English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Zadnja »
Dosta je reforme obrazovanja

Obrazovanje - taj se dojam ne da izbjeći - pada zajedno sa svojom reformom. Od školskih reformi prosvjetiteljstva, preko Humboldtovih reformi obrazovanja, reforme pedagogije dvadesetih godina, reformiranih (visokih) škola, koje su bile osnivane nakon proglašavanja njemačke obrazovne katastrofe šezdesetih i sedamdesetih godina, pa sve do natjecateljski usmjerenih sveučilišnih i školskih reformi sadašnjosti, proteže se luk promjena koje imaju za posljedicu to da se obrazovanje pojavljuje kao neprekidan trud glede širenja, mijenjanja strukture i prilagodbe.
Istodobno, a i to spada u paradokse društva znanja, nijedan društveni segment ne pati toliko kao područje obrazovanja od stigme nepokretnosti, zastarjelosti, ukočenosti, beskorisne pretrpanosti i prašnjave nataloženosti. Samo jedan stav je prisutan kod svih reformatora obrazovanja: staro mora nestati, novo se mora vidjeti! U međuvremenu su svi naučili tu lekciju, političke su se utopije rasplinule, a ono što ostaje, to je svijest da je obrazovni sektor posljednja grana kojoj još predstoji temeljito provjetravanje. I zbog toga parole reformatora glase: mobilnost na svakome mjestu, fleksibilnost posvuda.

  • Duh reforme je baštinik svih ideologija
  • Opći koncept: smanjivanje plaća i produljenje radnog vremena
  • Reforma – igraonica za kojekakve interesne skupine
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Cijenimo li obrazovanje?

Na američkom sveučilištu Berkeley godišnje studira 36.000 studenata. Zagrebačko sveučilište je, bar što se tiče broja studenata, sa 56.000 polaznika gotovo dvostruko veće. Međutim, uz Berkeley su vezana 72 dobitnika Nobelove nagrade, bilo da su potekli s tog sveučilišta bilo da su na njemu radili ili rade. Uz Zagrebačko sveučilište ne veže se ni jedan dobitnik Nobelove nagrade. S obzirom na stanje naše znanosti, u narednih sto godina teško da se mogu očekivati, bar što se tiče Nobelove nagrade, neke promjene.
Naša tri nobelovca studirala su na stranim sveučilištima. Lavoslav Ružička na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu, Vladimir Prelog na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu, a Ivo Andrić na Filozofskom fakultetu u Grazu.

  • Nije sve u novcu
  • Gdje su programi?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Hrvatska u europskom okruženju - U suprotnom smjeru

Postoji dosjetka o čovjeku koji autoputom vozi u suprotnom smjeru i sluša radio. Spiker dramatičnim glasom upozorava vozače da jedan luđak vozi u suprotnom smjeru. „Što jedan“, kaže naš čovjek, „svi voze u suprotnom smjeru“.

  • Cipar i Hrvatska na dnu
  • Ne pomažu ni poticanje potrošnje ni štednja
  • Titanik
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Kradljivac – dično lice naše svakodnevice

“Slučaj Sanader” kao paradigma stanja i katarze nacije

Hrvatska je bogata ljudskim resursima: ima nas posvuda po svijetu, skoro podjednako kao u Lijepoj našoj. Uz velik (najveći) dio poštenih i radišnih naših ljudi, ima i onih kojima je slamka teža od lopate, žuljeviti dlan udaljeniji od Marsa, a moždane vijuge isijavaju žeđ za pohlepom, krađom, životom na visokoj nozi, izrasloj iz tuđega rada i imovine. Ljudska glupost je neograničena, beskonačna, bezvremenska i globalna.
Mi ćemo se u ovome tekstu pozabaviti “našijencima”, licima iz naše svakodnevice, koja pune hrvatske (a neki i inozemne) medije. U posljednjih dvadesetak godina namnožilo ih se kao gubara – nema mjesta gdje se ne razmnažaju, a “domaća uš najžešće grize.” Pritom su demonstrirali svoje veliko umijeće i raskošan talent u lansiranju i upotrebi najraznovrsnijih metoda pljačke, otimačine i laži. Njihov uspravni gard i retorika u prezentiranju sebe u javnosti ponekad zna dosezati visine govora iz Demosten ove i Ciceronove škole govorništva. A ustvari, sve je samo dim i pepeo, “opijum za narod”, ne bi li se što bolje zamaglio glavni cilj: pljačka pojedinaca, poduzeća, naroda i države.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Mladi u Hrvatskoj - Na rubu zbivanja

Sve tri dobne kategorije u Hrvatskoj  nalaze se u nezvidnom položaju. Više od četvrtine stanovništva životari u mirovini, dodatno frustrirani time što su mnogi u punoj snazi otjerani li su pobjegli u mirovinu. Radno sposobni strepe od gubitka posla, ako ga već nisu izgubili. Mladi su u najgorem položaju. Oni koji su završili školovanje nikome nisu potrebi. Uz to, oni ni sami ne znaju što će sa sobom, njihov život se svodi na razmišljanje o bijegu u inozemstvo ili traženje nekog poznatog tko će ih zaposliti. Tragično je da mladi ne igraju nikakvu ulogu ne samo u gospodarstvu, oni ne postoje ni na intelektualnom planu.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Iz rječnika stranih riječi - Odgovornost

U baltičkim državama, koje se ne odlikuju nekom velikom demokratskom tradicijom, do nas su došle dvije zanimljive vijesti. Najprije je mjerodavni ministar podnio ostavku zbog nesreće koja se dogodila u disko klubu. On niti je taj klub gradio niti je znao niti je morao znati kako taj klub funkcinira, no osjećao se moralno odgovornim za tu nesreću pa je u skladu s time povukao konzekvence. U drugoj, susjednoj zemlji premijer je najavio ostavku zato jer je njegova popularnost prema provedenim anketama počela padati. U Hrvatskoj su takve stvari jednostavno nezamislive. Ne postoje stvari zbog kojih bi se oni koji su na vlasti smatrali odgovornim niti im pada na pamet da zbog bilo čega podnesu ostavku.

  • Nitko se niti ne crveni
  • Dobitak na lutriji
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Izmjene i dopune Zakona o radu - Zakon se donosi zbog loših, nepoštenih i neodgovornih poslodavaca

Društvena odgovornost poslodavaca. Njihova društvena odgovornost važna je i stoga što je bar polovica poslodavaca u procesu pretvorbe i privatizacije do vlasništva svojih tvrtki došla s jednom desetinom njihove vrijednosti. Poslodavce treba dijeliti prema sljedećim kriterijima: na dobre i loše, poštene i nepoštene, pravedne i nepravedne, odgovorne i neodgovorne. A ZOR se donosi zbog loših, nepoštenih i neodgovornih poslodavaca.
Fleksibilizacija tržišta rada će različitim pravnim manevrima omogućiti poslodavcima da se brzo, bezbolno i učinkovito riješe starijih, boležljivih radnika. Skriveni cilj je pad cijene rada te smanjivanje plaća, što se dobiva nelojalnom konkurencijom među radnicima, a namjera je i razmrviti, razbiti i onemogućiti sindikalno organiziranje kako bi se ostvario konačni cilj – nestanak kolektivnih ugovora.
Preraspodjelu radnog vremena koja bi sa sadašnjih 48 sati trebala ići na 56, odnosno 60 sati tjedno, poslodavci će iskoristiti tako da će zaposlenima kojih se žele riješiti nuditi nove ugovore o radu, a radnici koji ih ne mogu prihvatiti doći će u situaciju zakonitog otkaza, bez ikakvih drugih prava...

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Zablude i sulude mantre

Prva mantra koju predstavnici Vlade, nadležnog ministarstva rada te poslodavci uporno ponavljaju jest da je visoka nezaposlenost, te se očekuje njezin daljnji rast. Stoga prema njima, treba izmijeniti Zakon o radu i druge propise tako da valja i dodatno olakšati otkazivanje, omogućiti druge fleksibilne i nesigurne oblike rada, kao što su rad na određeno vrijeme, zapošljavanje putem agencija za privremeno zapošljavanje, povremenim poslovima, radom u nepuno radno vrijeme i sl. Ova mantra se razvija pa glasi: Radi lakšeg zapošljavanja, odnosno kreacije novih radnih mjesta treba olakšati otpuštanje odnosno destrukciju postojećih radnih mjesta.
Oksimoron (grč. oxýmōron: oxys = oštar + moros = tup) odnosno jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi). Primjeri oksimorona su: glasna tišina, luda pamet, topli led, tiha buka, mlada starost, pametna glupost, živi mrtvac, mudra budala, skromna raskoš. I hvala Bogu, bogatiji smo za još jedan iz radnog prava - fleksibilna sigurnost odnosno fleksisigurnost.

  • Nezaposlenost bi liječili otkazivanjem i nesigurnim oblicima rada!?
  • Vlada konkurentnosti, izvoza i stranih ulaganja!?
  • Duže i fleksibilnije radno vrijeme za sigurnost radnika!?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Gore glavu, narode

Javna hrvatska politika puka je halucinacija; izbori su farsa; parlament je privid; država je paravan. Naš život predstavlja samo iluziju. Mi smo eksponati u formalinu na patološkom odjeljenju Kontinenta.
Nikada nijedna država nije na neku tuđu lomaču nalagala toliko svoje suverenosti, teritorije, tradicije, povijesti, identiteta, rezultata borbe i samoprijegora čitavih naraštaja kao što to čini današnja Hrvatska. I ta lomača se tek rasplamsava i zahtijeva tko zna što i koliko. Izgleda da će gorjeti sve dotle dok na našem zgarištu ne ostanu samo ugarci. U odbljescima toga živoga ognja vide se sa svih strana samo lica naših vladajućih političara koji slave svoje najveće pobjede u povijesti, a pokušavaju ih, ne birajući sredstva, prikazati kao opće i narodne trijumfe.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Vlada i sindikati - Smicalice ili dogovor?

U Hrvatskoj su, na svu sreću, prošla vremena kad se sindikalne aktiviste ubijalo ili premlaćivalo (ubojstvo Milana Krivokuće nije nikada riješeno, a Ivan Tolić je premlaćen). No odnosi Vlade i sindikata ni dalje nisu idilični. Oni to i ne trebaju biti. No, na tom području potrebna su poštena pravila igre, a to je upravo ono što  nedostaje.
Štrajk liječnika pa ni sindikalni vođa koji ga vodi, dobrom dijelu hrvatskih građana nisu simpatični. Liječnici u Hrvatskoj nisu najveća sirotinja, na stotine je tisuća onih koji jedva da imaju za život pa se ne bune. Iz Hrvatske odlaze, na primjer, mnogi fizičari, a za to se ni ne zna. Naravno, to ne znači da liječnici nemaju pravo na industrijsku akciju i oni je provode. Sporan je u svemu tome i način na koji je Vlada reagirala na višemjesečnu blokadu bolničkog sustava. Nakon što se deset godina govorilo o tome da je predsjednik Sindikata liječnika lažni invalid, Vlada se usred liječničkog štrajka sjetila da tu stvar treba ispitati. Provedena je, pred televizijskim kamerama, spektakularna akcija hapšenja Ivice Babića i on je brže-bolje strpan u zatvor iz kojeg je na svu sreću, nakon nekoliko dana pušten. Takva nevješta poruka sindikalistima da paze što rade pokazuje da se na demokratskim odnosima u društvu itekako treba raditi. Vlast je tim hapšenjem ispala smiješna, a probleme u zdravstvu nije riješila.
HŽ Cargo je još jedan problem koji je teško riješiti. Izlaz se našao u otpuštanju 800 radnika i smanjenju plaća. Pri tome treba naglasiti da neracionalnosti u tom sustavu nisu jedini problem. Osnovni razlog zbog čega je željeznički teretni prijevoz na koljenima je taj da zbog zamiranja gospodarskih aktivnosti u Hrvatskoj nema tereta koji se može prevoziti. Sindikati su upozorili da tih osam stotina radnika nakon otpuštanja nigdje neće moći naći posao, jer se radi o specifičnim zanimanjima. Vlada se nije obazirala na te i druge  primjedbe već je  sklopila sporazum samo s jednim sindikatom, a ostale je izigrala. Sve po propisu. No, to nije dogovor, već smicalica.
Imamo također slučajeve da se sindikalni aktivisti otpuštaju, jer su navodno neradnici. Svi ti primjeri govore nam da na poštenom odnosu sindikata i Vlade treba daje raditi. Jer, ni jedna smicalica nije riješila nikakav problem.

Verzija za ispis
 
Stranica: « Prva 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Zadnja »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: