan sramni europski statistički rekord u pauperizaciji starije populacije. Eurostat između ostalog objavljuje i godišnje izvješće o riziku od siromaštva za europske građane starije od 65 godina. Granica apsolutnog siromaštva koja vodi do potpune isključenosti iz društva postavljena je na 40% prosječnih raspoloživih osobnih prihoda u pojedinoj državi.
Prošle godine čak 10,1% ili približno 80.000 hrvatskih građana starijih od 65 godina nije imalo raspoloživi dohodak koji bi im omogućio izlaz iz kategorije apsolutno siromašnih i društveno isključenih. Njihovo učešće u ukupnom broju povećano je prošle godine za 17,4%, odnosno broj apsolutno siromašnih građana porastao je za 12.000, što je najbolji pokazatelj katastrofalne socijalne politike ove ekipe.

Dospjeli i nedospjeli dugovi zdravstva su nejasni

Jedino je Latvija uspjela nadmašiti rezultat prethodne Vlade. Većina drugih europskih država uspjela je postići bitno smanjenje ili je barem zadržala postojeći udio apsolutno siromašnih blizu prosjeka Europske unije, koji iznosi 2,9%. No, to za hrvatsku politiku očito nije od prevelike važnosti. Pojedini analitičari tvrde da u takvoj financijskoj i medijskoj kakofoniji treba sumnjati i da brojke o deficitu koje su prikazane u Smjernicama pate od bolesti zdravstva. Potpuno je nejasno koliki su dospjeli i nedospjeli dugovi zdravstva te koliko će se oni povećati do kraja 2018. godine.

Priznaju dug, ali ne i kada će biti plaćen

Ministar financija Marić u svom javnom predstavljanju Smjernica otvoreno je priznao da državni proračun duguje dvije milijarde kuna HZZO-u te da je ukupni dug javnog zdravstva osam milijardi kuna. Ali ministar Marić ništa nije rekao o tome kako i kada će taj dug biti plaćen, zbog čega dug proračuna prema HZZO-u nije prikazan u Smjernicama i zašto izračun proračunskog deficita nije sukladan metodologiji Eurostata.
Prema usporedivim podacima Svjetske banke za 2014. troškovi zdravstvenih usluga u Hrvatskoj iznosili su 1.050 američkih dolara po stanovniku. Približno isti trošak među članicama Europske unije imale su Mađarska i Litva, a niže troškove Rumunjska, Bugarska, Latvija i Poljska. Trošak slovenskog zdravstva po stanovniku bio je te godine dvostruko veći od hrvatskog, a prosjek u Europskoj uniji iznosio je 3.612 američkih dolara.

Neodrživi mirovinski i bankrotirani zdravstveni sustav

U većini starih članica Europske unije prosječna potrošnja svih vidova zdravstva po stanovniku udvostručila se u posljednjih dvadeset godina. Kada u hrvatskom javnom zdravstvu i budu provedene sve potrebne racionalizacije, ukupan trošak po stanovniku, kako zbog starenja populacije tako i zbog porasta cijene liječenja, ubrzano će rasti. Ako bismo željeli uskoro dosegnuti slovačku zdravstvenu potrošnju po stanovniku, trebalo bi nam dodatnih 10 milijardi privatnih ili javnih kuna, a za slovensku trenutačno nezamislivih 25 milijardi kuna.
Znači, nesporno je da Hrvatska ima neodrživi mirovinski i bankrotirani zdravstveni sustav. Ta činjenica nije ni najmanje uzbudila ideologe Smjernica ekonomske i financijske politike 2018. – 2020. Vladajući očito smatraju da daljnje rapidno i rekordno povećanje udjela apsolutno siromašnih i iz društva isključenih osoba treće životne dobi, odnosno potpuni slom javnog zdravstva nisu dovoljan razlog za odustajanje od besramnog dodvoravanja svojim klijentelističkim skupinama.

Male zemlje naprosto ne kupuju skupe avione

Planirana kupovina vojnih zrakoplova u konačnici, bez obzira na odabranu varijantu i model, neće koštati manje od trenutačnog golemog duga javnog zdravstva. To najbolje oslikava horizonte i domete ne samo ove vladajuće politike. Češka i Mađarska upustile su se prije petnaestak godina u kupovinu švedskog Gripena uz izdašan offset, ali i u vrijeme kada su njihova gospodarstva bila više nego dvostruko veća od sadašnjeg hrvatskog. Irska, Slovenija i tri baltičke države nemaju borbene avione, a Slovačka i Bugarska još uvijek koriste obnovljene ruske zrakoplove. Nikada do sada ni jedno tako malo europsko gospodarstvo kao što je hrvatsko nije trebalo financirati kupovinu američkog F-16 ili švedskog Gripena. Ako vladajući misle da se izbori dobivaju pokaznim probijanjem zvučnog zida nove preskupo plaćene eskadrile, onda su na pravom putu. Ali zasigurno, zahvaljujući njima i njihovim odlukama, cijela zemlja je na pogrešnom. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: