English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 »
Postoje uvjeti za generalno skraćenje radnog vremena, no kapital potencira nezaposlenost koju je uzrokovao razvoj tehnologije

Svrha tehnološkog napretka je da čovjeku olakša život te da ga oslobađa od obveze rada, sve da se čovječanstvu omogući usmjerenje obrazovanju, znanosti i razvoju viših univerzalnih vrednota, a s krajnjim ciljem općeg blagostanja.
No, do danas se čovjek nije oslobodio rada. Naprotiv, iako je višak rada neupitan, jer milijuni ljudi dnevno ostaju bez posla, istovremeni su zahtjevi poslodavaca za produženjem radnog vremena. Zašto? Kapital voli kontroliranu nesigurnost i vojske nezaposlenih, jer tako ruši cijenu onih koji još rade istim i većim tempom. Liberalni zakon ponude i potražnje ovdje se ostvaruje u najgorem obliku. Stvoriti što veću ponudu nezaposlenih i što manju potražnju za njima. Tada cijena rada mora pasti. I pada…
Čovječanstvo je krenulo u pogrešnom smjeru, trenutna kriza je najbolji putokaz da se mora okrenuti.

Osmosatno radno vrijeme bio je zahtjev temeljen na proizvodnoj tehnologiji prije više od 100 godina. Taj zahtjev ne bismo trebali braniti, jer je on odavno zastario. Treba tražiti kraći radni dan i tjedan uz istovremenu ravnomjernu preraspodjelu preostalog ljudskog rada na sve radno-sposobne građane. Vrijeme je za nove ciljeve, nove borbe. Naš je neoprostivi poraz, ako ostanemo samo na pobjedama naših djedova! 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Sjeme uništenja

Ukupni je vanjski dug (javni i privatni) Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine 112 milijardi eura. SFR Jugoslavija je uoči raspada dugovala 22 milijarde dolara!

Država može bankrotirati: otvoreno (moratorij na otplatu vanjskih ili unutrašnjih dugova) ili prikriveno (reprogram ili refinanciranje dugova prispjelih na otplatu).
U posljednjih mjesec dana europski mediji donose inventar državnih bankrota kroz povijest: najspektakularniji je bio onaj poznati argentinski, a najviše se puta s bankrotom posrećilo Španjolskoj – čak trinaest puta! Prvi europski državni bankrot dogodio se u Velikoj Britaniji, 1340. godine, kada je ta država otvoreno obustavila vraćanje dugova talijanskim povjeriocima. Francuski su kraljevi rješavali problem vraćanja svojih dugova tako da su fizički likvidirali svoje domaće povjerioce. Do 1812. godine Francuska je bankrotirala osam puta, a od tada više nikada!
Ovih dana toliko puta spominjana Grčka, od stjecanja nezavisnosti, 1829. godine, bankrotirala je pet puta i više od polovice svoga nezavisnog vremena provela je kao nesposobna za plaćanje preuzetih obaveza.

  • Kada država bankrotira
  • »Rasipnička europska administracija«
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Tko je sljedeći?

Donedavni obožavatelji lika i djela Ive Sanadera danas kleče pred »Anđelkom s neba« – Jadrankom Kosor. Lažni vođe odlaze i dolaze, ostaje samo podaništvo kao usud i prokletstvo. I sramota!

Ova je zemlja umorna od lažnih lidera i liderčića. Zašto se tako uporno i uspješno šire i obnavljaju, poput ameba, teško je dati jednoznačni odgovor. Uzroci sežu daleko u duboku povijest na ovim prostorima, kojim su hodočastile mnogobrojne vojske, različitih naroda, ali gotovo s identičnim ciljem: osvojiti teritorij i matični narod staviti u podanički odn os, jer sluga je mio koje vjere bio. Vjekovima je bilo tako i to je moralo ostaviti traga i u mentalitetu naroda: gazda je uvijek gazda; ma koji i kakav bio, valja ga poštivati.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Ima li »kapitalizma s ljudskim licem«?

Privatno vlasništvo i sloboda poduzetništva jesu suštinske odrednice tržišne privrede, ali ne i suštinske odrednice kapitalizma.

  • Suvremeni kapitalizam više ne proizvodi bogatstvo naroda
  • Samo u nordijskim zemljama »kapitalizam s ljudskim licem«
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Je li nasilje konstanta ljudske civilizacije

Posljednjih godina i Hrvatska i svijet sve su više ogrezli u nasilju: na ulicama, sportskim borilištima, a u porastu je i u obiteljima. Što je tomu uzrok, pitaju se brojni stručnjaci diljem našeg planeta, te »obični« građani, u čije se živote uvlači zebnja i strah kako za sebe, tako još i više za svoju djecu. Čini li nasilje konstantu ljudske civilizacije? Može li se ono razumjeti i objasniti? I, konačno, ima li miroljubivost ikakve šanse?

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Da li je vrijeme za malodušnost - S „krizom“ se treba boriti, a ne miriti

U okviru obilježavanja 1. svibnja organizirana su prigodna okupljanja i prosvjedi. I pored toga što je do sada posao izgubilo dvadeset tisuća radnika, što se dobrom dijelu radnika plaće zamrzavaju ili smanjuju, prosvjedi su bili mlaki. U Zagrebu je s Trga bana Jelačića na skup u Makismiru krenulo svega tri tisuće ljudi a govori koji su u Maksimiru održani više su nalikovali na jadikovke nego na odlučno traženje rješenja za egzistencijalne probleme s kojima se suočava sve više radnika.
Slušajući te riječi, kapital se mogao zadovoljno smješkati. Da, ljudi su nezadovoljni, no od tog nezadovoljstva zasad mu ne prijeti nikakva opasnost.

Za radničku apatičnost postoji vjerojatno više razloga, no jedan od značajnih je sigurno relativiziranje krize koje se provlači kroz većinu naših medija.

Svim silama se želi stvoriti dojam da je sadašnja kriza nešto nalik na najezdu skakavaca, neki usud koji jednostavno moramo prihvatiti bez roptanja.

Jedine antirecesijske mjere koje su do sada poduzete u Hrvatskoj su one koje se odnose na zamrzavanje radničkih plaća. Kada je pao prijedlog da se ograniče menandžerske plaće javio se predstavnik udruge poslodavaca koji je ustvrdio da bi to bio pogrešan potez jer „poslodavce tek sada treba stimulirati“. Ne bi li i radnike također trebalo dodatno stimulirati. Oni su i osnovni potrošači.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
GLOBALIZACIJA – ključni faktor krize svjetskoga gospodarstva

U osvrtu na globalizaciju valja se prisjetiti ranih devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je u Hrvatskoj stvarana nova država i novi zakonski okvir. U to vrijeme započela je privatizacija, koja je završila sa znanim posljedicama i gubicima desetine tisuća radnih mjesta. Uz to, još uvijek nisu bili oslobođeni svi dijelovi Hrvatske, pa je uglavnom to bio glavni problem. U takvoj situaciji, od Hrvatske je pomalo zazirao i strani kapital, te je zaobilazio u širokom luku. Sindikati su uporno i strpljivo radili na uspostavi pravnog okvira za radne odnose, te je u svibnju 1995. godine donijet prvi Zakon o radu.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Skraćeni radni tjedan

Skraćeni radni tjedan mogao bi pomoći u najugroženijim djelatnostima, poput trgovine i prerađivačke industrije. Iako bi se plaće radnika istodobno smanjile za otprilike šest posto, procjenjuju stručnjaci, to u većini slučajeva ne bi ugrozilo njihov egzistencijalni minimum, a sačuvalo bi radna mjesta.

Za kraći rad i manja plaća

Protiv krize se na taj način već bore Slovenci i Nijemci, no mi smo daleko od dogovora. Skraćivanje radnog tjedna, kao jednu od mogućih antirecesijskih mjera, pozdravljaju i poslodavci i gospodarski analitičari, ali ne i svi sindikati. Da bi se radni tjedan smanjio, potrebna je suglasnost radnika, odnosno njihovih predstavnika jer se mijenjaju okolnosti pojedinačnih ugovora o radu. Za kraći rad manja je plaća, a razliku, u većini zapadnoeuropskih zemalja, snosi država. Kako takvo rješenje i u Hrvatskoj ne možemo očekivati, radnici bi trebali svjesno pristati na manja primanja.
Riječ je o mjeri koja je mnogo bolja od otpuštanja. Skraćivanje radnog tjedna kod nas imalo bi najveći utjecaj na prerađivačku industriju. Skraćivanje radnog tjedna ne bi polučilo nikakav efekt u državnoj službi, jer tamo zaposlenici primaju plaće prema unaprijed zajamčenim koeficijentima. U ostalim djelatnostima ima smisla skratiti radni tjedan, ali samo ako su se iscrpile sve mogućnosti uštede, od menadžerskih plaća, do korporacijskih kartica.

Iskren i otvoren pristup

Ne treba u gospodarstvu posebnim propisima ili izmjenama zakona uvoditi kraće tjedno radno vrijeme od 40-satnog, propisanog zakonom. To treba ostaviti na dogovor socijalnim partnerima, poslodavcima i sindikatima. No, zamrzavanje plaća, skraćivanje radnog vremena i smanjivanje plaća mogu se doista koristiti u krajnjoj nuždi, kako bi se izbjeglo moguće neminovno otpuštanje radnika. Prethodno, poslodavci u suradnji sa sindikatima i to u konkretnoj tvrtki, a ne na razini cijele
grane ili djelatnosti, trebaju iscrpiti sve druge mjere koje im stoje na raspolaganju. Treba »rezati« druge troškove na svim razinama, gdje nisu nužni. To traži iskren i otvoren pristup. Poslodavci moraju pred sindikate staviti svoje poslovne planove i realizaciju, sve prihode i rashode. Tada tu nema mjesta za tajnost menadžerskih plaća i drugih povlastica.

Verzija za ispis
 
Glavni uzroci ekonomske krize: »Momci iz Čikaga«

Sve je više napisa u svjetskim i domaćim medijima koji se bave ukazivanjem na glavne uzroke ekonomske krize: posustali američki imperijalizam, pohlepa i nezajažljiva glad za novcem bogatih, bitka za vitalne resurse (nafta, plin, voda), slom globalne ekonomije, itd.
U najnovije vrijeme upire se prstom na »Momke iz Čikaga« s čikaškog Fakulteta ekonomije, na čelu s Miltonom Fridmanom, koji su svjetskom ekonomijom upravljali praktično od 60-ih godina prošloga stoljeća, pa sve do danas. Njihovi su osnovni ekonomski postulati sljedeći: 1) Što manje ili nikakvo uplitanje države u ekonomske tokove, a nikakvo ili što manje kontroliranje banaka i rada burzi; 2) Smanjivanje, odnosno ukidanje učešća države u financiranju javnog zdravstva, školstva, ustanova od javnog i socijalnog značaja, izdvajanja za infrastrukturu, te prebacivanje svih tih troškova u ruke privatnika, koji će na temelju principa ponude i tražnje osigurati građanima one usluge koje mogu sami platiti; 3) Pošto je slobodno tržište aksiom i jedini jamac slobode, odnosno kapitalizma, jer među te dvije stvari oni stavljaju znak jednakosti, pogrešnost bilo kakvog državnog utjecaja na tržište, uz čvrsto uvjerenje da tržište posjeduje sposobnost da se samo regulira, pa time i da se samo izliječi.
Uz to, uska povezanost »Momaka iz Čikaga« s vašingtonskom administracijom, njihov utjecaj na postavljanje guvernera američkih Federalnih rezervi i uska suradnja s CIA-om, doveli su do strašnih posljedica za cijeli svijet.

Verzija za ispis
 
Socijalizam je loš, osim ako stabilizira i spasi kapitalizam...

NICOLAS SARKOZY: – Europa traži temeljitu reformu financijskog sustava, koja će iz korijena promijeniti kapitalizam.
SLAVOJ ŽIŽEK: – Na ironičan način nacionalizacija bankarskog sustava je dobra stvar, ako bi se spasio kapitalizam! Socijalizam je loš, ali u slučaju da stabilizira i spasi kapitalizam, tada je dobar!

  • Pad liberalizma
  • Radnici su stavljeni u uvjete surove konkurencije
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: