English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 »
Srpanj/Kolovoz 2018. - Naprijed cijela Hrvatska!
Kako početi nego s nogometom. Bilo je napeto posljednjih mjesec dana; od dobre igre u grupi, šokantnog početka osmine finala, još luđeg četvrtfinala, nastavka kidanja živaca za finale, do najvišeg vrhunca nedostajalo nam je samo malo sreće. 

Kvaliteta, zajedništvo, vodstvo i upornost daju uspjeh

Na Svjetskom prvenstvu naši "vatreni" pokazali su svoju kvalitetu, ali to ne bi bilo dovoljno da nisu imali zajedništva. No, ni zajedništvo bez vodstva u pravom smjeru, ne bi puno značilo. Pokazali su nevjerojatnu motivaciju i upornost. Nakon dobivenog gola dizali su se i lovili zaostatak. Zadržali su vjeru i uporno radeći cijelu utakmicu uspijevali doći do pobjeda, pa i u finalu, unatoč pehu iz prvog dijela, borili su se do samog kraja. 
Kvaliteta, zajedništvo, vodstvo i upornost, to je formula uspjeha naše nogometne reprezentacije. 
Nogomet je popularan i izaziva toliku euforiju, jer svaka utakmica neodoljivo podsjeća na bitku. Dvije vojske se sastaju na tratini, jedna protiv druge. Pokušavaju osvojiti utvrdu suparnika. Napadaju, brane se, stratezi se nadmudruju taktikama. Na travnjaku se „gine“, a za pobjedu slavimo heroje. Nogomet najbolje kanalizira rivalstvo nacija u miru (to se još bolje vidi kad igraju oni koji ni izvan stadiona nisu u miru). 
Kad smo ovih dana gubili grlo vičući: „Naprijed Hrvatska!“ često smo mislili i šire od nogometa. Može li cijela Hrvatska uspjeti kao naši "vatreni"? Možemo li i mi uspjeti na prvenstvu koje se svakodnevno igra na borilištu ove kugle zemaljske? 

Potencijal sam ne znači ništa 

Govorimo s istinskim uvjerenjem da je ovo najljepša zemlja na svijetu. Najljepše more, nabolje plaže, jezera, planine, najplodnija zemlja… Ima još u svijetu lijepih obala, većih planina, zelenijih šuma, kristalnih potoka i plodne zemlje. Ono što Hrvatska zaista ima, to je iznimna raznovrsnost na tako malom prostoru. Svakako ima potencijal. 
No, potencijal sam po sebi nije dovoljan. On znači: Mogao bih, ali nisam! To je jednako podcjenjivanju velikih reprezentacija koje su smatrale da imaju pobjedu u džepu i prije nego što su izašle na travnjak. Uspjeh treba zaraditi, a tek poslije u njemu uživati. Potencijal treba realizirati. 

Rasipamo drago kamenje

Hrvatska ima i kvalitetu, obrazovane kadrove i dobre radnike. Dali smo i genijalce koji su zadužili cijeli moderan svijet. No, mnogi su tek drugdje realizirali svoj puni potencijal. 
Slično je i s našom reprezentacijom. Gotovo svi igraju u vodećim svjetskim klubovima. U inozemstvu. Počnu ovdje u Hrvatskoj. Iskopamo ih iz ove grude kao drago kamenje, a onda ih menadžerska mašinerija preproda van. Budimo iskreni. Tamo uz vrhunski rad i uvjete, vjerojatno dobiju bolju završnu obradu. Što nam slabi domaću ligu, ne slabi reprezentaciju. Kao nogometni dijamanti vraćaju se domovini i igraju za nju. 
Ali, što je s nama u cjelini? Hoćemo li mi zaista davati djeci temeljno znanje, vještine, školu i fakultete? Staviti kruh u ruke, a onda pustiti naše drago kamenje u tuđinu. Oni se rijetko vraćaju igrati za domovinu, a njihova djeca i unuci ostaju rasuti svijetom. Moramo naći načina zadržati ljude da ostanu ovdje, a to možemo dižući standard rada i života, povezivanjem obrazovanja i privrede, ali i svijesti da im domovina ipak mnogo pruža, no sve to pod jednakim uvjetima. Samo ako ova zemlja bude svima bolja, možemo izjednačiti snagu njezine privlačnosti gravitaciji zemalja koje odvlače naše građane. 
Moramo bodriti ovu zemlju i kad nije vrijeme velikih utakmica. U protivnom, liga naše svakodnevice bit će sve gora i bez povratnika da igraju za reprezentaciju.

Vodstvo i smjer, zajedništvo i upornost?

Hvaleći izbornika naše nogometne reprezentacije, igrači su rekli: „Napokon znam što hoće od mene, što da uradim, kako da igram“. Ključno je vodstvo. No, ako mi još nismo završili s II. svjetskim ratom, ako ne znamo gdje smo, kako možemo znati kamo idemo 2018.? Kako razvijati igru, kad ne znamo još niti na koji gol trebamo pucati?
Godinama uništavaju naš potencijal, a za uspjehe ne daju vodstvo i smjer, zajedništvo i upornost. Upravo tim redoslijedom, jer nakon privatizacijske otimačine, sve većih klasnih razlika, regionalnih i lokalnih podjela, ograničenih privatnih interesa…, nitko više ne može računati na naivnu vjeru i upornost našeg naroda. Imali smo dobre igrače, pune zajedništva, hrabrosti i upornosti. Igrače koji su pobijedili u pravom ratu. No, previše naših izbornika nije dalo smjer, osim osobnog, a mnogi su i prodali naše najvažnije utakmice. Zato u ligi nacija niti ne možemo bolje stajati. 
Zajedništvo je rastočeno na sve načine; prostorno, društveno, a sada i generacijski. Najavljuje se daljnja mirovinska reforma podizanjem granice na 67 godina. Prerane mirovine, dodatke, nejednakosti kriterija, milijarde za privilegirane, za upitne fondove, poreze i davanja. Ova generacija trebala bi solidarno i dalje sve to nositi na svojim leđima, uz istovremenu najavu da ćemo, kad dođemo mi na red, ostati bez ičega. Izjednačavaju se šanse da umremo prije nego što dočekamo mirovinu. Gdje je tu obostrana generacijska solidarnost? Umjesto da se sada napravi reda, radije će se ubiti iduća generacija. 
Na kraju, ako ništa od ovog ne stoji, možda je "vatrenima" išlo toliko dobro, jer su neki vodeći ljudi našeg nogometa već dva mjeseca u Međugorju. Bilo bi dobro da se pomole i za nas ostale grešnike. Nastavimo li ovako, do daljnjeg to nam je najbolja šansa. 


Verzija za ispis
 
Lipanj 2018. - Što je valjalo, uništeno je, novo i bolje nije stvoreno
Naša sumorna svakodnevica ovih dana oslikava se raspravom i idejama o mjerama demografske politike. Razočaravajuće je kako vodeći ljudi ove zemlje tek sada traže očigledne razloge odlaska mnogih građana i razmišljaju o rješenjima. Žaruljice im se pale kasno. Zaključuju da su plaće premale – na to sindikati upozoravaju godinama. Kažu, davanja na rad, odnosno na i iz plaće, su previsoka – na to ih upozoravaju poslodavci godinama, a sindikati također ne negiraju. Da mnogi, posebno veliki liberali, žive izvan stvarnosti i izvan svake pameti pokazuje i prijedlog da se ukine porezna stopa od 36% na plaću kako bi se rasteretile plaće iznad 18.000 kuna jer prema njihovom mišljenju, mnogi radnici koji imaju više plaće zbog tog opterećenja odlaze u susjedne zemlje. Nisam znao da su plaće u Slavoniji iznad 18.000 kuna, pa svi masovno odlaze zbog tih 36%. Stvarno, što ti Hrvati žele? 

  • Hrvatska politika – izvan svake pameti
  • Potreban nam je predah
  • Koliko god već trajali, uvijek su novi!


Verzija za ispis Pročitajte više
 
Svibanj 2018. - Dijalog i znanje napredak grade
Projekt Dijalog i znanje napredak grade, krenuo je u punu provedbu prvim seminarom naziva Primjena Zakona o radu s fokusom na unapređenje razine radnih prava, na kojem je od 18. do 20. svibnja ove godine u Tuheljskim toplicama prisustvovalo 70 sindikalnih povjerenika, članova radničkih vijeća, predstavnika radnika za zaštitu na radu i članova našeg Sindikata. Ako je suditi po početku, Projekt će biti uspješan. 
Sve je počelo u srpnju prošle godine, pisanjem Projekta u stručnim službama Sindikata, našem prvom pokušaju prijave i realizacije projekta financiranog iz sredstava Europske unije. Hrabrost za to i najveći teret iskazale su voditeljica kolektivnog ugovaranja Marina Kasunić Peris i voditeljica radno-pravne zaštite Matea Mikić, koje su u kratkom roku, pomaknuvši planirani godišnji odmor, sačinile sadržajno opsežan projekt, složene forme koja je uvijek takva. Nakon nekoliko dopuna te dužeg čekanja rezultata, 29. ožujka ove godine s Ministarstvom rada i mirovinskoga sustava te Hrvatskim zavodom za zapošljavanje potpisali smo Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za Projekt Dijalog i znanje napredak grade, vrijedan 1,221.224,78 kuna, a koja sredstva se financiraju iz Europskog socijalnog fonda – Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali – Jačanje socijalnog dijaloga. Valja spomenuti da je prijavljeno 30-ak projekata, odobreno je i potpisano 15 projekata, a naš je Projekt bio ocijenjen kao drugi po kvaliteti. 

  • Različiti interesi 
  • Znanje
  • Komunikacija
  • Pojačati dijalog svih sudionika

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Travanj 2018. - Proljeće puno aktivnosti
Nismo spavali zimski san, no proljeće nam ipak donosi realizaciju mnogih aktivnosti. 

  • Dijalog i znanje napredak grade
  • Obnova Doma Sindikata
  • Kolektivni ugovori
  • Izborni ciklus i okrupnjavanje 
  • Dođite na 39. susrete
  • Čestitamo Praznik rada



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Ožujak 2018. - Kako do zadovoljnog radnika
Donedavno su mnogi poslodavci nezadovoljnom radniku/ici govorili: Tu ti je knjižica, samo idi, petero ih čeka tvoje mjesto! Neki to i danas tvrdoglavo ponavljaju. Ipak sve više ih je svjesno i priznaje da muči muku naći kvalificiranog i pouzdanog radnika. Sama svijest o problemu već je korak naprijed, ali potom je najvažniji korak napustiti stari obrazac razmišljanja – od radnika uzeti što više, a dati mu što manje. Kako doći do kvalificiranog radnika, što učiniti da on bude zadovoljan i motiviran, te kako ga zadržati? To su prava pitanja. Većina odgovora nije toliko kompleksna, niti će sve mjere dovesti poslodavca do bankrota. 

  • Posao
  • Plaća i materijalna prava
  • Sigurnost
  • Fleksibilnost i "fleksisigurnost"
  • Uvjeti rada i zaštita
  • Ljudski odnosi i stres

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Siječanj 2018. - Nastavljamo punom parom
Cijelu godinu čekamo božićne i novogodišnje blagdane. Dugo ih očekujemo, a tako brzo nam prolete. Evo nas na početku novog kruga. Nakon malo tuge što je novogodišnje ozračje prebrzo prošlo, već smo dobrano pregazili siječanj. U novoj godini nastavljamo punom parom. 

  • Dijalog i znanje napredak grade
  • Prebrojavanje članstva i utvrđivanje reprezentativnosti
  • Nova minimalna plaća
  • Zakon o radu 
  • Uskoro izbori u Sindikatu



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Prosinac 2017. - Sretan novi krug oko Sunca!
Završavamo još jedan krug Zemlje oko Sunca i pripremamo se za novi. I ova godina je na izmaku, bliži se nova. Kao da smo jučer govorili o prijelazu u novi milenij, a evo nas pred 2018. U užurbanom ritmu, rastrganosti između rada, obitelji i drugih obveza, bombardiranosti svakojakim informacijama, vrijeme doslovce leti. Dani su prekratki, tjedni prelaze u mjesece, koji pak progutaše cijelu godinu. 
S njezinim krajem, volimo se osvrnuti na godinu. Što smo napravili, dobro ili loše. Razmišljamo i o tome što nas čeka. Kujemo planove za novi nebeski krug. 
Planirajući za iduću godinu, trebali bismo biti svjesni da se, kao i Zemlja oko sebe te planeti oko Sunca, mnogo toga vrti u krug. Nemojmo biti prestrogi prema svojim dostignućima i budimo realni u planovima. Prevelike želje vode u razočaravajuća ostvarenja, a ponovi li se to više puta, slijedi pasivnost. Opet, svaki krug nije jednak, te trebamo težiti da idući bude bolji od prethodnog. 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Studeni 2017. - Bez vrijednosti i odgovornosti ne možemo naprijed
Skoro tri desetljeća od proglašenja naše neovisnosti, ni danas jasno ne znamo gdje smo, niti kamo želimo ići. Ovih dana evocirali smo sjećanja na žrtve Vukovara, Škabrnje i mnogih drugih, na čijoj krvi je izgrađena naša država. Te žrtve ne smiju pasti u zaborav, ali dugujemo im puno više. Dugujemo im izgraditi državu na koju bi bili ponosni, državu za koju je vrijedilo dati život. 
Danas nas nitko ne tlači, osim nas samih. A odlazi nas više no ikad. Nije to samo pitanje novca i standarda. To je jednako pitanje nedostatka smjera. To je opće razočaranje u svim sferama. To je nedostatak vjere da su moguće pozitivne promjene. Optimizma je manje nego 91., kada su mnogi išli u rat ili bili u podrumima. Tada nas je upravo vjera u bolje sutra održala. Danas te vjere više nema. 


  • Nedostatak vrijednosti i odgovornosti 
  • INA-MOL, HEP, Agrokor









Verzija za ispis Pročitajte više
 
Listopad 2017. - Kakav svijet ćemo ostaviti svojoj djeci
Sjećam se da se ne tako davno, 80-ih, govorilo: Tehnologija će nas osloboditi rada! Danas, kada smo tehnološki na pragu da bude tako, u cijelom svijetu se među radnicima širi bojazan: Tehnologija će nam ukrasti rad! Kako smo došli dotle?

Hoćemo li se osloboditi rada, ili će nam ga ukrasti

Razlika između toga da nas tehnologija oslobađa od rada, ili da nam uzima i krade rad je ogromna. Kada tehnologija oslobađa radnike, ljude, od rada, to znači da oni moraju manje raditi, vremenski i u intenzitetu, da žive bolje, bogatije i kvalitetnije, da provode više vremena s obitelji, ali i da imaju više mogućnosti raditi na svojem intelektualnom i društvenom razvoju, posljedično i angažmanu. U tom scenariju društvo se na temelju tehnološkog razvoja razvija, ljudi se intelektualno i moralno unaprjeđuju. Čini se onaj presudan korak naprijed koji nam tisućama godina nedostaje. Korak prema društvu blagostanja, pravednosti, uključenosti i jednakosti svih. Je li to socijalizam, utopija ili nešto treće, naziv nije važan. 
S druge strane, bude li tehnologija radnicima istrgla iz ruku rad, jedini izvor njihovog materijalnog privređivanja i sigurnosti, tada će radnici, tj. većina građana, biti ostavljeni bez ičega. To se počelo događati masovnim otpuštanjima, koja su, čini se, tek početak onog što slijedi, ali i trendovima sužavanja mirovinskog sustava, zdravstvene zaštite, obrazovanja, odnosno izmicanja države iz socijalne dimenzije i sigurnosti. Ono što posebno zabrinjava jest korištenje novih komunikacijskih tehnologija za manipulaciju masama, pasiviziranje, reprogramiranje i doslovce zaglupljivanje ljudskog roda. Većina bi mogla ostati obespravljena, bez ikakve budućnosti, bez perspektive, prepuštena sama sebi da se snađe kako može, da baulja ulicama gradova bez ikakvog smjera i smisla. To, nažalost, već i vidimo u mnogim zemljama trećeg svijeta, no i u razvijenima sve više izgubljenih lica možete susresti na cesti. Pogledajte samo svoj kvart. Na blistavoj strani iste medalje, prisvajajući sve znanje, prisvajajući podatke, prisvajajući tehnološke inovacije samo za sebe, svijetom bi mogle u potpunosti zavladati moćne multinacionalne korporacije. Same sebi dostatne, svijet gledaju kao izvor za daljnje izvlačenje bogatstva i moći, a velik dio stanovništva moguće i kao smetnju. Čini se kao prizor iz nekog znanstvenofantastičnog filma. Nažalost, kapitalizam, posebno onaj koji se zove liberalni, upravo ima svoje zakonitosti. On je vođen rastom, produktivnošću i profitom, a takve odrednice u kontekstu nekontroliranog razvoja novih tehnologija i umjetne inteligencije mogu vrlo lako gurnuti svijet na takav put. 
Razvoj tehnologije i umjetne inteligencije neće moći stvoriti više radnih mjesta, nego što će ih zatvoriti. Osim ako ćemo zaista kolonizirati Mars, jer postoji granica izmišljanja novih potreba i proizvoda. Možemo ići u dva smjera. Svijet se može ponašati kao dijete koje se igra s Lego kockicama, a koje mora srušiti ono što je napravilo da može ponovno nešto graditi od istih kocaka. Zato i mi već danas imamo mnoge ratove bez pravih razloga. Ruši se da bi se gradilo, da bi se rušilo. Možemo ići u drugom smjeru, koristiti ono što nam razvoj tehnologije daje – mogućnost da se oslobodimo rada, mogućnost boljeg života za sve. Ali, već je naprijed postavljeno pitanje koje prije toga treba razjasniti: Tko će imati pravo na ta bogatstva, na taj višak stvoren novim tehnologijama? Samo neki, ili svi? 
Trgovinski sporazumi TISA, TTIP i drugi o kojima se govori posljednjih godina trebali bi otvoriti put upravo u ovom smjeru elita, slabeći utjecaj država u odnosu na multinacionalne kompanije i dajući ovim drugima pravo da raspolažu podacima, znanjem, tehnološkim inovacijama, robotizacijom i umjetnom inteligencijom. Idemo sve dublje u svijet gdje ćemo igrati u namještenoj utakmici, prema pravilima koja odgovaraju drugoj manje brojnoj, ali jačoj strani. Utakmici u kojoj koliko god dobro igrali, koliko god žrtava podnijeli, bit će nemoguće pobijediti. 

Uz 4. industrijsku revoluciju, mora ići i društvena

Stoga je potrebna lokalna i globalna rasprava, ali i regulacija razvoja tehnologije i umjetne inteligencije, njezinog utjecaja na radnike, građane i društvo. Ta rasprava i regulacija nikako ne smiju kasniti. Radnici, sindikati, središnjice, građani, udruge, političke stranke trebaju sudjelovati lokalno. No, mora se djelovati i na globalnoj razini. UNI Global Union, čiji je član i naš sindikat, sa svim partnerima, uključujući druge međunarodne konfederacije sindikata, a posebice i Međunarodnu organizaciju rada, treba upozoriti na konkretne opasnosti, boriti se protiv mišljenja da je profit mjerilo svega te da nema društva različitog od današnjeg kapitalizma, ali i što je presudno, ponuditi jasna rješenja. Ne smijemo govoriti samo o problemima, moramo nuditi rješenja. Moramo biti hrabri, moramo biti vizionari. Trebamo davati nova rješenja, koja se do prije nekoliko godina nisu mogla niti zamisliti. Boriti se moramo na svim razinama, od šefa koji nam ne da pauzu, do globalne politike. 
Ne možemo samo pratiti 4. industrijsku revoluciju! Ne možemo graditi pravedno novo društvo ako i dalje pristajemo živjeti na razinama 1. ili 2. industrijske revolucije! I u pogledu društvenih odnosa trebamo voditi revoluciju. 
Svatko želi najbolje svojoj djeci, nemojmo im onda ostaviti svijet koji je gori od onog u kojem smo mi živjeli. 

Verzija za ispis
 
Rujan 2017. - Cjelovita obnova
Sve, ama baš sve, koliko god dobro bilo, sve se mora obnavljati i unaprjeđivati. To vrijedi i za naš Sindikat. Koliko god bila vrijednost tekovine od 150 godina našeg postojanja, moramo obnavljati ono što vrijedi i unaprjeđivati prema novim vremenima. 

  • Novo pročelje Doma Sindikata grafičara 
  • Dijalog i znanje napredak grade



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: