English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 Zadnja »
Rad i kapital - Zamagljivanje stvari

Odnos rada i kapitala jedan je od ključnih odnosa tržišnog načina gospodarstva. Taj odnos varira od suradnje do antagonizma. Ni malo čudno. Iako sudjeluju u istom procesu, interesi rada i kapitala nisu isti. Taj antagonizam se manifestira na različite načine.  Između ostaloga i tako da jedni na druge  prebacuju krivicu za teško stanje u kojem se nalazi hrvatsko gospodarstvo. Kapital smatra da su troškovi rada suviše veliki, odnosno da radnici suviše zarađuju, da ih radno zakonodavstvo štiti kad treba i ne treba i tako redom. Ne zazire se ni od niskih udaraca pa se govori kako su radnici lijeni ili kako su se za vrijeme socijalizma samo odmarali te kako je sada je došlo vrijeme da rade.
Sa pozicije radnika, kapital ima nerealnu i uljepšanu sliku o samome sebi.  Po svemu sudeći,  radnici ovog puta u pravu. Činjenice govore da je nesposobnost poduzetnika jedan od glavnih uzročnika krize u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo. Tu tvrdnju potkrijepit ćemo analizom investicijske djelatnosti u Hrvatskoj.

  • Novac neiskorišten
  • Lovci u mutnom
  • Nema pravih poduzetnika
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Rezultati hrvatskoga brutalnog kapitalizma - Na materijalnu bijedu nadovezuje se i duhovna

Hrvatski radnici parlamentarne izbore dočekuju s nepodijeljenim nezadovoljstvom. Prijelaz sa planskog gospodarstva na tržišno, umjesto općeg prosperiteta, doveo je do ogromnih socijalnih razlika.

  • Plaće od 2.814 do 450.000 kuna
  • Izostala je pravednost
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Račun i dalje plaćaju radnici

Kriza u Hrvatskoj se nastavlja. Istina je da je u drugom tromjesječju došlo do porasta bruto-društvenog proizvoda za 0,8 posto, no tim neznaznim pomakom ni jedan problem nije riješen. Taj pomak nije dovoljan  za zaustavljanje porasta broja nezaposlenih, da se o smanjenju tog broja ni ne govori.
No tu ima još nepravde. U 2009. i 2010. godini bruto-društveni proizvod smanjen je za ukupno 7,2 posto. Broj onih koji ne rade, bilo zbog nezaposlenosti, bilo zbog odlaska u mirovinu, porastao je  za 8 posto. Što je s tom razlikom od 0,8 posto. Ako su i to zaposlenici izgubili, tko je dobio?

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Državni i realni sektor - Dva svijeta

U Hrvatskoj danas postoje dva svijeta. Jedan je državni sektor kojeg načela tržišnog gospodarstva nisu dotakla. Drugi je privatni sektor u kojem je na djelu liberalni kapitalizam, često u svom najbrutalnijem vidu. Zajedničko tim svjetovima je to da su plaće običnih  zaposlenika i u jednom i u drugom slučaju jedva dovoljne za život.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Uzroci krize - Obezvrijeđeni rad i znanje

Hrvatska se već treću godinu za redom suočava sa tvrdoglavom krizom. Svako malo govori se o tome da smo dotakli dno i da sada slijedi oporavak. Pronalaze se putevi koji vode do oporavka, marljivo i danonoćno se radi no rezultata nema. Po rastu, bolje rečeno padu bruto-društvenog dohotka, Hrvatska se nalazi na europskom dnu. Što više, prema ocjenama svjetskih financijskih institucija, Hrvatska je među dvadeset i jednim kandidatom za bankrot. Sva ta lutanja govore da razlozi nastanka krize jednostavno nisu prepoznati. Na početku se negiralo da kriza uopće postoji da bi se nakon toga za sve krivila svjetska gospodarska kriza. Kada je ta kriza u svjetu uglavnom prevladana, a kod nas i dalje traje, traže se drugi razlozi. Zanimljivo je da se pri tome uopće ne spominju nekih od najvažnijih uzroka koji su doveli do teškog položaja u kojem se nalazimo. To su devalvacija znanja i rada.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Hrvatska - tako lijepa, tako naša, a mnogima tako daleka

 

Brutalno socijalno raslojavanje koje je obilježilo zadnjih dvadeset godina manifestira se na više načina. To raslojavanje dovelo je do golemog raspona  između većine radničkih plaća i primanja menadžera i poduzetnika. Također, nezamisliva je razlika između položaja nezaposlenih i umirovljenika i onih koji su se na misteriozan način obogatili preko noći.
Uz sve to, vrijeme godišnjih odmora upozorava  nas na još jednu posljednicu tranzicije. Hrvatska, tako lijepa i tako naša, sve je udaljenija od običnog radnika. Većina njih može samo sanjati o nekom pristojnom odmoru na morskoj obali. S  jedne strane čitamo o dvorcima koje naši poduzetnici imaju ne samo u blizini Zagreba već i u Opatiji, a s druge se strane prisjećamo nekadašnjih radničkih odmarališta koja su nestala sa lica zemlje. Ona su omogućavala radniku da se za male novce kupa u moru. Razgrabljena su ili pretvorena u objekte kojima je osnovni cilj profit, a ne odmor radnika. Domaćih turista sve je manje!        

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Javni i privatni sektor - Dva svijeta

U Hrvatskoj postoje dva svijeta - jedan je virtualan i u njemu se živi kao da krize uopće nema: u njemu se, u pravilu, ne ostaje bez posla, u njemu se prima 13. pa čak i četrnaesta plaća, u njemu se efektivno radi nekoliko sati dnevno, njegovi stanovnici u njemu koriste sva prava i beneficije koja su im osigurana zakonom i kolektivni ugovorima.
I to je u redu. Kad ne bi postojao i onaj drugi, okrutniji svijet u kojem živi druga polovica Hrvata. U tom drugom svijetu, stvari funkcioniraju malo drukčije: u njemu vlada poduzetnik kojeg zanima samo profit, jer jedino tako može opstati i isplaćivati plaće. Oni koji, pak, kod njega rade sretni su da uopće mogu raditi i primati plaću.  Taj okrutni poduzetnik i nije baš tako okrutan kao što se na prvu čini: on, samo, naime, jako dobro zna da njegovi radnici moraju raditi za sebe, za njega, ali i za sve stanovnike onog virtualnog dijela i za onog koji više ne radi, ali je "spletom nesretnih okolnosti" sve što je zaradio proćerdano, te za onog koji ima posao bez kojeg gotovo ne može ostati i kojeg ne zanima baš previše otkud to njemu uredno stiže nadnica svaki mjesec.
Uloge u ta dva svijeta moraju se, jasno je, ponešto drukčije rasporediti. Glavna uloga bezuvjetno mora pripasti poduzetniku i radniku - i to gotovo ravnopravno. Oni su, naime, ti koji moraju voditi, raditi i zarađivati, dok im oni u sporednim ulogama moraju maksimalno asistirati.

Verzija za ispis
 
Liberalizacija radnog zakonodavstva - Ideja bez pokrića

Liberalizacija radnog zakonodavstva jedan je od stupova neoliberalne doktrine. Zagovornici takve vrste kapitalizma smatraju da zakoni tržišta gotovo pa savršeno uređuju sve odnose u gospodarstvu. Svaku intervenciju bilo države, bilo sindikata ili nekog drugog čimbenika smatraju suvišnom, pogrešnom i štetnom. Interesi kapitala maksimalno su zaštićeni, dok se traume radnika koji njenom primjenom ostanu bez posla ne smatraju vrijednim pažnje.
U skladu sa tim temeljnim postavkama, neoliberali vjeruju da tržište najbolje uređuje i radne odnose pa prema tome radno zakonodavstvo treba svesti na minimalnu mjeru. Fleksibilno radno zakonodavstvo, odnosno lakoća otpuštanja radnika, smatraju oni, omogućit će kapitalu da bez problema zatvori one djelatnosti koje ne donose profit, kako bi se mogao usmjeriti na profitabilne djelatnosti i tako stvoriti uvjete za novo zapošljavanje.
S pozicije kapitala, to je savršena doktrina. Interesi kapitala maksimalno su zaštićeni, dok se traume radnika koji njenom primjenom ostanu bez posla ne smatraju vrijednim pažnje. Oni će, navodno, vjerojatno, ili možda, naći neki drugi posao. Da li je zaista sve to tako?

  • Kriza je posljedica neoliberalne doktrine
  • Naš gospodarski oporavak na otpuštanju radnika?
  • Sumorna  hrvatska zbilja
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Raslojavanje hrvatskog društva - Niži sloj čini osamdeset posto građana

Pljačka, korupcija i nesposobnost vladajuće strukture da vodi smišljenu gospodarsku politike doveli su do toga da je Hrvatska, uz Rumunjsku, jedina zemlja u regiji koja je i 2010. godine zabilježila pad bruto-društvenog dohotka. Ne samo to. Opće osiromašnje Hrvatske pratila je i preraspodjela bogatstva. Sada imamo uski krug iznimno bogatih ljudi i veliku većinu ostalih građana koji pripadaju nižem društvenom sloju. Srednji sloj u razvijenim zemljama čini 60 posto stanovništva. Taj sloj temelj je razvoja svake zemlje. U njega se svrstavaju kvalificirani radnici,  sitni poduzetnici, obrtnici, liječnici, profesori, znanstvenici, učitelji, uopće osobe višeg obrazovanja, administrativci, radnici u trgovačkim centrima. Srednja klasa je generator potrošnje, u njenom okrilju se vrlo često rađaju nove ideje i pokreću novi poslovi.
U Hrvatskoj najveći broj građana ima primanja koja su jedva dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih troškova. Nije zanemariv ni broj onih koji nemaju ni za to.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Kome je u interesu učiniti Hrvate tuđinskim slugama

Premijerkin savjetnik, već “legendarni” Borislav Škegro, oglasio se u tjedniku “Globus” (siječanj, o. g.) s “genijalnom” idejom: “Odmah prodajmo građanima HEP, Hrvatske šume, Hrvatske vode, Hrvatske autoceste...” Ma kojim “građanima”, gospodine-nesretniče, Škegro? Zar onima koji jedva preživljavaju od svojih mjesečnih “crkavica”? Zar onima koji rade, a ne primaju plaću (oko 80.000 radnika)? Zar penzićima koji kopaju po kantama za smeće? I tko je preostao od tih Škegrinih “građana”, financijski jak, koji bi mogao kupiti dio nacionalnoga blaga Hrvata? Valjda Škegrini tajkuni i bogatuni iz bijeloga svijeta. A takvih smo se nagledali, naslušali i slijepo im povjerovali u vrijeme prve privatizacije, kada su nam obećali da ćemo veoma brzo postati “druga Švicarska”, a postali smo druga Albanija.
Zašto Njemačka, Francuska i druge zemlje Europske unije ne privatiziraju svoje vitalno nacionalno blago (vode, šume...), Borislave Škegro, nesretni (naš) sine? To su opća, javna dobra, koja pripadaju svim ljudima. Profit tu nije mjerilo vrijednosti i uspješnosti poslovanja, nego je ljudski život mjerilo svih vrijednosti, a svaki pojedinac dužan je pridonositi općem dobru, a ne rušiti ga.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « Prva 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 Zadnja »