English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Zadnja »
Kakva je budućnost drugog mirovinskog stupa?

Zbog informiranosti čitatelja, koji se od početka predizborne kampanje, pa i danas, susreću s raznim informacijama o drugom mirovinskom stupu (individualna, privatna kapitalizirana štednja), u nastavku teksta će se dati kratki povijesni pregled nastanka drugog mirovinskog stupa i njegov utjecaj na mirovinski sustav.
Donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju 1998. godine (NN 102/98.), koji je stupio na snagu 1. 1. 1999. godine, dotadašnji mirovinski model koji je u naravi predstavljao samo jedan mirovinski stup s javnim upravljanjem, iz temelja se promijenio. Prisjećajući se tog vremena, promjenu je predlagala i potpomagala Svjetska banka, a u osnovi je ta promjena iz temelja promijenila i prava obveznika, kasnije korisnika mirovinskog osiguranja. U članku 2. st. 3. Zakona prvi put je u sustav mirovinskog osiguranja uvedeno obvezno izdvajanje u dobrovoljni mirovinski fond u iznosu od 5% doprinosa za mirovinsko osiguranje za sve osiguranike koji su bili mlađi od 40 godina. Istovremeno, uvedena je i mogućnost dobrovoljne štednje u trećem stupu, kao i mogućnost da se radnici koji nisu obvezni uplaćivati u drugi mirovinski stup, jer su stariji od 40 godina, mogu dobrovoljno odrediti za takvu mogućnost. S obzirom na to da se radilo o reformi dotadašnjeg mirovinskog sustava, odnosno izuzimanjem 5% doprinosa iz javnog, prvog stupa koji je do tada jamčio isplatu mirovina na temelju solidarnosti i „prenošenja“ tih 5% u privatne fondove radi kapitalizirane štednje, vjerovalo se da će ova reforma „spasiti“ mirovinski sustav i mladim generacijama (rođenim 1960. godine i kasnije) donijeti znatno bolje mirovine.

  • Današnji mirovinski sustav - neodrživ!?
  • Visoki trošak upravljanja mirovinskim fondovima
  • Pritisak na povećanje izdvajanja za drugi stup
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Dan socijalnog partnerstva - Socijalni dijalog je jedina opcija

Iznimna razina na kojoj čovjek može komunicirati, dogovarati i usuglašavati svoje aktivnosti jedna je od osnovnih razlika i temelj njegovog uspjeha u odnosu na ostala živa bića. Uz to, ljudi ili međusobno razgovaraju ili međusobno ratuju. Ima li uopće alternative nego razvijati svaki dijalog?
Dana 21. siječnja 1994. godine uspostavljen je institucionalni model suradnje Vlade, poslodavaca i sindikata u Republici Hrvatskoj stupanjem na snagu Osnovnog teksta Sporazuma o osnivanju, nadležnosti i djelovanju Gospodarsko-socijalnog vijeća. Taj dan može se smatrati začetkom tripartizma, odnosno socijalnog dijaloga i suradnje tri noseća društvena aktera u Republici Hrvatskoj. Hrvatski sabor je 2007. godine donio Odluku o obilježavanju 21. siječnja Danom socijalnog partnerstva.

  • Dijalog je temelj stabilnosti društva
  • Zapostavljenost tripartizma u Hrvatskoj
  • Ponovno uspostaviti i razvijati socijalno partnerstvo
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Sindikati i politika (3) - Strategije i akteri socijalnog dijaloga

U Hrvatskoj je 1994. godine formirano Gospodarsko-socijalno vijeće kao institucionalni okvir za tripartitno pregovaranje. Tako je, bar posredno, prihvaćen model pluralnog, „društvenog“ neokorporativizma kojim se stvara mreža institucija za formalan, konzultativni proces i dijalog. No, on je, prije svega zbog tendencije Vlade da ga pretvori u tijelo naknadne verifikacije već donesenih rješenja, ali i neriješenih pitanja reprezentativnosti i ravnopravnog statusa sudionika ostao tek institucionalni kroki. Socijalni dijalog, iako ocijenjen kao potreban, čak nužan, prema mišljenju većine zaposlenih pretvara se u praznu institucionalnu ljušturu unutar koje Vlada kupuje vrijeme i radi po svome, eksploatirajući sukobe između i unutar sindikata i poslodavaca.
  

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Eho s praga nove hrvatske vlasti - Srdačno nesporazumijevanje

J. W. Goethe: – Svijet ide naprijed samo zbog onih koji mu se suprotstavljaju.
Nakon što su poslije dugih i iscrpljujućih pregovora Domoljubna koalicija i Most nezavisnih lista uspjeli sklopiti zajednički program i s njim osigurati većinu u Hrvatskom saboru te formirati Vladu, činilo se da je Hrvatska, napokon, dobila novu, demokratsku i stabilnu vlast. Ali – ne lezi vraže! Iza brda začuo se upozoravajući gromki glas: ”Doba političkog razuma davno je prošlo, pa naučite nas onda ludilu!” (iz knjige ”Trilogija djece kamenja”).

  • Kolonizacija javne svijesti
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Integracija izbjeglica

Na Internacionalni dan izbjeglica, 18. prosinca 2015. godine u Zagrebu je Europska konfederacija sindikata održala konferenciju o izbjegličkoj krizi. Ova humanitarna kriza poziva na humanitarni odgovor. Europa ne može i ne smije te ljude poslati nazad na more, u rat, u zemlju u kojoj nemaju mogućnosti za rad i obrazovanje. Integracija izbjeglica je jedina mogućnost: uključenost u društvo i u rad. Beskrupulozni poslodavci moraju biti spriječeni u iskorištavanju izbjeglica. Europska konfederacija sindikata je osnovala 1000 kontakt točaka diljem Europe kako bi osigurala pomoć izbjeglicama u registraciji, radnim pravima, obrazovanju i drugim stvarima. Solidarnost je najbolja riječ kojom možemo opisati što trebamo napraviti kako bismo osigurali ljudsko dostojanstvo i izbjegli ozbiljne konflikte.

Verzija za ispis
 
Nema reformi bez uključivanja socijalnih partner

Iako su i ovom prilikom, u predizborno vrijeme, sindikalne središnjice bile rado viđene „udavače“ u centralama najvećih političkih stranaka u kojima su „usput“ pokupile niz predizbornih obećanja, ne znači da je socijalni dijalog način komunikacije socijalnih aktera o svim bitnim pitanjima u zemlji. Po viđenom nakon izbora, prije bi se moglo reći da je socijalni dijalog u našim uvjetima nedostižna, daleka zvijezda koju svi rado i često spominju, ali ju nitko ne pokušava dohvatiti i čuvati u svome dvorištu.

  • Taština vlasti zanemaruje socijalni dijalog?
  • Socijalna dimenzija u dvije brzine
  • Europski semestar – novi način ekonomskog upravljanja EU
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Sindikati i politika (2) - Ima li izlaza za zaposlene i sindikate

Suvremeno stanje industrijskih odnosa u Hrvatskoj i velikim dijelom u drugim zemljama u tranziciji ima šest svojih temeljnih karakteristika: 1. sindikalni pluralizam, koji nije koordiniran; 2. sve manja stopa sindikaliziranosti; 3. sve više poduzeća bez sindikata; 4. sve restriktivnije radno zakonodavstvo, uključivo i norme kojima se uređuje djelovanje sindikata; 5. istodobno, u velikom dijelu tranzicijskih zemalja, odsustvo relevantnih poslodavačkih organizacija i, posljedično, 6. nedovoljno razvijen i sa strane vlasnika (uglavnom političke) moći dezavuiran socijalni dijalog.
Nakon svega narečenog, logično se otvara pitanje, postoji li u ovakvoj situaciji izlazna strategija za sindikate? Iz stanja neravnoteže moći, zaposleni i sindikati mogu izaći samo ako uspješno rekombiniraju šest raspoloživih strategija djelovanja.

  • Redizajniranje imidža Sindikata
  • Misija Sindikata
  • Strategije ostvarivanja društvene moći i utjecaja Sindikata
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Sindikati i politika (1)

U metodološkim pristupima koji su se razvijali unutar teorije i prakse "političke ekonomije sindikata" provlači se konstantna teza da su sindikati uspješni ukoliko uspiju povećati realne zarade/plaće i poboljšati uvjete rada i to u uvjetima očuvane ili u skladu s realnim mogućnostima uvećane ukupne zaposlenosti, odnosno ostvare, kao koncesionari kolektivnog pregovaranja realiziraju, bar jedan od ova dva strateška cilja. Ako nema ni jednog ni drugog, a to je s vrlo rijetkim iznimkama, slučaj u dvadeset i pet godina tranzicijskog demokratskog tumaranja u Hrvatskoj, onda se – bez obzira na nakane ili manje ili više uspješne pokušaje, ne može govoriti o utjecajnim i kredibilnim sindikatima. I uistinu, stopa sindikaliziranosti – udio članova sindikata u ukupnom broju zaposlenih je za nešto više od desetljeća pala s oko polovine (1998.) na manje od trećine (2015.). Uz istovremeni kontinuirani pad broja zaposlenih. Samo u posljednjih deset godina gubitak radnih mjesta broji se u stotinama tisuća, što prouzrokuje intenzivno povećanje broja nezaposlenih, i onda je lako donijeti zaključak kakve to razorne posljedice ima za raspoložive resurse i moć sindikata.

  • Povjerenje u sindikate
  • Nedovoljna spremnost na angažiranje
  • Liderski animoziteti
  • Raširena antisindikalna histerija
Verzija za ispis Pročitajte više
 
„INTERLIBER 2015“ - Naslovi domaćih autora

Ovogodišnji Interliber održan je u organizaciji Ministarstva kulture RH, Zajednice knjižara i nakladnika Hrvatske i Zagrebačkog velesajma, a otvorio ga je ministar kulture Berislav Šipuš. Nastupilo je oko 260 izdavača, od čega vrlo malo iz inozemstva. Ponovno je bilo dosta jeftinih knjiga po cijeni od 5 do 35 kuna, a razgledalo ga je oko 100 tisuća posjetitelja. Ovo je još uvijek najveća kulturna manifestacija knjige i izdavaštva prikazana na jednom mjestu.

  • Beletristika, publicistika, prijevodi
  • Knjige iz svijeta i prijevodi
  • Nagrade za književnost
  • Tradicija Interlibera
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Besmisleni štrajk

Hrvatsko je društvo itekako osjetljivo na potplaćenost radnika u obrazovanju, ali lideri vertikale – Ribić, Mihalinec, Šprem – pokazalo se, donijeli su sasvim pogrešnu odluku o štrajku. Krenuli su u štrajk pred izbore, kada ova Vlada ionako ne može dati ni novac niti nikakve druge garancije. Osim toga, starim sporazumom im je jamčen rast plaća od 6% kada BDP poraste 2 postotna poena, a taj uvjet će vjerojatno biti ispunjen već krajem studenoga ove godine.
Štrajk je zato i završio bez ikakvih rezultata, osim što je izgubljeno tisuće nastavnih sati i opće konfuzije i kod đaka i kod roditelja, a nije se poboljšao položaj zaposlenih u sustavu. Štetu su pretrpjeli i đaci koji će sve te sate trebati nadoknaditi.
Štrajkaši sa svojim omiljenim sindikalnim liderima i misliocima, i oni na vlasti, pa i oporba, u svojim istupima ne stavljaju u prvi plan realni sektor, niti priznaju da su pomake u rastu BDP-a napravili poduzetnici i zaposleni u realnom sektoru. A upravo je taj sektor prošlih godina proveo bolne rezove kako bi došao u kondiciju i iskoristio ulazak u Europsku uniju te se usput nosio s nimalo lakšim domaćim birokratskim zaprekama, i političkim pa i sindikalnim podmetanjima. Dovoljno je samo malo oživljavanja odnosno gospodarskog rasta pa da se i političari i sindikalni mislioci vrate maštanju o njima tako omiljenim imaginarnim investicijama. Ribič ide tako daleko da se sam predlaže i za Nobelovu nagradu zbog „genijalnih“ rješenja kako dizati BDP u Hrvatskoj: najvažnije je pokrenuti proizvodnju, povećati potrošnju kako bi se stvarala potražnja, a tako rasla proizvodnja i otvarala nova radna mjesta. Kako jednostavno i genijalno, i kako se toga nitko nije sjetio!?
Besmislenim su štrajkom čelnici, posebice Ribić, difamirali sindikalni pokret u cjelini i poljuljali povjerenje u smislenost sindikalnih akcija onako kako su ih oni osmislili i vodili. Jedino su, izgleda, uspjeli postići to da javnost uvjere kako igraju za političku oporbu. Žrtve tih igara u ovom slučaju bila su djeca.

Verzija za ispis
 
Stranica: « Prva 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Zadnja »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: