English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Zadnja »
Totalitarizam - još uvijek aktualna politička filozofija

Prošlog mjeseca obilježen je Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih  i autoritarnih režima. U Hrvatskoj su sve političke opcije osudile totalitarizam svih vrsta a uz prigodne izjave položeni su, između ostaloga mnogi vijenci na žrtve različitih režima.
Na riječima su tako svi za demokraciju, a protiv totalitarizma no već sam čin polaganja vijenaca na posljednja počivališta žrtava navode na pomisao da su stvarni stavovi nešto drugačji.

  • Demokratrski proces protkan totalitarnim primjesama
  • Što se krije iza parola o zajedništvu?
  • Što je važnije, sadašnjost ili prošlost?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Zakon o radu u okruženju

Svi zakoni u našem okruženju, koji se donose kako bi definirali rad, radna prava i obaveze te štitili radnike, zapravo imaju za cilj da očuvaju neoliberalni kapitalistički sistem i nisu namijenjeni zaštiti radnika.
U vremenu krize došlo je do degradacije statusa radnika u smislu godišnjih odmora, plaćanja opasnih ili napornih smjena, činjenice da ljudi sa najmanjim plaćama ne dobivaju nikakvu nadoknadu za noćni rad ili dodatne sate rada. Dakle, čitav niz malih mjera koje su dovele do toga da su danas radnička prava temeljno smanjena. Ljudi koji su danas redovno zaposleni, što je inače sve rjeđe i to je privilegij, padaju u siromaštvo zato što su njihove plaće sve manje do minimalne, tamo gdje je una utvrđena. Oni od svoga rada više ne mogu živjeti! Zapravo je nevažno da li je netko zaposlen ili nije, jer je ideja rada potpuno dezavuirana. Raditi znači patiti se i ništa drugo. Rad ne izaziva nikakve kreativne impulse i ne označava nikakvu karijeru, sveden je na nešto što je loše i ne pomaže čovjeku. Rad je postao samo jedan od elemenata otuđenja koje sprovodi neoliberalni kapitalizam.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Političke ideje i rasprave

Hrvatska naizgled beznadna gospodarska situacija dovela je ne samo do općeg osiromašivanja hrvatskih građana, već i do intelektualne konfuzije koja se ogleda u tome da se u središtu pozornosti javnosti mahom nalaze beznačajne pa i bizarne teme. Ne samo to. Ta klima dovela je do rađanja nekih ideja koje u normalnom, demokratskom okružju ne bi bile moguće. Tako je u hrvatskom apatičnom društvu gotovo nezamijećeno prošao nedavni istup Tomislava Karamarka, mogućeg budućeg premijera Hrvatske, koji je krenuo korak dalje u razradi svoje političke platforme u kojoj u prvi plan stavlja neke svoje vječne vrijednosti. Takav zatucani program vjerojatno ne postoji nigdje u Europi, sigurno ne u Europskoj uniji, i on je još jedan dokaz da je u Hrvatskoj došlo ne samo do gospodarskog, već i intelektualnog rasapa.

  • Kako se riješiti neistomišljenika?
  • Postoji li alternativa?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Pogled kroz ideološke naočale - Stvarnost se zamjenjuje prividom

Hrvatska demokratska zajednica je stidljivo predstavila konture svog gospodarskog programa, no u njemu, kao ni u svim ostalim mnogobrojnim strategijama i programima lijeve i desne strane ništa novo. Već vrapci na krovovima cvrkuću o investicijama, rasterećenju privrede i poticanju poduzetništva, a ništa se ne događa. Skromni ovogodišnji napredak koji se ogleda u povećanju bruto društvenog proizvoda u prvom tromjesečju, povećanju proizvodnje i zaposlenosti, prije svega je rezultat oživljavanja gospodarskih aktivnosti u našem okruženju, a manje zahvata koje mi provodimo. A ono što mi radimo jest daljnje zaduživanje i minimalno korištenje europskih fondova, najgore od svih članica Europske unije.

  • Nema čarobnih rješenja
  • Što je s demokratskim društvenim odnosima?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Divlji hrvatski kapitalizam - Od radnika do troška rada

Jedna od posljedica razvoja divljeg kapitalizma u Hrvatskoj je pojačana eksploatacija radnika, a tu eksploataciju nerijetko prati i ponižavanje. Paralelno s parolom da su se radnici do sada dovoljno odmarali i da je vrijeme da počnu raditi, javljale su se kojekakve jezične ekshibicije. Riječ radnik djelovala je suviše subverzivno pa je uveden novi naziv djelatnik, no na kraju su svi oni koji rade imenovani troškom rada. A trošak rada nije nešto živo, nešto što ima obitelj i djecu o kojoj se taj trošak rada mora brinuti i koji, na kraju krajeva, i sam mora jesti, već stavka u poslovanju koja upravo mami da bude svedena na najmanju moguću mjeru – ako se već ne može sasvim ukinuti.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Tko se ne razvija, propada – Hrvatska je dokaz za to

Gospodarsko propadanje Hrvatske ima svoju misterioznu dimenziju jer zaista nije jasno zbog čega je država s morem, plodnim zemljištem i kakvom-takvom industrijom uvjerljivo najgora zemlja Europske unije. Davno su nas prešle i one zemlje na koje smo nekada gledali s podsmjehom kao što su Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska i tamo neka Estonija, Litva ili Latvija. Kao razlog naših teškoća spominje se to da se nalazimo u kandžama globalnog kapitala koji ne želi razvoj Hrvatske, već teži jedino isisavanju novca, neki su skloni kojekakvim teorijama zavjere, a neki i dalje misle da su za sve krivi Srbi, Jugoslaveni i komunisti. Bit će da smo ipak mi sami krivi za sudbinu koja nas je snašla i koja će nas pratiti još prilično dugo.

  • Ni na nebu ni na zemlji
  • Porazni podaci
  • Zapostavljeno znanje i inovacije
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Kad čujem riječ REFORMA

Kad čujem riječ “reforma”, zatresem se kao zasječeno drvo. Naime, već godinama pljušte razno-razne “reforme” kao monsunske kiše: strukturne reforme, reforma političkog sustava, reforma gospodarstva, reforma zdravstvene zaštite, reforma mirovinskog i invalidskog osiguranja, reforma državne uprave, reforma lokalne samouprave, reforma poreznog sustava, reforma školstva... I kada nam se učini da smo neke reforme apsolvirali, na vlast dođe nova vladajuća garnitura, s punim koferima novih reformi, jer je stare “već pregazilo vrijeme”. I tako opet sve ispočetka. Kao da je riječ o Sizifovu poslu.
                                              Za “reformu reformi”!
I kako koja reforma odmakne, makar za pedalj, ostavi za sobom muljavi trag: sve staro poruši, a novo, da ne kažem bolje, ne uspostavi. Kako normalno živjeti pritisnuti “ideologijom razvaline”, kao što je nedavno to nazvao kardinal Josip Bozanić? Nadali smo se da ćemo ulaskom u Europsku uniju odbaciti aveti prošlosti i polako, ali sigurno, korak po korak, uspostavljati red i običaje, svojstvene jednoj pristojnoj i civiliziranoj zemlji. Naravno, nije to lako, ni jednostavno. Treba za to vrijeme. Da, treba. Ali treba i zdrava, plodonosna misao koja će nas voditi cilju kojemu težimo. Ima li te i takve misli danas u Hrvatskoj? Čini se da je još daleko, u konturama, bosa i sramežljiva. Zemljom i državom vitlaju stranačke zastave i misli, najavljujući nove reforme. Hoće li nekomu pasti napamet najbolja od svih reformi – “reforma reformi”! Ima u Europskoj uniji barem desetak zemlja koje nam mogu biti za uzor, ponajprije skandinavske zemlje. Dajmo, reformirajmo se prema njima, pa će biti dovoljno i demokracije i socijalne pravde i nezaposlenosti, a i sindikati će nam biti slobodni u obrani radničkih prava i interesa. Ne tražimo uzore izvan Europe! Nema boljih!
Valjalo bi se češće prisjetiti riječi Noaha Chomskog: “Izbori na Balkanu su besmisleni. Tamošnji lideri i tako ni o čemu ne odlučuju. Samo izvršavaju.”

Verzija za ispis
 
Siva zona - Sirotinjo, i Bogu si teška

U javnosti se vrlo malo i povremeno govori o položaju trideset posto građana Hrvatske. Mnogo više pažnje se poklanja kriminalcima, prevarantima i različitim mutikašama, ratnim zločincima, zatim položaju onih koji i inače dobro žive kao što su, na primjer, liječnici i oni koji primaju povlaštene mirovine te dignitetu ovoga ili onoga. Od siromašnih, a o njima je riječ, okrećemo glavu. Oni nemaju vremena za razmišljanje o ponosu, već se pitaju kako će preživjeti dan.

  • Hrvatska prednjači po porastu broja siromašnih
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Država slučaj - Možemo li iz društva jadnih?

U zadnjem tromjesečju prošle godine prvi put nakon šest godina bruto-društveni proizvod porastao je, i to za 0,3 posto. Dosad je za vrijeme krize najbolji rezultat bio onaj ostvaren u godini vladavine Jadranke Kosor kad je postignut nulti rast, odnosno BDP nije ni pao niti narastao. Dežurni optimisti, poput potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, Branka Grčića, označili su podatak o porastu od 0,3 posto prekretnicom. Oni realniji smatraju kako se Hrvatska nije odmakla iz krize, štoviše, da tone i dalje. Jer, nekako istovremeno s pozitivnom viješću, došao je podatak da se Hrvatska zadužila za dodatnih milijardu i pol eura. Budući da O,3 posto porasta bruto-društveno proizvoda iznosi oko 150 milijuna eura, dakle deset puta manje od ovog zaduženja, tu nema nikakvog stvarnog rasta, već samo produbljavanje krize.

  • Kontinuirani pad
  • Kako dalje?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Društvena kretanja - Korak naprijed, dva koraka nazad

Zbivanja u Hrvatskoj ponekad podsjećaju na Shakespeareovu rečenicu: „Život je priča puna buke i bijesa koju priča idiot i koja nema nikakvog smisla“. Ponekad nam se čini da su nam vrata prema svijetloj budućnosti otvorena da bi se u sljedećem trenutku vratili pedeset ili stotinu godina unatrag. Proces definiranja hrvatskog identiteta još traje i promjene u posljednjih dvadeset i pet godina otvorile su nova pitanja. U svemu time ima dosta lutanja, no, nadamo se da će sve doći na svoje mjesto kada tome dođe trenutak.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « Prva 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Zadnja »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: