English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Zadnja »
Izbjeglička/migrantska kriza

Hrvatska je zemlja, koja je ne tako davno, devedesetih, primila pola milijuna ljudi, Hrvata i nehrvata, kršćana i muslimana, i opet pokazala veliko srce. Hrvatska je velika kad je najteže i kad treba. Zašto pomagati migrantima? Ne zato što smo kršćani, katolici, Europejci, bijelci, ne zato što oni nalikuju na nas, nego zato što smo svi ljudi i što je njihova sudbina mogla biti sudbina bilo koga među nama. To je ono što se u međunarodnom pravu zove čovječnost. Ne tako davno, i naša su se lica nalazila u izbjegličkim kolonama i stvari nisu izgledale manje surovo. I nalazili smo otvorena vrata, i primali pomoć, i znali kako boli kad se nema gdje. No rješenje problema nije humanitarno, ono može biti samo političko i samo globalno.

  • Svijet kakvog smo do jučer poznavali se urušava
  •  230 milijuna ljudi u pokretu
  • Integracija u društva
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Je li "novi socijalizam" IDEJA budućnosti? Ili je liberalni kapitalizam "kraj povijesti"?

Englezi i Amerikanci su čuvali Marxa. London je odbio zahtjev Europe da ga uhapsi zbog pomaganja pariškim komunarima, a Linkoln se dopisivao s njim. Čak je 1876. godine prihvatio Marxovu molbu da odobri preseljenje Glavnog vijeća Internacionale u Chicago jer je prijetila opasnost da je preuzme Bakunjin, nosilac teze o svjetskoj revoluciji. Članak prvi i danas važećeg Ustava SAD-a Marx je proglasio i europskom idejom (vlast naroda, iz naroda, za narod). Na toj premisi Marx je razmišljao o pravednom društvu kao pravom smislu života, koje se neprestano usavršava nepoštednom kritikom svega postojećeg.
Jedanaest godina bio je redovni dopisnik njujorškog "Tribunea" iz Europe, s raznovrsnim temama, koje su podigle dnevnu nakladu na 300.000 primjeraka! Prvi prijevod "Kapitala" s njemačkog na engleski jezik je urađen za Wall Street jer je još tada procijenjeno da se radi o najboljoj analizi funkcioniranja kapitalizma, uz posredne pouke za njegovo prilagođavanje. Zbog toga se „Kapital“ i danas nalazi na stolovima direktora najmoćnijih multinacionalnih kompanija.
Tadašnja kapitalistička kritika ocijenila je "Kapital" i "Komunistički manifest" kao "odu radu kapitalista zbog globalizacije svjetske trgovine i brzog razvoja znanosti."

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Nobelova nagrada za mir za 2015. godinu. Dobitnik – Tuniški opći sindikat

Zbog presudnog doprinosa izgradnji pluralističke demokracije tuniški savez sindikata UGTT, kao dio Tuniškog nacionalnog kvarteta za dijalog, dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za mir
Nacionalni kvartet za dijalog sastavljen je od četiri ključne organizacije tuniškog civilnog društva: Tuniškog općeg sindikata (UGTT), Tuniške konfederacije industrije, trgovine i obrtništva, Tuniške lige za ljudska prava i Tuniške nacionalne odvjetničke komore. Ove organizacije predstavljaju različite sektore i vrijednosti u tuniškom društvu i zalažu se za načela vladavine prava i za ljudska prava.
Norveški odbor za Nobela u svom obrazloženju objasnio je kako je ova organizacija, formirana u ljeto 2013., zaslužila Nobela jer je uspostavila alternativni, miran politički proces kada je demokratizacija bila u velikoj opasnosti od urušavanja zbog političkih ubojstava i raširenih socijalnih nemira.

Verzija za ispis
 
PARTNRSTVO ZA UKLJUČIV RAST I ZAPOŠLJAVANJE

Neposredno pred održavanje 13. Kongresa Europske konfederacije sindikata ( ETUC-a ) na kojoj će se raspravljati o budućoj sindikalnoj politici u razvoju tržišta rada i zapošljavanju na području Europske unije, ostvaren je socijalni dijalog između socijalnih partnera, organizacija poslodavaca i sindikata Europske unije koji je rezultirao donošenjem zajedničkog programa rada za razdoblje 2015.-2017. godine. Ovaj program rada socijalni partneri su nazvali“ Partnerstvo za uključiv rast i zapošljavanje“ (dalje u tekstu: Program), a isti predstavlja osnovu za daljnji zajednički rad u navedenom razdoblju i izradu dubinske analize radnog funkcioniranja europskog tržišta rada.

  • Rješavanje problema dijalogom socijalnih partnera
  • Dijalog temelj uspjeha
  • Osam povezanih poglavlja
Verzija za ispis Pročitajte više
 
SAD - Bez plaćenog bolovanja

Na skupu u Bostonu, koji su organizirali američki sindikati, predsjednik Obama objavio je da je iskoristio svoje predsjedničke ovlasti i potpisao naredbu o plaćenom bolovanju na godinu, a dužni su je provesti poslodavci koji rade za saveznu vladu. Uz to, naglasio je, da je Amerika jedina nacija na zemlji koja ne jamči plaćeni rodiljni dopust.
S početkom 2017. godine, radnici koje rade za vladu trebali bi dobiti najmanje sat vremena plaćenog bolovanja za svakih 30 odrađenih sati, odnosno sedam dana plaćenog bolovanja na godinu, a poslodavci mogu ponuditi i više.
Prethodno je Bijela kuća objavila da 44 milijuna Amerikanaca koji rade u privatnom sektoru, a što je 40 posto ukupno zaposlenih u privatnom sektoru, nemaju plaćeno bolovanje. Inače, sindikati su važan element za Demokratsku stranku i njihova će potpora biti ključna za predsjedničke izbore 2016. godine.

Verzija za ispis
 
Francuski 35-satni radni tjedan - prošlost

Njemački Daimler posljednja je u nizu kompanija koja će jedinstveni francuski zakon o 35-satnom radnom tjednu učiniti tek mrtvim slovom na papiru. Nijemci su započeli pregovore s predstavnicima sindikata u tvornici u Hambachu na sjeveroistoku Francuske, a cilj je razgovora povećati radne sate za 800 radnika na 39 sati između 2016. i 2018. godine.
Daimler je ponudio šest eura za dodatne sate, iako je u Francuskoj zakonski reguliran “minimalac” 9,61 eura. Ako dođe do sporazuma, kompanija će radnicima isplatiti i jednokratni bonus od 1000 eura. Ovaj proizvođač automobila nije jedini koji je zakonsku odredbu o 35-satnom radnom tjednu - donijetu još 2000. godine - u praksi doveo u pitanje. Još 2004. radnici u francuskoj tvornici njemačkog Boscha pristali su raditi više bez plaćanja dodatnih sati kako bi spriječili preseljenje tvornice u Češku. Prije pet godina u pogonu General Motorsa radnici su odustali od dijela godišnjeg odmora. No, povećanje radnih sati nije svojstveno samo stranim poslodavcima. Peugoet Citroen te Renault su 2013. sklopili sporazum sa radnicima o povećanju radnih sati. U Renaultovu slučaju, satnica je povećana sa 32 na 35 sati što je ipak u skladu sa zakonom.
Francuzi prosječno tjedno odrade 39,1 sat. Ideja zakona koji je donijela tadašnja socijalistička vlada bilo je stimuliranje otvaranja novih radnih mjesta. No, ekonomski su analitičari podvojeni u mišljenju koliko je zakon u tome uspio. Svaka sljedeća vlada dijelom je oslabila tu zakonsku odredbu. Suočen s najvišom nezaposlenošću u 18 godina, sadašnji socijalistički predsjednik Hollande prije dvije godine dodatno je oslabio zakon omogućivši poslodavcima povećanje satnice ako će zadržati radna mjesta. K tome, povećan je i broj godina u kojem se može povećati satnica, sa prethodnih dvije na pet.

Verzija za ispis
 
Sve se vrti oko novca!

U stabilnim i naprednim gospodarstvima, više od polovice plaćanja još uvijek se odvija u gotovini
Njemačka tiskara novčanica Giesecke&Devrient u kojoj se, među ostalima, tiskaju i naše kune, očekuje godišnji rast proizvodnje od pet posto unatoč usponu elektroničkog plaćanja kojem se predviđa dvoznamenkasti rast. Ova tiskara tiska novčanice preko 100 različitih valuta i jedna je od nekoliko privatnih tiskara u svijetu koje godišnje otisnu 70 milijardi novčanica od 160 milijardi koliko ih se ukupno proizvede.
Tiskanje novčanica i dalje je uspješno, bez obzira na sve veću sklonost plaćanju elektroničkim putem. Novčanice su potpuno pouzdane u vremenima krize i razdobljima panike kada financijski sustav mora dokazati svoju stabilnost. Potražnja za gotovinom oštro raste u kriznim situacijama zbog povjerenja u opipljivu valutu. Grčka je dobar primjer za to.
160 milijardi novčanica godišnje se proizvede u svijetu, a 70 milijardi u privatnim tiskarama
Broj novčanica u optjecaju krajem svibnja iznosio je 45,2 milijarde eura ili malo više od 4000 eura po glavi stanovnika, što je razina zadnji put viđena u travnju 2012. godine. Te je godine Europska središnja banka (ECB) morala u Atenu slati dodatne količine novčanica iz drugih dijelova Europe. Jednako tako, podaci ECB-a pokazali su pojačanju potražnju za novčanicama nakon sloma Lehman Brothersa, američke investicijske banke, prije sedam godina. Tada je posebno bila primjetna potražnja za novčanicama od 200 i 500 eura što je jasan signal da su potražnju uzrokovale zabrinute štediše.
17 milijardi novčanica eura trenutno je u optjecaju, od čega je 500.000 krivotvoreno
Trajna privlačnost novčanica nije samo posljedica financijskih kriza. Trenutno se u stabilnim i naprednim gospodarstvima, poput Njemačke, više od polovice plaćanja još uvijek odvija u gotovini, dok na globalnoj razini udio gotovinskih plaćanja iznosi čak 80 posto.

Verzija za ispis
 
Kolike su plaće moćnika

Koliko zarađuju moćnici koji kroje sudbinu Grčke, zemlje koja je zbog prezaduženosti i vlastitih slabosti, poput porezne nediscipline, skrenula s tračnica? Reforme koje uvijek uključuju rezanje plaća u javnom sektoru i kasnije umirovljenje, redovito preporučuju osobe koje mjesečno zarađuju novac koji prosječan Grk, ali i drugi građani diljem svijeta, mogu samo sanjati. Na njihovim plaćama se ne štedi.
Izdašne plaće šefova međunarodnih financijskih institucija poput MMF-a, Svjetske banke ili Ujedinjenih naroda (UN), ne oporezuju se poput plaća ostalih smrtnika. Kada je prije dvije godine predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Christine Lagarde pozvala Grke da plaćaju porez, razbjesnila je javnost jer se otkrilo da ona ne plaća porez na svoju plaću. Glasnogovornik MMF-a rekao je da se plaće u takvom tipu organizacija ne oporezuju, no da se zbog toga isplaćuju u nižim neto iznosima kako bi se osigurala ravnopravnost zaposlenih bez obzira na nacionalnost. Iz javno dostupnih izvora otkrilo se da Christine Lagarde godišnje na ime plaće dobije tri milijuna kuna (u dolarima 440.000), dakle 252.000 kuna mjesečno. Riječ je samo o plaći u koju nisu uračunate brojne naknade i dodaci u kojima uživa elita financijskih i drugih međunarodnih institucija. Nešto skromnije od Lagarde živi Mario Draghi, predsjednik Europske središnje banke (ECB). Na njegov račun svaki mjesec sjeda oko 246.000 kuna, tj. 2,95 milijuna kuna za godinu dana na poslu... 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Minimalna plaća u Europskoj uniji

Do kraja prošle godine institut minimalne plaće uvele su 22 od ukupno 28 zemalja Europske unije, utvrdio je Eurostat.
Najvišu minimalnu plaću u siječnju ove godine, od 1923 eura, imao je Luksemburg, a najnižu Bugarska od samo 184 eura.
S visokom razinom minimalne plaće, znatno iznad tisuću eura, uz Luksemburg su Belgija i Nizozemska, sa 1502 eura, Njemačka sa 1473 eura, Irska sa 1462 eura, Francuska sa 1458 eura i Velika Britanija sa 1379 eura.
U pet zemalja minimalne plaće kreću se u rasponu od 500 do 1000 eura, pri čemu je najviši definirani iznos u Sloveniji, od 791 eura, a najniži u Portugalu, od 589 eura.
Hrvatska je s minimalnom plaćom od 396 eura u siječnju ove godine u skupini zemalja u kojima su minimalne plaće niže od 500 eura. Najviša je u Poljskoj i iznosi 410 eura, a osim Bugarske najnižim se iznosom minimalne plaće izdvaja Rumunjska od 218 eura.
Od početka krize do ove godine najviše je povećana minimalna plaća u Rumunjskoj, gdje je gotovo udvostručena. Slijedi Bugarska s povećanjem za 64 posto, te Slovačka i Latvija gdje je porasla 58 odnosno 57 posto, dok u Hrvatskoj imamo najskromnije povećanje za samo 4 posto. Pad minimalne plaće zabilježen je od 2008. do 2015. samo u Grčkoj, i to za 14 posto, dok je u Irskoj njezin iznos ostao nepromijenjen.

Verzija za ispis
 
Standardi s Dalekog istoka uvode se na europsko tržište rada

Cijela europska industrija doživjela je proces kininizacije, a standardi s Dalekog istoka uvedeni su na veći dio europskog tržišta rada. Dobar se dio posla odrađuje na crno, a sve je to moguće jer je moć sindikata teško nagrižena, a bez jakog sindikata pravna država je mrtvo slovo na papiru. Radnici su sve manje plaćeni, u zadnje dvije godine bilježi se povratak velikih firmi na domicilna tržišta, nakon dva desetljeća provedena na istoku Europe (Rumunjska, Bugarska, Moldavija...) i na Dalekom istoku (Bangladeš, Šri Lanka, Kambodža...). Giganti, poput Luisa Vuittona, Armanija, Prade, Diora, obnavljaju stara postrojenja na Apeninskom poluotoku. Danas se prosječna plaća radnika kreće od 1.000 do 1.200 eura, početnici mogu računati na primanja manja od 900 eura, takve plaće pokrivaju tek dvije trećine realnih mjesečnih životnih potreba, sindikalna prava svedena su na nulu. Radnici u prosjeku rade daleko više od zajamčenih osam sati na dan. Prosječna plaća 1.000,00 do 1.200,00 eura

  • Multinacionalne kompanije financiraju medije
  • Ispod ruševina 1.138 mrtvih – odštete nema!? 
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « Prva 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Zadnja »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: