English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 »
Rujan 2018. - Kad je loše, može i samoupravljanje
Prije godinu dana Agrokor, a sada Uljanik. Radnici na ulicama Pule, Istre, Zagreba, u novinama, na svim vijestima. Štrajkom traže isplatu plaća, smjenu stare uprave, rješenje nagomilanih problema, novu upravu, planski pristup i dugoročnu održivu poslovnu situaciju. Primaju ih u lokalnoj samoupravi, ministarstvima, Vladi. Od domara do premijera, i vladajući i opozicija, svi razgovaraju s njima. Kad su kamere upaljene svi poručuju da ustraju, tapšaju ih, neki bi čak i bili dio njih. Cijelo društvo je angažirano. Čovjek bi pomislio da se vraća samoupravljanje. 
Sjećam se direktora tiskare u Samoboru koji je godinama odbijao socijalni dijalog, nije želio pregovarati, negirao je stavove radnika i njihova prava. Nastupao je arogantno, te je uzdajući se u briljantnost svojeg poduzetničkog duha i naše novopečene ekonomske politike provodio vlastite naume, naravno, preko nekoliko firmi paralelno. Tiskara je polako ali sigurno poslovno i kadrovski devastirana. Plaća je kasnila sve više pa su očajni radnici, posebice žene i majke, u sve većoj mjeri otvoreno iskazivali nezadovoljstvo prema direktoru. Da mu „peh“ bude veći, na zemljište u centru njegovi poslovni pajdaši stavili su založna prava i tako ga izvukli iz stečaja. No, ono ni danas nije potpuno konzumirano, jer je stanogradnja u međuvremenu stala. 
I tako u jednom od prvih mirenja pred štrajk zbog neisplate plaće, taj isti direktor, poslodavac našeg novog doba, ničim izazvan na početku samog sastanka drži uvod u kojem govori kako je on ustvari oduvijek cijenio sindikate i s njima surađivao, pa 80-ih je i sam bio aktivan u sindikalnom radu, ma samo što i sam nije bio sindikalni povjerenik ili predsjednik. Žalosno je što to za neke i stoji, no vratimo se njemu. On će sad s radnicima napraviti sve da svi zajedno spase firmu. Sad će ih sve uključiti. 
Slično je bilo i u Maksimiru kod gazde čiji je sin imao paralelnu tvrtku koja je naručivala i fakturirala poslove. Ta druga je, zamislite, bila baš uspješna, dok je prva na kojoj su bili oni koji rade za nju bila u stalnom gubitku. Serviserima tiskarskih strojeva iz centra Zagreba presudila je atraktivna lokacija, a pred stečajem njihov direktor dolazi k nama ne bismo li mu dali pravni savjet kako da se zaštiti. Jer on je ipak prije svega radnik, jedan od nas. Tiskaru u Varaždinu više je velikih gazda vodilo svaki u svome smjeru te odvelo u stečaj. 
Posljednja priča je iz Čakovca. Poslovanje je otežano, no preostalih stotinjak radnika i dalje odrađuje posao, a već su u nekoliko navrata pristali na smanjenje razine prava s ciljem opstanka poduzeća. Podnijeli su svoj dio tereta, ali ne staju ni tu. Sindikalni predstavnici zovu, organiziraju sastanak s gradskim vlastima, Bankom za obnovu i razvitak. Pokušavaju sve, bore se. A poslodavac? Većinski vlasnici nisu osigurali ni stalnu upravu. Već mjesecima visi tko će biti uprava. Nitko od vlasnika više nije spreman, a izvana se navodno nikoga ne može naći. Naravno, bez uprave i plana, sanaciju nitko ne može niti razmotriti. Predstavnici radnika ponovno traže da se imenuje stalna uprava. Nitko od vlasnika više ne želi prljati ruke, pa sad čak govore i neka radnici sami nađu nekoga, mogu i među sobom. Sve je moguće. Sad može država, radnici, može i samoupravljanje. 

Profit privatiziran, a rizik socijaliziran

Jesu li ovo slučajni ili društveni obrazac? 
Kapitalizam vodi zakon profita, profita ostvarenog iz kapitala. Vlasnik gubi interes za svojim ulaganjem i povlači se ako mu ne nosi profit ili je iz poduzeća već izvukao više nego što je uložio. Kad je poduzeće dobio na pladnju, bez značajnijeg ulaganja vlastite imovine, a to je za mnoge bila naša privatizacija, tada ga ostavlja još lakše, samo što tiše sa što manje poveznica. Budimo pošteni, neki jednostavno predugo zaista vjeruju da će biti bolje i negiraju situaciju, upravo jer su na leđima radnika predugo amortizirali gubitke. Na kraju previše ih postane kapetan koji napušta brod, dok na njemu još uvijek ima posade. Radnici kao posada pokušavaju taj brod i dalje spasiti. To je bilo njihovo radno mjesto, izvor životnih prihoda, drugi dom. Često su vezani za njega poput galijota, potone li brod i oni će na dno. Gazde pak „velikodušno“ sve prepuštaju radnicima, gradu, državi i društvu. 
To je temeljni problem kojim današnji kapitalizam siše energiju iz naših društava: profit je privatiziran, a rizik je socijaliziran! Dok je dobro, gazde upravljaju firmama, ne daju da im se itko miješa u poslovne odluke, nitko nije dovoljno bistar da ih razumije, pune se džepovi, gradi, kupuje. Kad se pretjera, uzme previše, zaduži preko mjere, a moguće i bez njihove krivnje, ali kad sve krene po zlu, tada se šteta prepušta radnicima, građanima, društvu. Sam termin „poslodavac“ ukazuje da se radi o osobi koja osigurava posao. Osoba s takvom zadaćom je stup našeg društva. Samo takva važna zadaća može i opravdati zašto ona uživa povlašteni položaj, ali bogami treba i nositi povećanu odgovornost. Ne može na kraju samo slegnuti ramenima, otvoriti novu tvrtku i krenuti ponovno. Dok je tako, neće biti osjećaja odgovornosti i ne može biti bolje. 
Radnici ostavljeni da samoupravljaju na kraju, ne pri porinuću nego pri potonuću broda, lako se proglase sukrivcima pa i glavnim krivcima. Istina, brod može loše ploviti i zbog posade, ali previše nam je kapetana nasukalo poduzeća na hridi, pobjeglo na vrijeme i našlo spas na nekom sigurnom otoku. I naš najveći kapetan pristao je na lex o samoupravljanju, našao spas na najvećem otoku, a sad kad vidi da brod nije potonuo, želi ga natrag. Stoga mi ipak imamo samoupravljanje, ali ne u dobru već samo u zlu.
Neki bi rekli da bi od svih sanacija bilo jeftinije da se svakom radniku daju po dva apartmana. To bi bilo i poštenije. Tada bi svojom sudbinom oni barem samoupravljali od početka, a ne samo na kraju kad je već zapečaćena. 

Verzija za ispis
 
Srpanj/Kolovoz 2018. - Naprijed cijela Hrvatska!
Kako početi nego s nogometom. Bilo je napeto posljednjih mjesec dana; od dobre igre u grupi, šokantnog početka osmine finala, još luđeg četvrtfinala, nastavka kidanja živaca za finale, do najvišeg vrhunca nedostajalo nam je samo malo sreće. 

  • Kvaliteta, zajedništvo, vodstvo i upornost daju uspjeh
  • Potencijal sam ne znači ništa 
  • Rasipamo drago kamenje
  • Vodstvo i smjer, zajedništvo i upornost?



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Lipanj 2018. - Što je valjalo, uništeno je, novo i bolje nije stvoreno
Naša sumorna svakodnevica ovih dana oslikava se raspravom i idejama o mjerama demografske politike. Razočaravajuće je kako vodeći ljudi ove zemlje tek sada traže očigledne razloge odlaska mnogih građana i razmišljaju o rješenjima. Žaruljice im se pale kasno. Zaključuju da su plaće premale – na to sindikati upozoravaju godinama. Kažu, davanja na rad, odnosno na i iz plaće, su previsoka – na to ih upozoravaju poslodavci godinama, a sindikati također ne negiraju. Da mnogi, posebno veliki liberali, žive izvan stvarnosti i izvan svake pameti pokazuje i prijedlog da se ukine porezna stopa od 36% na plaću kako bi se rasteretile plaće iznad 18.000 kuna jer prema njihovom mišljenju, mnogi radnici koji imaju više plaće zbog tog opterećenja odlaze u susjedne zemlje. Nisam znao da su plaće u Slavoniji iznad 18.000 kuna, pa svi masovno odlaze zbog tih 36%. Stvarno, što ti Hrvati žele? 

  • Hrvatska politika – izvan svake pameti
  • Potreban nam je predah
  • Koliko god već trajali, uvijek su novi!


Verzija za ispis Pročitajte više
 
Svibanj 2018. - Dijalog i znanje napredak grade
Projekt Dijalog i znanje napredak grade, krenuo je u punu provedbu prvim seminarom naziva Primjena Zakona o radu s fokusom na unapređenje razine radnih prava, na kojem je od 18. do 20. svibnja ove godine u Tuheljskim toplicama prisustvovalo 70 sindikalnih povjerenika, članova radničkih vijeća, predstavnika radnika za zaštitu na radu i članova našeg Sindikata. Ako je suditi po početku, Projekt će biti uspješan. 
Sve je počelo u srpnju prošle godine, pisanjem Projekta u stručnim službama Sindikata, našem prvom pokušaju prijave i realizacije projekta financiranog iz sredstava Europske unije. Hrabrost za to i najveći teret iskazale su voditeljica kolektivnog ugovaranja Marina Kasunić Peris i voditeljica radno-pravne zaštite Matea Mikić, koje su u kratkom roku, pomaknuvši planirani godišnji odmor, sačinile sadržajno opsežan projekt, složene forme koja je uvijek takva. Nakon nekoliko dopuna te dužeg čekanja rezultata, 29. ožujka ove godine s Ministarstvom rada i mirovinskoga sustava te Hrvatskim zavodom za zapošljavanje potpisali smo Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za Projekt Dijalog i znanje napredak grade, vrijedan 1,221.224,78 kuna, a koja sredstva se financiraju iz Europskog socijalnog fonda – Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali – Jačanje socijalnog dijaloga. Valja spomenuti da je prijavljeno 30-ak projekata, odobreno je i potpisano 15 projekata, a naš je Projekt bio ocijenjen kao drugi po kvaliteti. 

  • Različiti interesi 
  • Znanje
  • Komunikacija
  • Pojačati dijalog svih sudionika

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Travanj 2018. - Proljeće puno aktivnosti
Nismo spavali zimski san, no proljeće nam ipak donosi realizaciju mnogih aktivnosti. 

  • Dijalog i znanje napredak grade
  • Obnova Doma Sindikata
  • Kolektivni ugovori
  • Izborni ciklus i okrupnjavanje 
  • Dođite na 39. susrete
  • Čestitamo Praznik rada



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Ožujak 2018. - Kako do zadovoljnog radnika
Donedavno su mnogi poslodavci nezadovoljnom radniku/ici govorili: Tu ti je knjižica, samo idi, petero ih čeka tvoje mjesto! Neki to i danas tvrdoglavo ponavljaju. Ipak sve više ih je svjesno i priznaje da muči muku naći kvalificiranog i pouzdanog radnika. Sama svijest o problemu već je korak naprijed, ali potom je najvažniji korak napustiti stari obrazac razmišljanja – od radnika uzeti što više, a dati mu što manje. Kako doći do kvalificiranog radnika, što učiniti da on bude zadovoljan i motiviran, te kako ga zadržati? To su prava pitanja. Većina odgovora nije toliko kompleksna, niti će sve mjere dovesti poslodavca do bankrota. 

  • Posao
  • Plaća i materijalna prava
  • Sigurnost
  • Fleksibilnost i "fleksisigurnost"
  • Uvjeti rada i zaštita
  • Ljudski odnosi i stres

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Siječanj 2018. - Nastavljamo punom parom
Cijelu godinu čekamo božićne i novogodišnje blagdane. Dugo ih očekujemo, a tako brzo nam prolete. Evo nas na početku novog kruga. Nakon malo tuge što je novogodišnje ozračje prebrzo prošlo, već smo dobrano pregazili siječanj. U novoj godini nastavljamo punom parom. 

  • Dijalog i znanje napredak grade
  • Prebrojavanje članstva i utvrđivanje reprezentativnosti
  • Nova minimalna plaća
  • Zakon o radu 
  • Uskoro izbori u Sindikatu



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Prosinac 2017. - Sretan novi krug oko Sunca!
Završavamo još jedan krug Zemlje oko Sunca i pripremamo se za novi. I ova godina je na izmaku, bliži se nova. Kao da smo jučer govorili o prijelazu u novi milenij, a evo nas pred 2018. U užurbanom ritmu, rastrganosti između rada, obitelji i drugih obveza, bombardiranosti svakojakim informacijama, vrijeme doslovce leti. Dani su prekratki, tjedni prelaze u mjesece, koji pak progutaše cijelu godinu. 
S njezinim krajem, volimo se osvrnuti na godinu. Što smo napravili, dobro ili loše. Razmišljamo i o tome što nas čeka. Kujemo planove za novi nebeski krug. 
Planirajući za iduću godinu, trebali bismo biti svjesni da se, kao i Zemlja oko sebe te planeti oko Sunca, mnogo toga vrti u krug. Nemojmo biti prestrogi prema svojim dostignućima i budimo realni u planovima. Prevelike želje vode u razočaravajuća ostvarenja, a ponovi li se to više puta, slijedi pasivnost. Opet, svaki krug nije jednak, te trebamo težiti da idući bude bolji od prethodnog. 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Studeni 2017. - Bez vrijednosti i odgovornosti ne možemo naprijed
Skoro tri desetljeća od proglašenja naše neovisnosti, ni danas jasno ne znamo gdje smo, niti kamo želimo ići. Ovih dana evocirali smo sjećanja na žrtve Vukovara, Škabrnje i mnogih drugih, na čijoj krvi je izgrađena naša država. Te žrtve ne smiju pasti u zaborav, ali dugujemo im puno više. Dugujemo im izgraditi državu na koju bi bili ponosni, državu za koju je vrijedilo dati život. 
Danas nas nitko ne tlači, osim nas samih. A odlazi nas više no ikad. Nije to samo pitanje novca i standarda. To je jednako pitanje nedostatka smjera. To je opće razočaranje u svim sferama. To je nedostatak vjere da su moguće pozitivne promjene. Optimizma je manje nego 91., kada su mnogi išli u rat ili bili u podrumima. Tada nas je upravo vjera u bolje sutra održala. Danas te vjere više nema. 


  • Nedostatak vrijednosti i odgovornosti 
  • INA-MOL, HEP, Agrokor









Verzija za ispis Pročitajte više
 
Listopad 2017. - Kakav svijet ćemo ostaviti svojoj djeci
Sjećam se da se ne tako davno, 80-ih, govorilo: Tehnologija će nas osloboditi rada! Danas, kada smo tehnološki na pragu da bude tako, u cijelom svijetu se među radnicima širi bojazan: Tehnologija će nam ukrasti rad! Kako smo došli dotle?

Hoćemo li se osloboditi rada, ili će nam ga ukrasti

Razlika između toga da nas tehnologija oslobađa od rada, ili da nam uzima i krade rad je ogromna. Kada tehnologija oslobađa radnike, ljude, od rada, to znači da oni moraju manje raditi, vremenski i u intenzitetu, da žive bolje, bogatije i kvalitetnije, da provode više vremena s obitelji, ali i da imaju više mogućnosti raditi na svojem intelektualnom i društvenom razvoju, posljedično i angažmanu. U tom scenariju društvo se na temelju tehnološkog razvoja razvija, ljudi se intelektualno i moralno unaprjeđuju. Čini se onaj presudan korak naprijed koji nam tisućama godina nedostaje. Korak prema društvu blagostanja, pravednosti, uključenosti i jednakosti svih. Je li to socijalizam, utopija ili nešto treće, naziv nije važan. 
S druge strane, bude li tehnologija radnicima istrgla iz ruku rad, jedini izvor njihovog materijalnog privređivanja i sigurnosti, tada će radnici, tj. većina građana, biti ostavljeni bez ičega. To se počelo događati masovnim otpuštanjima, koja su, čini se, tek početak onog što slijedi, ali i trendovima sužavanja mirovinskog sustava, zdravstvene zaštite, obrazovanja, odnosno izmicanja države iz socijalne dimenzije i sigurnosti. Ono što posebno zabrinjava jest korištenje novih komunikacijskih tehnologija za manipulaciju masama, pasiviziranje, reprogramiranje i doslovce zaglupljivanje ljudskog roda. Većina bi mogla ostati obespravljena, bez ikakve budućnosti, bez perspektive, prepuštena sama sebi da se snađe kako može, da baulja ulicama gradova bez ikakvog smjera i smisla. To, nažalost, već i vidimo u mnogim zemljama trećeg svijeta, no i u razvijenima sve više izgubljenih lica možete susresti na cesti. Pogledajte samo svoj kvart. Na blistavoj strani iste medalje, prisvajajući sve znanje, prisvajajući podatke, prisvajajući tehnološke inovacije samo za sebe, svijetom bi mogle u potpunosti zavladati moćne multinacionalne korporacije. Same sebi dostatne, svijet gledaju kao izvor za daljnje izvlačenje bogatstva i moći, a velik dio stanovništva moguće i kao smetnju. Čini se kao prizor iz nekog znanstvenofantastičnog filma. Nažalost, kapitalizam, posebno onaj koji se zove liberalni, upravo ima svoje zakonitosti. On je vođen rastom, produktivnošću i profitom, a takve odrednice u kontekstu nekontroliranog razvoja novih tehnologija i umjetne inteligencije mogu vrlo lako gurnuti svijet na takav put. 
Razvoj tehnologije i umjetne inteligencije neće moći stvoriti više radnih mjesta, nego što će ih zatvoriti. Osim ako ćemo zaista kolonizirati Mars, jer postoji granica izmišljanja novih potreba i proizvoda. Možemo ići u dva smjera. Svijet se može ponašati kao dijete koje se igra s Lego kockicama, a koje mora srušiti ono što je napravilo da može ponovno nešto graditi od istih kocaka. Zato i mi već danas imamo mnoge ratove bez pravih razloga. Ruši se da bi se gradilo, da bi se rušilo. Možemo ići u drugom smjeru, koristiti ono što nam razvoj tehnologije daje – mogućnost da se oslobodimo rada, mogućnost boljeg života za sve. Ali, već je naprijed postavljeno pitanje koje prije toga treba razjasniti: Tko će imati pravo na ta bogatstva, na taj višak stvoren novim tehnologijama? Samo neki, ili svi? 
Trgovinski sporazumi TISA, TTIP i drugi o kojima se govori posljednjih godina trebali bi otvoriti put upravo u ovom smjeru elita, slabeći utjecaj država u odnosu na multinacionalne kompanije i dajući ovim drugima pravo da raspolažu podacima, znanjem, tehnološkim inovacijama, robotizacijom i umjetnom inteligencijom. Idemo sve dublje u svijet gdje ćemo igrati u namještenoj utakmici, prema pravilima koja odgovaraju drugoj manje brojnoj, ali jačoj strani. Utakmici u kojoj koliko god dobro igrali, koliko god žrtava podnijeli, bit će nemoguće pobijediti. 

Uz 4. industrijsku revoluciju, mora ići i društvena

Stoga je potrebna lokalna i globalna rasprava, ali i regulacija razvoja tehnologije i umjetne inteligencije, njezinog utjecaja na radnike, građane i društvo. Ta rasprava i regulacija nikako ne smiju kasniti. Radnici, sindikati, središnjice, građani, udruge, političke stranke trebaju sudjelovati lokalno. No, mora se djelovati i na globalnoj razini. UNI Global Union, čiji je član i naš sindikat, sa svim partnerima, uključujući druge međunarodne konfederacije sindikata, a posebice i Međunarodnu organizaciju rada, treba upozoriti na konkretne opasnosti, boriti se protiv mišljenja da je profit mjerilo svega te da nema društva različitog od današnjeg kapitalizma, ali i što je presudno, ponuditi jasna rješenja. Ne smijemo govoriti samo o problemima, moramo nuditi rješenja. Moramo biti hrabri, moramo biti vizionari. Trebamo davati nova rješenja, koja se do prije nekoliko godina nisu mogla niti zamisliti. Boriti se moramo na svim razinama, od šefa koji nam ne da pauzu, do globalne politike. 
Ne možemo samo pratiti 4. industrijsku revoluciju! Ne možemo graditi pravedno novo društvo ako i dalje pristajemo živjeti na razinama 1. ili 2. industrijske revolucije! I u pogledu društvenih odnosa trebamo voditi revoluciju. 
Svatko želi najbolje svojoj djeci, nemojmo im onda ostaviti svijet koji je gori od onog u kojem smo mi živjeli. 

Verzija za ispis
 
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: