English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 Zadnja »
Uzroci krize - Obezvrijeđeni rad i znanje

Hrvatska se već treću godinu za redom suočava sa tvrdoglavom krizom. Svako malo govori se o tome da smo dotakli dno i da sada slijedi oporavak. Pronalaze se putevi koji vode do oporavka, marljivo i danonoćno se radi no rezultata nema. Po rastu, bolje rečeno padu bruto-društvenog dohotka, Hrvatska se nalazi na europskom dnu. Što više, prema ocjenama svjetskih financijskih institucija, Hrvatska je među dvadeset i jednim kandidatom za bankrot. Sva ta lutanja govore da razlozi nastanka krize jednostavno nisu prepoznati. Na početku se negiralo da kriza uopće postoji da bi se nakon toga za sve krivila svjetska gospodarska kriza. Kada je ta kriza u svjetu uglavnom prevladana, a kod nas i dalje traje, traže se drugi razlozi. Zanimljivo je da se pri tome uopće ne spominju nekih od najvažnijih uzroka koji su doveli do teškog položaja u kojem se nalazimo. To su devalvacija znanja i rada.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Hrvatska - tako lijepa, tako naša, a mnogima tako daleka

 

Brutalno socijalno raslojavanje koje je obilježilo zadnjih dvadeset godina manifestira se na više načina. To raslojavanje dovelo je do golemog raspona  između većine radničkih plaća i primanja menadžera i poduzetnika. Također, nezamisliva je razlika između položaja nezaposlenih i umirovljenika i onih koji su se na misteriozan način obogatili preko noći.
Uz sve to, vrijeme godišnjih odmora upozorava  nas na još jednu posljednicu tranzicije. Hrvatska, tako lijepa i tako naša, sve je udaljenija od običnog radnika. Većina njih može samo sanjati o nekom pristojnom odmoru na morskoj obali. S  jedne strane čitamo o dvorcima koje naši poduzetnici imaju ne samo u blizini Zagreba već i u Opatiji, a s druge se strane prisjećamo nekadašnjih radničkih odmarališta koja su nestala sa lica zemlje. Ona su omogućavala radniku da se za male novce kupa u moru. Razgrabljena su ili pretvorena u objekte kojima je osnovni cilj profit, a ne odmor radnika. Domaćih turista sve je manje!        

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Javni i privatni sektor - Dva svijeta

U Hrvatskoj postoje dva svijeta - jedan je virtualan i u njemu se živi kao da krize uopće nema: u njemu se, u pravilu, ne ostaje bez posla, u njemu se prima 13. pa čak i četrnaesta plaća, u njemu se efektivno radi nekoliko sati dnevno, njegovi stanovnici u njemu koriste sva prava i beneficije koja su im osigurana zakonom i kolektivni ugovorima.
I to je u redu. Kad ne bi postojao i onaj drugi, okrutniji svijet u kojem živi druga polovica Hrvata. U tom drugom svijetu, stvari funkcioniraju malo drukčije: u njemu vlada poduzetnik kojeg zanima samo profit, jer jedino tako može opstati i isplaćivati plaće. Oni koji, pak, kod njega rade sretni su da uopće mogu raditi i primati plaću.  Taj okrutni poduzetnik i nije baš tako okrutan kao što se na prvu čini: on, samo, naime, jako dobro zna da njegovi radnici moraju raditi za sebe, za njega, ali i za sve stanovnike onog virtualnog dijela i za onog koji više ne radi, ali je "spletom nesretnih okolnosti" sve što je zaradio proćerdano, te za onog koji ima posao bez kojeg gotovo ne može ostati i kojeg ne zanima baš previše otkud to njemu uredno stiže nadnica svaki mjesec.
Uloge u ta dva svijeta moraju se, jasno je, ponešto drukčije rasporediti. Glavna uloga bezuvjetno mora pripasti poduzetniku i radniku - i to gotovo ravnopravno. Oni su, naime, ti koji moraju voditi, raditi i zarađivati, dok im oni u sporednim ulogama moraju maksimalno asistirati.

Verzija za ispis
 
Liberalizacija radnog zakonodavstva - Ideja bez pokrića

Liberalizacija radnog zakonodavstva jedan je od stupova neoliberalne doktrine. Zagovornici takve vrste kapitalizma smatraju da zakoni tržišta gotovo pa savršeno uređuju sve odnose u gospodarstvu. Svaku intervenciju bilo države, bilo sindikata ili nekog drugog čimbenika smatraju suvišnom, pogrešnom i štetnom. Interesi kapitala maksimalno su zaštićeni, dok se traume radnika koji njenom primjenom ostanu bez posla ne smatraju vrijednim pažnje.
U skladu sa tim temeljnim postavkama, neoliberali vjeruju da tržište najbolje uređuje i radne odnose pa prema tome radno zakonodavstvo treba svesti na minimalnu mjeru. Fleksibilno radno zakonodavstvo, odnosno lakoća otpuštanja radnika, smatraju oni, omogućit će kapitalu da bez problema zatvori one djelatnosti koje ne donose profit, kako bi se mogao usmjeriti na profitabilne djelatnosti i tako stvoriti uvjete za novo zapošljavanje.
S pozicije kapitala, to je savršena doktrina. Interesi kapitala maksimalno su zaštićeni, dok se traume radnika koji njenom primjenom ostanu bez posla ne smatraju vrijednim pažnje. Oni će, navodno, vjerojatno, ili možda, naći neki drugi posao. Da li je zaista sve to tako?

  • Kriza je posljedica neoliberalne doktrine
  • Naš gospodarski oporavak na otpuštanju radnika?
  • Sumorna  hrvatska zbilja
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Raslojavanje hrvatskog društva - Niži sloj čini osamdeset posto građana

Pljačka, korupcija i nesposobnost vladajuće strukture da vodi smišljenu gospodarsku politike doveli su do toga da je Hrvatska, uz Rumunjsku, jedina zemlja u regiji koja je i 2010. godine zabilježila pad bruto-društvenog dohotka. Ne samo to. Opće osiromašnje Hrvatske pratila je i preraspodjela bogatstva. Sada imamo uski krug iznimno bogatih ljudi i veliku većinu ostalih građana koji pripadaju nižem društvenom sloju. Srednji sloj u razvijenim zemljama čini 60 posto stanovništva. Taj sloj temelj je razvoja svake zemlje. U njega se svrstavaju kvalificirani radnici,  sitni poduzetnici, obrtnici, liječnici, profesori, znanstvenici, učitelji, uopće osobe višeg obrazovanja, administrativci, radnici u trgovačkim centrima. Srednja klasa je generator potrošnje, u njenom okrilju se vrlo često rađaju nove ideje i pokreću novi poslovi.
U Hrvatskoj najveći broj građana ima primanja koja su jedva dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih troškova. Nije zanemariv ni broj onih koji nemaju ni za to.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Kome je u interesu učiniti Hrvate tuđinskim slugama

Premijerkin savjetnik, već “legendarni” Borislav Škegro, oglasio se u tjedniku “Globus” (siječanj, o. g.) s “genijalnom” idejom: “Odmah prodajmo građanima HEP, Hrvatske šume, Hrvatske vode, Hrvatske autoceste...” Ma kojim “građanima”, gospodine-nesretniče, Škegro? Zar onima koji jedva preživljavaju od svojih mjesečnih “crkavica”? Zar onima koji rade, a ne primaju plaću (oko 80.000 radnika)? Zar penzićima koji kopaju po kantama za smeće? I tko je preostao od tih Škegrinih “građana”, financijski jak, koji bi mogao kupiti dio nacionalnoga blaga Hrvata? Valjda Škegrini tajkuni i bogatuni iz bijeloga svijeta. A takvih smo se nagledali, naslušali i slijepo im povjerovali u vrijeme prve privatizacije, kada su nam obećali da ćemo veoma brzo postati “druga Švicarska”, a postali smo druga Albanija.
Zašto Njemačka, Francuska i druge zemlje Europske unije ne privatiziraju svoje vitalno nacionalno blago (vode, šume...), Borislave Škegro, nesretni (naš) sine? To su opća, javna dobra, koja pripadaju svim ljudima. Profit tu nije mjerilo vrijednosti i uspješnosti poslovanja, nego je ljudski život mjerilo svih vrijednosti, a svaki pojedinac dužan je pridonositi općem dobru, a ne rušiti ga.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Suočavanje sa krizom - Zemlja opsjena

U Hrvatskoj jedna loša vijest sustiže drugu. Ocjenjuje se da je i u 2010. došlo do daljeg pada bruto društvenog proizvoda s time da je u  2009. godini BDP  već  pao za 5,8 posto. Industrijska proizvodnja u 2010. godini smanjena je za 2,8 posto a porastu broja nezaposlenih ne nazire se kraj. Krajem prošle godine bilo je 320.000 nezaposlenih s time da se prognozira da će u narednih nekoliko mjeseci ta brojka narasti na 350.000. U isto vrijeme, broj umirovljenika povećan je za 27 tisuća, odnosno popeo se na 1.200.386 a broj onih koji rade, odnosno uplaćuju doprinose je smanjen za 55 tisuća. Sada broj umirovljenika i nezaposlenih osjetno premašuje brojku onih koji rade a prosječna mirovina svela se na 38,7 posto prosječne plaće. S prosječnom mirovinom od 2.164 kune najveći broj umirovljenika nalazi se s one strane granice bijede. Kako bi sumorna socijalna slika Hrvatske bila potpuna,  dodajmo svim tim podatcima i brojku od 70 tisuća zaposlenih koji  rade a ne primaju plaću.

Na sve te probleme odgovara se opsjenama.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Ne smije se dozvoliti obezvređivanje rada

Kada se u Hrvatskoj raspravlja o bitnim društvenim vrijednostima, jedna od najvažnijih se rijetko spominje. O radu je naravno riječ. Postoji čitav niz razloga zbog kojeg se hrvatsko društvo, nakon dvadeset godina postojanja samostalne hrvatske države nalazi u složenoj, da ne kažemo katastrofalnoj, situaciji. Nećemo govoriti o  gospodarskoj politici koja se temeljila na zaduživanju i prodaji narodnog bogatstva te kriminalu i korupciji koji su proželi sve pore društva.
Ovog puta riječ je o tome da smo, uz sve to,  kroz protekla dva desetljeća sustavno glorificirali poduzetništvo i neke druge vrijednosti, a omalovažavali rad. Taj proces početkom devedesetih godina potaknut je bizarnom idejom o vraćanju na tradicionalnu podjelu  na  «stališe», prema kojoj su radnici i seljaci svrstani na samo dno, iza plemstva, državnog činovništva i čega sve ne. U drugom obliku, podcjenjivanje rada nastavljeno je i danas. Na primjer. Čujemo da će se uskoro kažnjavati vozač koji ne očiste snijeg sa svog automobila. Poslodavci koji ne isplaćuju plaće za 70 tisuća radnika, mogu mirno spavati. Njima zbog toga neće pasti ni vlas sa glave.

  • Rad nitko ne cijeni
  • Visoka tehnologija ili niske nadnice
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Feudalci našega doba

Feudalci našega doba su menadžeri velikih firmi, predsjednici banaka i direktori koncerna. Prije trideset godina menadžer je zarađivao trideset puta više od običnog radnika. Danas je taj odnos 1:300!

Profesor doktor Maks Otte je danas jedna od najtraženijih osoba u svijetu ekonomije i čest je gost na njemačkoj, austrijskoj i švicarskoj televiziji. Živi u Kölnu, a ima njemačko i američko državljanstvo. Vlasnik je tvrtke, publicist, profesor i ekonomist. Godine 2006. objavio je knjigu “Svijetu prijeti financijski kolaps”, dakle dvije godine ranije nego što je financijska kriza zahvatila SAD. Poslije te njegove knjige mnogi ga zovu jednim od “najvažnijih proroka” ili “vodećim guruom” u svijetu financija, ili “Crash Prophet”. Profesor Otte kaže da je njegova knjiga rezultat ozbiljnog višegodišnjeg rada. Posljednje dvije decenije dogodile su se značajne promjene u ekonomiji i politici u svijetu. Naime, u svijetu su se pojavili ozbiljni konkurenti američkoj privrednoj moći: Brazil, Indija, a iznad svega Kina.

  • Što je uzrokovalo financijsku krizu u SAD-u?
  • Koji su scenariji raspleta?
  • Kina – nova svjetska sila
  • Virus dezinformacija
  • Očekivati socijalne nemire i revolucije?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Pilulama protiv stvarnosti

Farmaceutska industrija jedan od najvećih pomaka učinila je u liječenju duševnih problema. Nakon otkrića kemijskih procesa u mozgu i uloge koju serotonin i drugi hormoni imaju u razvoju depresije i sličnih poremećaja raspoloženja, razvijen je niz lijekova kojma se ti poremećaju stavljaju pod kontrolu. Jedna od najpoznatijih lijekova je Prozac, nazvan i pilulom sreće. On i slični lijekovi  u mnogim se razvijenim zemljama dijele šakom i kapom. Propisuje se i starima i mladima, zdravima i bolesnima, postali su  lijekovi za sve. Ako se dalji razvoj na tom planu nastavi tim tempom, postavlja se pitanje hoćemo  li uskoro svi moći biti sretni, bez obzira na okolnosti u kojima živmo? Ili stvari možda ipak nisu tako jednostavne.

  • Uspon i pad Sigmunda Freuda
  • Depresija- bolest budućnosti
  • Ali što je s uzrocima depresije
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « Prva 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 Zadnja »