English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 »
Svjetski bankari – glavni uzročnici siromaštva i zavijanja ratnih truba

PETER ISKOLA, finski diplomat, donedavno član Vijeća Europe i koordinator OUN-a, u intervjuu za Geopolitiku, upozorava Europu i svijet na opasnosti koje mu prijete. Prenosimo dijelove iz toga intervjua.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Što zna društvo znanja?

U svojoj knjizi “Teorija neobrazovanosti” (Zablude “društva znanja”) Konrad Paul Liessmann (u Austriji objavljeno u 16 izdanja), upozorava kako se politikom popuštanja “kapitalizaciji duha” (umjesto otpora “produhovljenjem kapitala”), nedvojbeno srlja u opću masovnu i sveprisutnu, upravo vrišteću neobrazovanost, te kako se omiljena političarska fraza “društvo znanja” jasno prokazuje kao isprazna demagoška floskula.

  • Znanje je informacija opskrbljena značenjem
  • Znanje je oblik prožimanja svijeta
  • Znanje u “društvu znanja” je iskrcano znanje
  • Znanje imaju samo ljudi
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Nove ideje - Savez ljevice rada i desnice vrijednosti?

Nakon pada Berlinskoga zida i propasti komunističkih režima u istočnoj Europi, te bolnoga vremena tranzicije, već više od dva desetljeća – nema ni novih ideja u razvoju ljudskoga društva. Govorilo se i pisalo (Fukujama) o “kraju povijesti”. Izgledalo je kao da je globalni kapitalizam prekrio kuglu zemaljsku “vo vjeki vjekov”. Doduše, neki su se pitali kako razvitak ljudskog društva može naprasno stati, zarobljen u profit i ljudski ego, jer to bi značilo  početak kraja ljudske civilizacije. Nastupilo je, uz tranziciju, vrijeme gubitka samopouzdanja i, s vremenom, razočaranja u obećanja Zapada. Počelo se govoriti o dvije vrijednosti koje su mnogim ljudima vrlo važne: to su istina i, u vezi s njom, razumijevanje druge osobe, slušanje druge osobe, tako da bi ljudi mogli biti iskreni jedni prema drugima i da bi mogli obraćati pažnju na ono što govore jedni drugima – empatija. Primijetili su da Zapad nema pažnje prema osjećanjima i svijesti drugih. Jedino misli na sebe, misli da je samo Zapad savršen i da ostali moraju biti isti takvi.
Eto, primjerice, politička Ijevica Europe danas više ne štiti prava radnika, nego prava homoseksualnih grupa, a desnica više ne brani građanske vrijednosti. Sve su tradicionalne političke stranke postale taoci profita i profiterske ideologije, a u takvim je odnosima sve manje prostora za ljudska prava, građanske slobode i demokraciju.
Stoga se od početka 2014. godine počinju javljati nove ideje kojima je cilj pronaći nove puteve razvoja ljudskoga društva (Alain Soral, Jean Bricmont). Želja je autora nove ideje da spoje najvrednije tekovine iz svijeta rada, koje je izborila politička ljevica, i najviše vrijednosti demokratskog građanskog društva, koje se pripisuju građanskoj desnici. Zato oni predlažu Savez ljevice rada i desnice vrijednosti, kao novu političku stranku, koja bi anticipirala najviše domete i standarde moderne demokracije i tržišne ekonomije. Je li to izlaz iz današnjeg ćorsokaka?

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Učili su nas – krivo

Učili su nas da će sve biti u redu ako marljivo učimo i puno radimo, ali  to postaje irelevantno. Na slobodnom smo tržištu gdje se većini ljudi smanjuje pristup proizvodima kroz rad - bilo zato što nema posla, bilo zato što su plaće niske. Slobodno tržište, obrazovni sustav, pa čak i osnovni principi socijalne pravde, sve se ispostavilo lažnim. Krajem 2013. godine Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) priznala da dolazi do problema. S jedne strane, zabilježen je porast BDP-a po glavi stanovnika, dijelom zbog povećanja produktivnosti. S druge strane, uočena je uporna stagnacija realnih plaća. Drugim riječima, izgubljena je korelacija između doprinosa radnika (kontribucije) i naknade (kompenzacije) - između outputa radnika i plaće koje primaju. Višak novca nije nestao, ali sada ide kapitalistima kroz dividende, primjerice.

  • Uporna stagnacija realnih plaća
  • Ljudski zamor poslom i životom?
  • Kraj radne ere?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Nestaje 700 profesija

Strahoviti tehnološki napredak i pojeftinjenje računala i robota dovest će do stvaranja umjetne inteligencije, a to pak do nestanka brojnih profesija
Tim znanstvenika s Oxforda sastavio je popis profesija koje će nestati u idućih 20 godina. Operateri na telefonskim centralama, dispečeri, šalterski službenici, mesari, urari, recepcionari, pekari, slastičari, taksisti, vozači, dostavljači, čistači, kuhari (ne i šefovi), knjigovođe, prodavači ili blagajnici suočeni su s opasnošću od 90 i više posto da im uskoro nestane profesija. Prema ovom istraživanju, čak oko 700 profesija nestat će u idućih 25 godina tako što će ih zamijeniti računala i(li) roboti.
Strahoviti tehnološki napredak i pojeftinjenje računala i robota dovest će do stvaranja umjetne inteligencije koja će biti sposobna na učenje i improvizaciju u realnom vremenu.

Verzija za ispis
 
PROPADAMO, ali u dobrom društvu!

J. P. CHEVENEMENT: – Današnja Europa je ispala iz historije, tj. iz same sebe. Ona je kontinent razgrađenih nacija, pokoren od Amerike i pokoren Americi. Umjesto da nosi historiju, Europa je podnosi (iz upravo objavljene studije „1914. – 2014.“)

Europa je iskliznula iz tijekova povijesti što zbog starosti, što iz lijenosti, što zbog izbjegavanja odgovornosti prema svojoj prošlosti, a nas je sa sobom povukla usput, uvjeravajući nas da je u besmislu i lagodnom životarenju prijatnije nego u traganju za smislom i ljepotom. I to, nekima, dođe kao utjeha: propadamo u dobrom društvu!

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Postoje li još radnički ideali?

Francuska revolucija iznjedrila je slogan liberte, egalite, fraternite! Znači, još od 1789. godine postoji želja i borba europskih naroda i država da taj slogan pretvori u djelo. Ta borba traje i danas i ne vidi joj se kraja. Čitava europska civilizacija počiva na ostvarenju ideja o slobodi, jednakosti i bratstvu svih ljudi, naroda i država.
Radnici, od stvaranja svojih prvih sindikata, početkom 19. stoljeća, uključeni su u borbu za ostvarenje tih ideala, jer to su bili i jesu i ideali radnika i radničke klase. Boreći se za humane uvjete rada, za nadnice od kojih mogu živjeti dostojanstvom čovjeka, za dobre međuljudske odnose, radnici, udruženi u svoje sindikate, štite svoja prava i interese.
I kada se činilo da će, stvaranjem socijalne države u Europi, u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, radnička borba, eto, napokon, doći blizu svoga zvjezdanog neba, zapuhao je s Atlantika žestoki tsunami neoliberalizma i pomeo gotovo sve što je radnička klasa u razvijenoj Europi stvorila. Vrijednosti ljudskoga života potisnute su u drugi plan, a profit je postao zvijezda vodilja novog svjetskog poretka. Umjesto totalitarizama u dvadesetom stoljeću, te ideologijâ koje su ih stvorile, nikla je nova ideologija – profiterska ideologija. Pod egidom tzv. apsolutne slobode satrto je sve što nema ekonomske snage i proždrljivog egoizma. Moral, čovjekoljublje i humanost postali su arhivirani rudimentarni ostaci prohujale civilizacije.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Kulturni identitet Europe pred ozbiljnim izazovima:

A. Finkielkraut: “Imigranti nam razaraju naciju!”

U vrijeme kad se Europska unija bori kako da savlada višegodišnju recesiju i ekonomski slom nekih svojih (starih) članica, kako da održi zajedničku valutu euro i na dugom štapu nastavi sa svojim proširivanjem na istok i zapadni Balkan, sustiže je nova nevolja – početak erozije njenoga kulturnog identiteta. O tome se do sada uglavnom više šuškalo, nego ozbiljnije bavilo. U prvom je planu bilo gospodarstvo i unutarnje ustrojstvo Europske unije. Međutim, izgleda da je voda došla do grla, jer je u pitanju nacionalni identitet svake članice Unije, i svih njih u cijelosti.
Sve je počelo u Francuskoj (kao i obično u zadnjih tristo godina), kada je, krajem 2013. godine, znameniti filozof i pisac Alain Finkielkraut (bio je u Hrvatskoj nekoliko puta u doba Domovinskog rata i čvrsto podržavao njeno pravo na državnu samostalnost), objavio knjigu “Nesretni identitet”, kojom je šokirao Francusku. Poanta spomenute knjige sastoji se u rečenici “Imigranti nam razaraju naciju.”
U tekstu Finkielkraut užasnuto tvrdi: “Postali smo stranci u vlastitoj zemlji. Francuska kultura ne osjeća se kao norma koju useljenik treba postići. Na svakoj drugoj mesnici obješen je natpis o halal mesu. Starosjedioci dobivaju dojam kao da su u egzilu...”

Kolaps škola i klasičnog obrazovanja

Unižavanje francuske kulture zahvatilo je i škole i klasično obrazovanje. Postoje prijedlozi da se snize standardi u obrazovanju, jer golema većina đaka nije u stanju savladati školsko gradivo... treba smanjiti lektiru, jer nema je tko čitati, te da se potpuno revidira učenje povijesti, kako njena nacionalna orijentacija ne bi vrijeđala imigrantsku populaciju. U školama se učilo da su “naši preci Gali...” A što sad kada Gali nisu preci velikog broja doseljenika? Što trebaju učiti iz francuske kulture ako odbijaju Voltairea i Rousseaua?
Slično je i u Velikoj Britaniji, gdje je iz nastavnih programa nekih škola maknut Shakespeare, jer je “pretežak i dalek”!

Verzija za ispis
 
“Ljudskim pravima” po radničkim glavama

Da podsjetimo: europska Konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, iz 1950. godine, obuhvaća: pravo na život, zabranu mučenja, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, slobodu mišljenja i izražavanja, slobodu okupljanja, a u članku 14. nalazi se i zabrana, diskriminacije.
Dva stoljeća prije spomenute Konvencije donesena je revolucionarna Deklaracija o pravima čovjeka, a glavni inspirator toga povijesnog akta bio je Charles Montesquieu (Šarl Monteskje,1689-1755). U svome znamenitom djelu “Duh zakona” izvršena je podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, kao temelj za ostvarivanje prava i slobode građana, a kao najveća zla čovječanstva označeni su despotizam, ropstvo i netrpeljivost.
Kulturna raznolikost, ljudska prava i sloboda temelji su i mnogih drugih dokumenata UNESCO-a, Vijeća Europe i drugih tijela Europske unije.
A danas, kako danas Europa, i mi u njoj, ostvaruje te plemenite postulate, koje su zacrtali velikani europske civilizacije? Jesmo li opet na početku? Ima li taj početak sagledivi kraj? Ili svaka generacija, mora imati svoj početak i kraj na tragu borbe za ostvarivanje ideala o boljem, pravednijem i humanijem životu?

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Nove tehnologije i politički sustavi - Ljudi će biti “novi nomadi”

Obično se do sada smatralo da je totalitarni režim onaj u kojem jedna partija (stranka) i jedan čovjek (vođa) obnaša vlast. Danas je tumačenje pojma totalitarne vlasti (režima) znatno šire, jer su nove tehnologije pridonijele tome da režim može kontrolirati svoje (i tuđe) građane gotovo u svim oblastima života. Ruski filozof Ivan Iljin kaže da se totalitarni režim ne sastoji u obliku, već u opsegu vlasti. Svaka vlast koja život svojih građana želi držati pod kontrolom jest totalitarna.
Što se tiče “elektronske kontrole”, gospodari svijeta davno su je predvidjeli i sada je provode pod izgovorom “borbe protiv terorizma” i sličnim budalaštinama. 
Poredak utemeljen na sili, bit će zamijenjen poretkom zasnovanom na novcu... Novčani poredak postat će univerzalan. Ljudi će biti “novi nomadi”, koji su izgubili tradicionalnu vezanost za zemlju, zajednicu, obitelj, čije će najvažnije pravo biti pravo do prodaju i kupuju. Čitav svijet bit će pod elektronskim nadzorom: – Osnova tehnologije budućnosti je mikročip koji će biti ugrađen u sve predmete, koji će postati nešto poput produžetka naših čulnih organa, funkcija našeg organizma. Sredstvo veze (a samim time i nadzora) postat će sveprisutno: – Čovjek se nigdje neće moći sakriti... Prvi put od svoga postanka, čovjek će biti bez adrese... Kako bi se identificirao nomad budućnosti, bit će dovoljno da se navede ili njegov broj, ili njegovo ime.

  • Radništvo i sirotinja – žrtve novog svjetskog poretka
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: