English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 »
Udruga poslodavaca javnih poduzeća - Diktirane „udruge“ nisu prihvatljive

Iz mandata prethodne Vlade i resornog ministra Miranda Mrsića, ostala je visjeti u zraku ideja za osnivanjem Udruge poslodavaca javnih poduzeća, čiji je cilj između ostalog trebao biti koordinacija kolektivnog pregovaranja u javim poduzećima. Kako će se ova Vlada odrediti prema toj ideji još uvijek nije u potpunosti poznato.
No, jasan je stav i poslodavaca i sindikata, HUP-a i sindikalnih središnjica. On i dalje nije podržavajući prema ovoj ideji. Razloga je više. Osnovno je to što osnivanje svake udruge, a posebice one ovakvoga tipa treba biti samostalno i dobrovoljno, a nikako da njegova pozadina bude u diktatu vlasti s već unaprijed jasnim ciljem. To jednostavno nije udruga. Sporan je i sam cilj jer koordinacija kolektivnog pregovaranja u javim poduzećima pojednostavljenim pristupom vlasti kakav često postoji, može značiti ujednačavanje odnosno uravnilovku, a u kojoj će loše proći javna poduzeća koja posluju pozitivno i s dobiti te bi moglo doći do neosnovanog pritiska na smanjenja prava radnika u njima, iako radnici i svojim radom opravdavaju ta prava i standarde. To može biti ne samo negativno za razinu prava radnika, već demotivirajuće i vrlo negativno na daljnju kvalitetu poslovanja.
Stoga je ovo jedno od rijetkih pitanja oko kojeg se slažu, odnosno zajednički mu se protive socijalni partneri. U normalnim društvima, socijalnom dijalogu i tripartizmu, to bi moralo biti dovoljno za svaku vlast.


Verzija za ispis
 
Promjene u postupku izbora radničkih vijeća

U "Narodnim novinama", br. 3/15 objavljen je novi Pravilnik o postupku izbora radničkog vijeća (dalje u tekstu: Pravilnik), koji uz određene nomotehničke promjene radi njegovog usklađivanja sa Zakonom o radu (dalje u tekstu: ZOR) kao i radi jednostavnosti njegove primjene u praksi, donosi i određene novosti u postupak izbora radničkih vijeća. Naime, u postupku donošenja novog Pravilnika, koji je usuglašen sa socijalnim partnerima, iskoristila se prilika da se izmjenom pojedinih odredbi Pravilnika urede pojedini slučajevi koji su se javljali u praksi, a u odnosu na koje pojedine odredbe Pravilnika nisu pružale odgovarajuće odgovore kako postupiti u takvim slučajevima.
U nastavku teksta ćemo skrenuti pažnju samo na pojedine odredbe Pravilnika, koje su izmijenjene, kao i na promjene koje te izmjene nose u postupku izbora radničkog vijeća.

  • Sadržaj novog Pravilnika
  • Promjene u postupku izbora radničkog vijeća
  • Izborni odbor
  • Vrijeme i mjesto provođenja izbora za radničko vijeće

 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Sindikati, mogu li bolje? - Nedostaje bolji odaziv članstva!?

U grubim vremenima, u kojima status radnika nikad nije bio neizvjesniji, kraj godine možemo iskoristiti za podvlačenje crte nad rezultatima hrvatskih sindikata. Ne samo za prošlu 2015. godinu, nego i analizirati što se sve događalo od osamostaljenja države. U proteklih 25 godina moglo se učiniti i više, ali napravljeno je puno s obzirom na ratni početak devedesetih. Trebalo je tada promijeniti navike kod članova sindikata, trebalo je objasniti kako sindikati pregovaraju za kolektivne ugovore, da je to pitanje zaštite prava i aktivnog djelovanja članova sindikata koji su njegova snaga, a ne delegirani sustav. Puno se napravilo.
Ponajprije, sindikati nisu potonuli, iako je njihov utjecaj i ugled u društvu umanjen, prije svega zbog trenda na svjetskoj razini – neoliberalnog koncepta gospodarstva koji je uzeo maha i u Hrvatskoj. Takvom konceptu, gdje se radnika ne gleda kao osobu, nego kao sredstvo kojim se stvaraju nove vrijednosti za poslodavce i veća zarada, sindikati samo smetaju. Mnoge organizacije, posebno multinacionalne od kojih neke imaju proračune veće od hrvatskog, izrađuju različite strategije za borbu protiv sindikata jer im oni otežavaju brzo seljenje kapitala i iskorištavanje radnika.

  • Očuvana jezgra
  • Nerazumijevanje partnerske perspektive
  • Edukacija silno važna
  • Nezadovoljavajuće stanje socijalnog dijaloga
  • Štrajk kao krajnje sredstvo u borbi za Prava radnika
Verzija za ispis Pročitajte više
 
KVALITETNA RADNA MJESTA I RADNIČKA PRAVA SU PRIORITET ZA PRAVEDNO EUROPSKO DRUŠTVO

Europska konfederacija sindikata (ETUC) će uskoro, u ranu jesen, od 29. rujna do 2. listopada 2015. godine u središnjem dijelu Pariza (izložbena dvorana Maison de la Mutualite) u Francuskoj održati 13. kongres. Domaćin Kongresa je Konfederacija sindikata Francuske.
Sudjelovanje na 13. kongresu Europske konfederacije sindikata (ETUC) već je najavilo 600 nacionalnih sindikalnih delegata uključujući i predsjednike nekih od 90 nacionalnih sindikalnih organizacija iz 39 europskih zemalja, 10 europskih sektorskih sindikalnih središnjica i posebni gosti iz Europe. Glavni slogan pod kojim se održava Kongres proteže se na crveno obojenom plakatu, ispisan bijelim slovima: „A FAIR SOCIETY (Pravedno društvo) - 13TH CONGRES PARIS“, a glavna tema o kojoj će se raspravljati na Kongresu otisnuta je vrlo kratko, ali i svim radnicima i sindikalnim članovima vrlo razumljivo: „QUALITY JOBS & WORKERS RIGHTS“ (Kvalitetni poslovi i radnička prava).
To je ujedno i najava sindikalne borbe za zapošljavanje, ali na novootvorena kvalitetna radna mjesta. To je ujedno i doprinos raspravama na Europskoj komisiji o strategiji budućeg zapošljavanja, ali i odgovor na najavu rasprave o potrebi smanjenja radničkih prava na području EU, koju je zatražila Velika Britanija.

  • Zapošljavanje mladih i otvaranje radnih mjesta
  • Važna je kvaliteta, a ne samo količina novih radnih mjesta
  • Loša kvaliteta posla = loša kvaliteta života
  • Definirati kvalitetno radno mjesto
  • Naše tržište rada orijentirano samo na kvantitetu
Verzija za ispis Pročitajte više
 
POZICIJA SINDIKATA U KULTURI RADA

Kultura rada pretpostavlja nekonfliktne etične industrijske odnose u kojima sudionici sferu sukoba zamjenjuju sferom partnerskog odnosa u socijalnom dijalogu kojim ostvaruju pojedinačne i kolektivne interese, pri čemu se pored pravne regulative i institucionalnog okvira rukovode prema određenim etičkim načelima i principima.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
JAČANJE ILI NESTANAK NEREPREZENTATIVNIH SINDIKATA?

Donošenjem Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, pravo na kolektivno pregovaranje na jednom području (razini) dobili su samo oni sindikati koji su na toj razini imali najmanje 20% svih članova sindikata. Takav je sustav „izbacio“ iz socijalnog dijaloga sve sindikate koji nisu bili voljni dogovoriti se s ostalima, a nisu zadovoljili uvjete brojnosti. Kakva je budućnost nereprezentativnih sindikata i sindikata uopće?

Verzija za ispis Pročitajte više
 
1. svibnja – Međunarodni praznik rada - Borba koja neće prestati

Otpuštanja, neisplata, smanjenje i kašnjenje plaća, prisilna umirovljenja, prijetnje otkazima, opće nasilje kapitala nad radom i radnicima... Korupcija, loš rad državne vlasti, prezaduženost, nelikvidnost, domaća i globalna ekonomska kriza… Slušamo ove loše vijesti i što je gore, počeli smo se s njima miriti te gubiti vjeru da se stanje može poboljšati. Nezadovoljno mrmljamo sebi u brk, ali ne činimo mnogo. Pesimizam i apatija postaje naš način života. Stanje u kojem se nalazi naša država je neprihvatljivo! Ono se može i mora mijenjati, ali za to je potrebna akcija svih nas!
Dugotrajna je borba radničkog i sindikalnog pokreta za veće nadnice i bolje uvjete rada, počevši od zahtjeva za skraćivanje radnog vremena. U prvo se vrijeme tražio 8-satni radni dan, do jučer 40-satni tjedan, a danas ponovno gotovo ispočetka.  

  • Bojni poklič prvosvibanjskog pokreta
  • Sukob s policijom
  • Tipograf među “mučenicima iz Chicaga”
  • Međunarodni kongres u Parizu
  • Zagrebački tipografi u prvim redovima
Verzija za ispis Pročitajte više
 
SINDIKALNE STRATEGIJE ZA SOCIJALNU EUROPU – ETUC

Prošla je godina dana od ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije. Euforija koja je tom prilikom vladala osjećajima građana Hrvatske ne samo da se istopila, nego se danas o članstvu Hrvatske u EU kao eventualnoj dobiti za građane gotovo i ne govori. U svemu tome ekonomsku krizu najteže podnose radnici koji dnevno ostaju bez posla te su najčešće prisiljeni sigurno radno mjesto zamijeniti drugim, netipičnim oblikom rada kako bi kako-tako prehranili obitelj. Drugi opet, ne vidjevši izlaza, napuštaju zemlju u potrazi za egzistencijom, ponekad sami, ponekad s obitelji te prihvaćaju bilo kakvo radno mjesto u zemljama EU, neovisno o stečenom hrvatskom obrazovanju. I u jednom i u drugom slučaju tim građanima se u sindikalnom članstvu gubi trag. To posredno i neposredno utječe na sindikalnu snagu i percepciju sindikata kao zaštitnika radnika i radnog mjesta.
Otvaraju se i mnoga druga pitanja: Kako su interesi radnika zastupljeni u Europi? Kako djeluju sindikati na razini Europe? Kako Europa razvija socijalni model gospodarstva? Kako se interesi radnika promoviraju u Europskoj uniji? Što priprema Europska konfederacija sindikata za nadolazeći Kongres? Jesu li postojeće sindikalne strategije dovoljno dobre da se odupru napadima na zaposlenost i sigurnost radnog mjesta? Kakav je Program i koje su jake strane ETUC-a u borbi za socijalnu Europu? Kakvo je mjesto socijalnog dijaloga u borbi za socijalnu Europu? Što sindikati, koji djeluju na području Europske unije, mogu i trebaju učiniti za sigurno radno mjesto i veću zaposlenost? Trebaju li sindikati nove sindikalne strategije u borbi za socijalnu Europu? Odgovore na ova i mnoga druga pitanja čitatelji će saznati iz analize ključnih dokumenata na području Europske unije kroz nekoliko sljedećih tekstova. U ovom su tema događanja u Europskoj konfederaciji sindikata (ETUC-u) uoči 12. kongresa ETUC-a od 16. do 19. svibnja 2015. g. u Ateni.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
1. svibnja - slaviti ili protestirati

Maksimir. Sunčano jutro i kolone ljudi koje se kreću prema parku Maksimir, tradicionalno mjesto okupljanja i proslave 1. svibnja – praznika rada.
Nekad, kad je većina imala posla i veća prava koja su proizlazila iz radnog odnosa, baš se slavio praznik rada. Danas kad je kriza i veliki broj nezaposlenih, sa pritiskom na smanjenja prava zaposlenih, opet se moramo vratiti u vrijeme borbe za prava iz rada.
Maksimir je ove godine slavio 1. svibanj. Od karanfila koji su dijeljeni na ulazu u park, šetnje punom šetnicom prema livadi sa pozornicom, svečane pozornice sa zanimljivim zbivanjima na njoj te veliki redovi za tradicionalan grah koji se dijeli. Struktura ljudi je primjerena proslavi, a ne borbi. Većina ih je starija i u njihovom radnom vijeku 1. svibanj se slavio. Atmosfera je ugodna, vesela koliko ova teška vremena dopuštaju sa zvucima muzike sa pozornice koja prekriva zbivanja u parku zajedno sa suncem koje se pridružilo zbivanjima.
Grah se dugo dijelio, nekome je bio potreba, a nekome tradicija ali bilo ga je i za one koji su došli kasnije. Bili su to mlađi koji su vjerojatno duže spavali, bili su to zaljubljeni parovi koji su se vozili čamcima po jezeru, bili su to biciklisti, roditelji sa djecom, šetači, promatrači. Uglavnom bili su to oni koji su došli na proslavu 1. svibnja. 
U prvosvibanjsku masu u Maksimiru utopila se i prosvjedna povorka predstavnika sindikalnih središnjica. Dok se u mnogim zemljama prvi svibnja koristi za masovne prosvjede, u našem narodu ukorijenilo se da se 1. svibnja zaista slavi, kao praznik. Štoviše, vjerojatno se i bez javnih poziva slavi masovnije nego mnogi drugi praznici koje imamo. Može biti da je tako i bolje, jer onih ostalih 364 dana trebalo bi biti svakako dovoljno za borbu za radnička prava i bolje sutra.

Verzija za ispis
 
Međunarodni dan žena, 8. mart - Ne činimo dovoljno da budu ponosne što su žene

Međunarodni dan žena nije trenutak za slavlje. To mora biti bar jedan dan koji nas podsjeća da je 70% žena iskusilo neku vrstu nasilja tijekom svog života. Takvo nasilje uzrokuje više smrti među ženama u dobi od 15. do 44. godine od raka, malarije, prometnih nesreća i rata i to u kombinaciji. Nadalje, kao posljedica ovakvog nasilja kod većine njih razvijaju se zdravstveni problemi kao što su moždani udar, bolesti srca, depresije, tjeskobe, sindroma povezanih sa stresom, ovisnosti i samoubojstva.
Međunarodni dan žena treba nas natjerati na razmišljanje o ženama koje su diskriminirane svaki dan, na ulici, kod kuće, na radnom mjestu. Žene, koje zbog kulturnog ili društvenog uvjerenja nemaju pravo na rad. Žene koje su zbog gospodarskih teškoća i obiteljskih obveza prisiljene raditi u nesigurnim uvjetima zapošljavanja, žene koje se dijele kod istih poslova, jer još uvijek mnogi smatraju da one nisu ni dovoljno jake ni dovoljno pametne ili dovoljno pouzdane, da bi imale vodeće ili menadžerske pozicije, žene koje rade jednako teško kao i svaki muškarac, ali zaraditi znatno manje plaće samo zato što su žene. .
Činimo li dovoljno za ravnomjerno i pravedno društvo u kojemu se žene mogu osjećati sigurno i ponosno što su žene?

Verzija za ispis
 
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: