English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Postupak ostvarivanja zaštite prava iz radnog odnosa
Zakon o radu propisuje poseban postupak koji prethodi sudskoj zaštiti prava iz radnog odnosa. Taj postupak je sadržavao svaki Zakon o radu i zamišljen je kao način da poslodavac i radnik pokušaju na mirni način riješiti mogući spor kako bi se izbjeglo provođenje sudskog postupka. Podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, kao i kasnije eventualno podnošenje sudske tužbe ograničeni su rokovima (15+15+15 dana), te će u tekstu biti razrađen svaki od koraka za koje su vezani spomenuti rokovi.

Podnošenje zahtjeva za zaštitu prava – prvih 15 dana

Zakon o radu u čl. 133. stavak 1. propisuje: „Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.“ Ostvarenje svojeg prava pred poslodavcem naziva se zahtjev za zaštitu prava. Radnik zahtjev za zaštitu prava nije dužan podnijeti. No, ako želi ostaviti mogućnost podnošenja sudske tužbe, odnosno ostvarivanja svojeg prava pred nadležnim sudom, tada mora podnijeti zahtjev za zaštitu prava jer će mu u suprotnom tužba biti nedopuštena. Radnik je zahtjev dužan podnijeti i kad mu je poslodavac prava iz radnog odnosa povrijedio nekom radnjom (ne mora biti samo pisanim putem). Ako je sporno je li zahtjev uopće podnesen, teret dokazivanja je na radniku.
Dakle, zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno nije podnio zahtjev za zaštitu prava. No postoje određene iznimke. Tako zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava ne mora podnositi radnik koji traži naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud RH („Propust radnika da zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa u rokovima iz st. 1., 2. i 5., ne može imati za posljedicu gubitak prava na ta potraživanja.“) Na radnike koji prema Zakonu o radu traže zaštitu dostojanstva ove odredbe se ne primjenjuju zato što je za postupak zaštite dostojanstva predviđen potpuno drugačiji put pravne zaštite. 

Odgovor poslodavca – drugih 15 dana
Člankom 133. st. 2. Zakona o radu propisano je: „Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dana dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.“ Ako poslodavac zahtjev nije podigao na pošti, već je pismeno vraćeno s naznakom „obaviješten nije tražio“ – radnik je ispunio svoju obvezu obraćanja. 
U prvom dijelu predmetnog stavka spominje se mogućnost poslodavca da udovolji zahtjevu radnika za zaštitu njegova prava. Poslodavac može u roku 15 dana od dostave zahtjeva radnika udovoljiti zahtjevu u cijelosti ili djelomično, može donijeti odluku kojom odbija zahtjev, no poslodavac nije uopće dužan donijeti odluku i očitovati se o zahtjevu za zaštitu prava.

Podnošenje sudske tužbe – trećih 15 dana

U drugom dijelu prethodno spomenutog stavka propisana je mogućnost radnika da zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, ako poslodavac ne udovolji njegovu zahtjevu za zaštitu prava. Postupak se pokreće u roku 15 dana od dostave zahtjeva za zaštitu prava, a ako poslodavac ne odluči o zahtjevu u navedenom roku, tužba se podnosi u daljnjem roku od 15 dana.
Poslodavac u većini slučajeva uopće niti ne odgovori na zahtjev za zaštitu prava koji je radnik podnio, te se radnik stoga često odlučuje na podnošenje sudske tužbe. No, potrebno je još jednom napomenuti da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim novčanim potraživanjem iz radnog odnosa. Stoga se radniku preporučuje podnijeti zahtjev za zaštitu prava premda radnik u tom trenutku možda smatra da neće podnositi sudsku tužbu, kako bi si ostavio mogućnost da se naknadno predomisli. 
Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnog rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka.

Sudska nadležnost

Vezano za sudsku nadležnost, čl. 133. st. 6. Zakona o radu je propisano: „Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, nadležan sud, u smislu ovoga Zakona, je sud nadležan za radne sporove.“ Dakle, Zakonom o radu nije izričito propisana stvarna nadležnost suda u radnim sporovima, već postoji uputa na propise koji to pitanje uređuju. Taj propis koji se u konkretnom slučaju primjenjuje je Zakon o parničnom postupku. Prema tom Zakonu, tužbeni zahtjevi kojima se potražuje isplata nekog novčanog potraživanja iz radnog odnosa u pravilu se pojavljuju pred općinskim sudovima kao redovnim sudovima. Stvarno nadležan za odlučivanje o žalbama protiv odluka općinskih sudova je mjesno nadležni županijski sud, dok o reviziji odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. (MM)


Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: