Reforme, reforme, reforme... slušali smo prije izbora u programima svih stranaka. Parole, parole, parole su to poput pjesme koju slušamo i dalje. Ova vlada je reformistička, uvjerava nas se. Trebaju nam reforme: unutarnje, vanjske, strukturne, Briselske, MMF-ove, javnog sektora, zdravstva, školstva, mirovinske, poduzetničke, braniteljske, radnih odnosa… Kada netko govori da sve treba mijenjati, to samo znači da želi u potpunosti negirati svojeg prethodnika. Takav ne zna gdje se nalazi ni kamo želi ići. Ovaj obrazac negacije svega prethodnoga ponavlja nam se već 25 godina. On se, nažalost, spušta i na druge razine pa svakodnevno viđamo kako nove uprave često negiraju prethodne te odmah mijenjaju sve što su prethodne uspostavile. Tako se često ciklički dolazi do reorganizacije prethodnih reorganizacija, odnosno povrata na staro. Promjena samo promjene radi, najgori je izbor. Mi smo postali stručnjaci u dokidanju postojećeg, a da prethodno nismo osigurali, testirali ni uspostavili bolje alternative. Tako nagrizamo sami sebe. Privatizacija – reforma koja nas je osakatila
Tripartizmom se podrazumijeva aktivni socijalni dijalog i suradnja između države, poslodavca i sindikata na području ekonomskih i socijalnih pitanja, točnije iz radnog, mirovinskog, socijalnog, zdravstvenog i drugih područja koja direktnije utječu na kvalitetu života građana. Taj dijalog treba voditi na nacionalnoj razini, spustiti ga na regionalnu i lokalnu razinu sve do poduzeća, ali i podići na nadnacionalni međunarodni plan. U slučaju dugoročnog prekida socijalnog dijaloga svako društvo se polarizira te vodi u nestabilnost i sukobe. Stoga tripartizam nije nov, on se u različitim oblicima pojavljuje u svijetu već stoljećima jer takav dijalog je temelj stabilnosti svakoga društva.
Nevjerojatna je lakoća kojom se odgovornost s jačega i danas bezobzirno prebacuje na druge. Evo nam još jednog primjera. Nakon svih postizbornih peripetija, koje nisu ni gotove, u sastavljanju nove vlade bio je uvjet da mandatar bude iz poslovne sredine, a sad se na sve strane ponavlja mandataru nove vlade Tihomiru Oreškoviću da je prioritet stvoriti pozitivnu klimu za poduzetnike. Pitanje je što se onda posljednjih dvadeset i pet godina uopće radilo u ovoj državi, čija je osnovna karakterizacija u odnosu na prethodnu baš pro-poduzetnička orijentacija. Kako to da su mnogi obrtnici u „crno“ doba socijalizma poslovali, a danas iščezavaju, pa ostaju samo parole o malom poduzetništvu? O kakvoj se to poduzetničkoj klimi uopće govori? Na kraju, kakve mi to poduzetnike danas i imamo? Pitanje (ne)redovite naplate, poduzetničke (ne)odgovornosti i (ne)morala – to nisu pitanja koja se rješavaju čarobnim štapićem svisoka. Ona ne ovise samo ni o neefikasnom pravosuđu, štoviše uzrok su zatrpanosti sudova. Problemi su daleko dublji. Oni u prvom redu izviru iz mentalnog sklopa mnogih, a iz kojeg je izbačen osjećaj odgovornosti. Odgovornosti nedostaje u mnogim porama našeg društva, od neodgovornosti u obitelji, između supružnika, mnogih roditelja prema djeci i obrnuto, preko neodgovornog odnosa u zajednici i rasprodaji države za koju su drugi ginuli, do pitanja poduzetničkog rizika i odgovornosti.
Kao da smo jučer čekali ulazak u 2000., slušali o svemu što novo tisućljeće može donijeti, a evo nas već na ispraćaju 2015. Vrijeme neumoljivo ide naprijed i proždire našu sadašnjost u prošlost. Tako i naša dalja budućnost nevjerojatnom brzinom postaje prošlost. Primicanje i ove godine kraju te dolazak nove 2016., vrijeme je kada obraćamo više pažnje na ono što nam se u njoj dogodilo i na ono što nas čeka u idućoj. Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske u ovoj 2015. godini obilježio je 24. srpnja 1870. i 145 godina svojeg postojanja. Uz taj kontinuitet djelujemo 25 godina u neovisnoj Republici Hrvatskoj, a 12. i 13. lipnja održan je naš 6. kongres. Zaokružili smo izborni ciklus započet izborima sindikalnih povjerenika u podružnicama, koji je završen izborima organa Sindikata na samom Kongresu. Time smo potvrdili stabilnost naše organizacije i kontinuitet rada, a čiji sastavni dio je i obnavljanje kadrova.
Prije dvadesetak godina Josipa Lisac i Dino Dvornik ispjevali su jedan od poznatijih dueta naše zabavne glazbe Rušila sam mostove od sna, u kojem se uz ljubavnu tematiku javlja još nekoliko fraza gdje on kaže „tisuću sam puta pogazio riječ“, a ona pak odgovara “tisuću sam rijeka isplakala”, spominju “teška su vremena” da bi u naslovnom refrenu pjevali jedno drugom “Rušila(o) sam mostove od sna, staze do tebe…” Nažalost, ova pjesma i njezin refren neodoljivo podsjećaju na parlamentarne izbore koji su tek dva tjedna iza nas, ali i na svijet danas. Izborni kandidati su već tisuću puta pogazili riječ, građani su tisuću rijeka isplakali već, teška su vremena, a ubrzo može slijediti i Rušili smo MOST-ove od sna.
Već dva i pol desetljeća živimo u demokraciji, s “upaljenim svjetlom”, no čini se da i dalje sjedimo u jednakom mraku. Sada možemo dati svoj glas svakome. No, mijenja li naš glas išta, pitaju se danas mnogi s pravom. Još se prepričavaju priče iz davnih “mračnih” vremena, o praznim i punim kuglicama koje su odzvanjale kako bi se znalo tko je glasovao protiv. Danas, u moderna vremena, priča se, pak, da pametnim telefonom treba snimiti fotografiju kako se zaokružuje željena lista, što treba pokazati pravoj osobi na izlazu s birališta, a da bi se dobilo 200 kuna. Jesmo li napredovali u demokraciji, riječi koju svi tako vole reći i čuti. S kuglica na selfieje. Napredak je u tehnologiji, a ne našim glavama. Danas svatko zaista može glasovati za onoga koga želi, a bogme svatko se može i kandidirati za što god zaželi. Mlada smo demokracija pa negativni aspekti potpune slobode izbijaju na sve strane. A takva sloboda ustvari umanjuje mogućnost stvarnog utjecaja.
Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, u široj javnosti, ali i među sindikatima, uvijek je imao razloga za ponos. Ove godine, uz 6. kongres obilježavamo i 145 godina vlastitog postojanja i ponosnog hoda kroz povijest. Istovremeno obilježavamo i 25 godina postojanja i uspješnog rada u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Ponos je to zbog brojnih sindikalnih aktivnosti u korist članova i zaposlenih radnika, što zbog ugleda među drugim sindikatima i poslodavcima kao i vlasti, ali i činjenice da je unatoč velikog broja stečajeva, gubitka radnih mjesta, a samim tim i broja članova, Sindikat uspio sačuvati maticu, financijsku neovisnost i akcijsku sposobnost.
Povratak na vrh
