English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Zadnja »
Život u sjenci \"velike ljepote\"

Nedavno je, u panel-raspravi na nacionalnoj televiziji, jedan "uvaženi gospodin“, pristigao u Hrvatsku iz SAD-a, poentirao u svome podužem monologu da "nažalost, ima još uvijek Hrvata koji nostalgično kukaju za prošlim sustavom mraka i diktature, a slijepi su za vrijednosti velike ljepote, što ih nosi sloboda i demokracija".
E, pa slušajte vi, "uvaženi gospodine" iz SAD-a, mi nismo imbecili koji su desetljećima čekali da upravo vi dođete objašnjavati nam naše vlastite živote. Dok ste vi i vaši pristalice i sljednici uživali u blagodatima SAD-a, gdje 1% ljudi posjeduje 37% bogatstva te zemlje, mi smo ovdje, u našoj maloj, ratom opustošenoj zemlji, ljudskije i pravednije rasporedili radne obveze, prava i dužnosti građana. To je, za nas, bila i ostala ta, kako vi kažete, "velika ljepota".
A gdje ste, "uvaženi gospodine", bili vi i vaša odrasla djeca, za vrijeme Domovinskog rata? Tko je, i je li itko, od vaših najbližih dao svoju krv za obranu Hrvatske? Znam mnoge, niste vi jedini, koji nam hodočaste preko malih ekrana naših televizija, grlati "domoljubi", a u stvari halapljivi srebroljupci, gulikože i dembeli. Njihova djeca ni danas ne žive u Hrvatskoj, razmiljeli su se po bijelu svijetu, završili najprestižnije svjetske fakultete i trajno usadili svoj obiteljski korijen u SAD-u, Australiji, Kanadi, Velikoj Britaniji, itd. Jedva više da i znaju pokoju hrvatsku riječ, a želja za eventualnim povratkom u Hrvatsku ravna je izgledu leta na Mars.
Eto, "uvaženi gospodine", toliki je vaš doprinos stvaranju i razvitku hrvatske države i naroda. I nemojte nam više popovati u medijima kako mi ovdje, koji nemamo rezervne domovine, trebamo živjeti, ne prljajte svojim ispraznim frazama našu memoriju. Dovoljno je (i previše) što vas trpimo.
Vi ste, naprosto, ljudi od kojih nam valja dići ruke. Uživajte u onome što ste sami stvorili, ljubite se s time, ali nas ne dirajte.
Mi ćemo se i nadalje držati stare, mudre izreke: "Ne žuri, da te dobre stvari ne prestignu!"

Verzija za ispis
 
Što biračko tijelo iznjedri, to majka ne rađa

FRIEDRICH NIETZSCHE: - Da li je svijet, kakav se predstavlja, podnošljiv za čovjeka?
Misao (pitanje) njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea, izrečena prije oko 130 godina, aktualna je i danas. Čak, možda, još i aktualnija, kako vrijeme prolazi. Čovječanstvo juri za profitom, bez mjere i smisla, rušeći pred sobom i oko sebe sve i svakoga tko se isprječava na tome putu nepodnošljive pohlepe, bahatosti, truloga hedonizma. Zagovornici kontinuiranog ekonomskog rasta, kome se ne vidi kraja, upiru prstom u Japan i Japance: - Radite, kažu, - kao Japanci, pa ćete svega imati. Bit ćete bogati i sretni! A što stoji iza te “sreće”? Iscrpljen, iscijeđen čovjek, dodatak stroju, koji čeka smrznutu starost i grca za izgubljenom mladosti.
Čovjek, osim bioloških, ima i svoje kulturne, obrazovne i tjelesne potrebe. On želi da se druži s drugim ljudima, da s njima dijeli dobro i zlo, da ljuduje. Pobogu, pa čovjek je društveno biće! Ako to ikada prestane biti, onda se više neće zvati čovjek, vratit će se u svoje animalno jato, odakle je i zakoračio u civilizaciju.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Potrošnja sve manja - Začarani krug bijede

Nedavno sam sa znancima iz inozemstva šetao Zagrebom. Pokazujući im naš glavni grad, pažljivije nego inače zagledao sam se u njegove ulice i zgrade. Neopterećen tako svakidašnjom žurbom, zaprepastio sam se kada sam shvatio koliko je Zagreb zapušten. Žbuka sa fasada otpada, na svakom koraku vide se zapušteni izlozi lokala, prašnjavi i prekriveni požutjelim papirom ili daskama.
Najednom, iza ugla pojavljuje se blještavo uređena neka prodavaonica sa stranim imenom, sva u staklu, mramoru i čeliku. Izgled Zagreba dobro ilustrira našu svakidašnjicu. S jedne strane, imamo ljude koji govore da se nikada nije živjelo tako dobro kao sada. Pored njih imamo one koji se hrane u pučkim kuhinjama i prebiru po kontejnerima za smeće.

  • Socijalna provalija
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Pesimistične prognoze - Izlaz iz recesije tek za deset godina?

Podaci o daljem padu bruto društvenog proizvoda od 0,8 posto koji je zabilježen i u drugom ovogodišnjem kvartalu praćeni su pesimističnim prognozama ekonomskih analitičara. Ne vide ni jedan pomak koji opravdava bilo kakav optimizam. Zaduživanje se nastavlja, nema otvaranja novih radnih mjesta, nema novih investicija. Što više, analitičari smatraju da će zbog toga što se prijeko potrebne reforme uopće ne provode, kriza potrajati narednih desetak godina. Neki porezni stručnjaci čak smatraju da je krah državnih financija neizbježan i to u doglednoj budućnosti. Do njega će doći kada presuše strane kreditne linije.

  • Dobro i loše gospodarstvo
  • Radnici prezaštićeni?
  • Nedorastao državni aparat
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Zakon o radu ili “brutalna kultura rada”

ROHINI HANSMAN (autorica knjige “Radnici, sindikati i globalni kapitalizam”): - Globalizacija je smanjila sposobnost država da štite radnička prava, jer to može dovesti do “bijega kapitala”. Što neka zemlja ima bolji i pravičniji zakon o radu - to je manja vjerojatnost da će njeni građani nešto raditi. Ta nova, globalna, zakonitost, predstavlja jednu od najtragičnijih posljedica sloma komunizma.

  • “Deinvestiranje” - zatvaranje tvornica
  • Globalizacija dokinula neka od najhumanijih prava radnika
  • Globalizacija je dodatno oslabila moć sindikata
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Naša posla - Mit o demokraciji

Zbivanja koja su počela devedesetih godina od milja se nazivaju demokratskim promjenama. Nakon totalitarnog režima koji je vladao do tada, u Hrvatskoj se nakon tih promjena očekivalo to da će procvasti stotinu cvjetova, svatko će imati pravo na svoje mišljenje i, ne najmanje važno, svatko će imati pravo na pristojan život. Kao i kod mnogih drugih stvari kod nas, demokracija je prazna riječ bez pravog smisla. Ona se svodi na to da svatko može osnovati svoju političku stranku, a kada se napije, u birtiji može nekažnjeno zapjevati „Ustani bane".
Svedimo taj mit o demokraciji na obične, svakidašnje stvari. Što znači demokracija za 1,212.241 umirovljenika čija prosječna mirovina iznosi 2266 kuna, za više od 300.000 nezaposlenih i 70.000 zaposlenih koji ne primaju plaću ili je primaju s nekoliko mjeseci zakašnjenja? Ama baš ništa.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Radno mjesto kao milostinja?

Ako je suditi prema javnim izjavama predstavnika Hrvatske udruge poslodavaca, a u povodu novoga sadržaja Zakona o radu, onda nedvojbeno proizlazi da su radnici, i sindikati koji zastupaju njihove interese, glavna prepreka i kočnica višem stupnju konkurentnosti hrvatske privrede, otvaranju novih radnih mjesta i fleksibilnosti politike zapošljavanja. A sve to, tvrde poslodavci, dovodi hrvatsko gospodarstvo u inferioran položaj na europskom i svjetskom tržištu, sprječava rast BDP-a i porast stranih investicija u Hrvatsku.
Nitko, međutim, ne spominje da pad investicija u Europskoj uniji danas iznosi oko 20 posto. Zašto? Nije vrag da su radnici u svim državama članicama EU postali “nefleksibilni”, lijenčine, zabušanti i da namjerno sijeku granu na kojoj sjede! Kako to da su unatrag 50 godina radili zdušno i efikasno, a nitko ih nije “fleksibilizirao”, da su stvorili države sjeverne i zapadne Europe “državama blagostanja” i socijalne pravde! Nije, valjda tehnološki napredak, koji je zahvatio cijeli svijet, oduzeo radnicima, i svim ljudima, pravne i socijalne stečevine moderne Europe, koje su oni, svojim znanjem i radom, mukotrpno stvarali za sebe i generacije koje dolaze.

  • U čemu je smisao života, gospodo “reformatori” i “fleksibilizatori”?
  • Bogata Hrvatska, (polu)gladni Hrvati!
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Razvija li se privatni sektor u pravom smjeru?

Pitanje usporedbe javnog i privatnog sektora ipak treba promatrati sa zadrškom, uzevši u obzir prirodu radnih mjesta i stručnu spremu zaposlenih u tim sektorima. Valjalo bi napraviti i detaljniju analizu te ozbiljno razmotriti zašto privatni sektor nije atraktivan, a onda to i postaje razlogom uhljebljivanja pojedinaca u javnom sektoru. No, reći da su svi u javnom sektoru uhljebljeni, zaista ne bi bilo pošteno.
Nikome nije palo na pamet postaviti osnovno pitanje: Razvija li se privatni sektor u pravom smjeru? Ako je njegov temelj uvoz i trgovina, jednostavni poslovi te izvoz sirovina i primarnih prerađevina, a još k tome osnovno mjerilo konkurentnosti što jeftinija radna snaga, tada taj privatni sektor i ne može bolje.
Stoga bi poduzetnici, poslodavci, resorna ministarstva, pa i sindikati trebali raspravljati o tome u kojem smjeru razvijati privatni sektor? To se ne može ostaviti isključivo slobodnom diktatu međunarodnog tržišta jer njemu odgovara upravo ovakvo gospodarstvo kakvo imamo, bolje reći, nemamo.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
U državnom sustavu suvišni, privatnom sektoru nepotrebni

Prema anketi koja je provedena među poslodavcima u privatnom sektoru, većina njih će se u narednom razdoblju koncentrirati na smanjenje troškova – čitaj otpuštanje radnika. Ako je tako, kuda s viškom ljudi u državnoj upravi? U Hrvatskoj jedini vidljivi proces je onaj koji govori o puzećem propadanju i sve većem osiromašivanju najvećeg broja građana.

  • Izjave bez pokrića
  • Ništa se ne mijenja

Postoji Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska udruga banaka, udruženje izvoznika, menađera i čega sve ne. Bilo bi dobro kada bi se te institucije konačno prihvatile pravog posla i predložile neka prava, konkretna rješenja.
O tome da je naša država skupa i porezna opterećenja velika, pričaju već vrapci na krovu. Željeli bismo čuti nekoga tko kaže da želi proizvoditi tu i tu stvar, za to mu je potrebna bankovna podrška, zaposlit će dvije stotine radnika koji su u državnoj upravi višak, očekuje da ih netko prekvalificira, traži oslobađanje od poreza kroz godinu, dvije ili pet. Jalove kuknjave o rigidnom radnom zakonodavstvu, velikom poreznom opterećenju, skupoj kuni, skupim kreditima svima su se popele na vrh glave.
Poduzetnik, kako to gordo zvuči! Stvarno, poduzetnici, poduzmite nešto!

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Sveto ime RADNIK - Kamenčić u cipeli političkih stranaka

Otkako se Hrvatska, 1990. godine, opredijelila za napuštanje “omraženoga socijalizma” i prigrlila ruže “slobodnoga svijeta“, tj. kapitalizma, započelo je, žurno i ostrašćeno, odbacivanje, poput stare krpe, svega što miriše na političko ime i prezime radnika i radničke klase. Sve je gaženo i zgaženo u prah i pepeo, u tamjan. Ni u povijest nije smjelo, kao da nije ni postojalo. Toliko se u medijima i u političkoj zbilji pljuvalo po razdoblju prethodnih 35 godina, kao da smo bili okupirani od neke strane sile, gore od Osmanlija i drugih stoljetnih zavojevača.
Radnicima je oduzeto sve: ime, tvornice, čast i vlast, a obećano im je tzv. slobodno tržište, koje će ih, bez iznimke, preobratiti u kapitaliste, u raj na zemlji. Na tome putu uzleta i sreće, nova im je vlast obećala da će od male Hrvatske stvoriti „novu Švicarsku”. A da bi u tomu uspjela, morala im je oduzeti sredstva za proizvodnju i dati ih u ruke novopečenim skorojevićima, tj. nepismenim kapitalistima, sposobnim da pokradu ono što je stvoreno u “doba mraka i diktature“. Radnike su potjerali na cestu, na “slobodno tržište”, neka se snalaze kako znaju i umiju.

  • Gospodo političari, čiji su hrvatski radnici?
  • Stranko moja, strančice, kakvo ti je lice?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « Prva 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Zadnja »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: