Do svjetske financijske krize prije šest godina došlo je zbog pohlepe bankara koji su ušminkavali svoje bilance kako bi pokupili ogromne bonuse. Sada je na temelju afere Panama Papers, kojoj ovih dana svjedočimo – globalna prijevara.
To je bio motiv većine od dosad objavljenih klijenata panamske tvrtke Mossack Fonseca za otvaranjem offshore računa u poreznim oazama preko kojih su prali svoj nelegalno zarađen novac, prikrivali imovinu, vrlo rijetko i zakonito stečenu, ili izbjegavali plaćati porez u zemlji u kojoj su taj novac i zaradili. Među njima nalazi se i manji broj onih koji su tome pribjegli zbog legalnih poslovnih aktivnosti, ali zasad je vrlo malo dokaza koji bi govorili tome u prilog.

• Offshore računi
• Sklanjali novac u porezne oaze  
• Bježali od strogih pravila
• Namjera „oprati svoj“ novac

U Japanu bilježe rekordan broj zahtjeva za odštetama zbog smrti od previše rada, fenomena zvanog „karoši“, koji sve više zahvaća mlade zaposlenike oba spola. Potražnja za radnom snagom najviša je od 1991. godine, što bi trebalo pomoći uključenju što više ljudi na tržište rada i time neutralizirati posljedice starenja stanovništva. No, zbog labave primjene zakona o radu neke tvrtke previše iskorištavaju svoje zaposlenike, što nekad završi tragičnim posljedicama.
Prošle godine je podneseno 1.456 zahtjeva za odštetom zbog smrti od previše rada, najčešće unutar sektora u kojima kronično nedostaje radnika, poput zdravstva, javnih službi, špedicije i građevine. Smatra se kako je stvarna brojka čak deset puta veća, ali vlasti nerado priznaju te incidente.
U Japanu ne postoji zakonsko ograničenje broja radnih sati, a ministarstvo rada prepoznaje dvije vrste karošija – smrti kao posljedice kardiovaskularnih bolesti povezanih s pretjeranim radom te samoubojstava zbog poslovnog stresa. Samoubojstva uzrokovana poslom porasla su 45% među mladima do 29 godina, te oko 39% među ženama. Problem se pogoršava porastom broja ugovora na određeno vrijeme, kojih je 38%.
Poslodavci se koriste metodom tako da namame pa prevare radnike, oglašavajući posao s punim radnim vremenom i razumnim brojem radnih sati, da bi kasnije kandidatima ponudili ugovor s dužom satnicom, često s neplaćenim noćnim smjenama i vikendima. Tako neki poslodavci novim zaposlenicima govore kako njihova plaća uključuje 80 prekovremenih sati pa ako ih ne odrade, moraju novac vratiti poslodavcu. Takve zloporabe su u posljednjih deset godina postale toliko česte da su mediji neke tvrtke stavili na crne liste.

UNI Global Union je pružio podršku radnicima u Francuskoj, koji prosvjeduju zbog napada na njihova prava. Više od milijun ljudi je izašlo na ulice kako bi prosvjedovali protiv predloženih promjena zakona o radu. Prosvjed je organiziran od sindikata CGT i CGT-FO.
Philip Jennings, glavni tajnik UNI Global Uniona je poručio: „Svjedoci smo niza napada na prava radnika u Europi, od Velike Britanije, Finske pa do Francuske. Ljudi čija država proklamira slobodu, bratstvo i jednakost su napokon progovorili, neće se povući i mirno prihvatiti napad na njihova osnovna prava. Stoga ih UNI Global Union podupire i stoji iza njih.“
„Francuska vlada i svi političari u zemlji, trebaju shvatiti poruku koju daju prosvjednici, ali i ostale organizacije koje izražavaju zabrinutost zbog promjena zakona o radu. Ideja da će slabljenje prava i zaštite radnika nekako pomoći kreiranju novih radnih mjesta je i prije bila pokušana, ali nije uspjela. To nije način za otvaranje novih radnih mjesta“, poručila je glavna tajnica ITUC-a Sharan Burrow.
Skupovi, štrajkačke akcije i ostali oblici protesta su se odvijali diljem zemlje te je prijavljeno više od 200 mjesta okupljanja.

Cijene hrane pale su na najnižu razinu u posljednjih 7 godina, izvijestila je nedavno Agencija Ujedinjenih naroda za hranu FAO.
Indeks cijena mjeri se za osnovne prehrambene proizvode te je pao na vrijednost iz travnja 2009., a u odnosu na prošlu godinu pao je za 16%. Najviše su posljednjih mjeseci pale cijene šećera, žitarica, mlijeka i mliječnih proizvoda te biljnih ulja. Upitno je koliko su mjerljive cijene hrane finalnih proizvoda koje plaćaju građani te radi li se samo o padu sirovina, a ne i hrane koju kupujemo. Također valja uzeti u obzir da li se time bolje živi, uzevši u obzir i pad kupovne moći mnogih ljudi diljem svijeta. Ipak pad cijena osnovnih hranidbenih sirovina svakako je globalno dobar znak jer pokazuje da (unatoč neravnomjernoj preraspodjeli i još uvijek prisutnoj gladi mnogih) generalno gledano mogućnost ponude hrane prati i nadilazi njezinu potražnju.

Prema pisanjima njemačkih medija bogatstvo i u „obećanoj“ Njemačkoj raspoređeno je nejednako. Tako 10% kućanstava drži više od 50% bogatstva. Prije deset godina 10% kućanstava Nijemaca držalo je 45% bogatstva, a sada drže gotovo 52%. To je još jedan od dokaza krivog smjera društvenog razvoja, koji bi trebao rastom standarda upravo ići u suprotnom smjeru, prema većoj jednakosti i blagodati svih (a ne oholosti manjine).
No, očito je globalni trend da se, čak i u krizi, bogati bogate, a siromašni osiromašuju. Novac i bogatstvo kao da imaju svojevrsnu čarobnu gravitaciju i privlačnu moć. Veće nakupine bogatstva privlače na sebe još bogatstva, uvećavaju se i dalje, ali tako da istovremeno odvlače k sebi one male komadiće bogatstva koje pokušava zadržati srednji i niži sloj. Bogati poput crnih rupa usisavaju ono što stvaraju svi ostali. Tome se mora stati na kraj, bilo kroz ograničenje bogatstva, progresivno oporezivanje, ili limitiranje zarada. To svakako nije lak zadatak i neće se ostvariti blagim nastupom, ponavljanjem želja, ne bez dubokih odlučnih promjena društvenih vrijednosti i sustava.
Znanstveno je poznato da se crna rupa ne zaustavlja, već proždire sve više i više. Tako ni svoje gomilanje bogatstva, uzimajući od ostalih, elita neće zaustaviti sama od sebe.

Nakon što su proživjeli najgoru godinu od financijske krize, svjetski milijunaši sve primjetnije kupuju kuće kako bi zaštitili imovinu od lomova na financijskim tržištima.
Prema izvješću jedne britanske nekretninske agencije, prošle je godine broj ultrabogataša s imovinom vrednijom od 30 milijuna dolara pao za tri posto. To je prvi, ali i najoštriji godišnji pad od financijske krize, a uzrok valja potražiti u srezanim cijenama sirovina, što je rezultiralo kolebljivošću na dioničkim tržištima te sporijim ekonomskim rastom.
Svijet je posljednjeg dana prošle godine brojio 187.500 bogataša. Ta skupina kontrolira 19,3 bilijuna dolara vrijednu imovinu dok su godinu ranije u rukama imali 22 bilijuna dolara. Ako bi se ljestvica spustila na osobe s imovinom vrednijom od milijun dolara, također je primjetan pad. Izvješće pokazuje da se lani tom titulom moglo pohvaliti 13,3 milijuna ljudi, 300.000 manje nego 2014. godine. Ipak, imovina koju kontroliraju i dalje je impresivna.
Svjetski milijunaši kontroliraju više od 66 bilijuna dolara, što je više od vrijednosti svih svjetskih dionica. Najveći gubitak bogataša bilježi se u Brazilu, ponajviše zbog pada vrijednosti valute real za trećinu.
U SAD-u se broj bogataša smanjio za dva posto, na 65.713 osoba. Izvješće pokazuje kako je ulaganje u nekretnine postalo vrlo popularno među bogatašima, što se pripisuje potragom za "sigurnom lukom" u uvjetima burzovnih kolebanja. Naime, 35 posto imovine prosječnog bogataša uloženo je u nekretnine i nekretninske projekte. Tu investicijsku klasu slijedi ulaganje u financijske instrumente u kojima je 28 posto imovine. Ulaganje u nekretnine posebno je postalo popularno među bogatašima iz Rusije.

Od početka pada cijene nafte u ljeto 2014. pa do danas u Norveškoj je izgubljeno 30.000 radnih mjesta. Tamošnji naftni div Statoil, u kojem država ima 67 posto udjela, lani je zaradio dvije milijarde eura, upola manje nego godinu ranije. Kriza u toj kompaniji osjeća se u cijeloj zemlji, a najviše na jugozapadu zemlje, gdje je i sjedište Statoila.
Naime, ne pati samo naftna industrija, već i dobavljači. Od naftnih platformi, preko proizvođača alata sve do hotelijera i restorana – svi osjećaju krizu. Čak i ako se cijena nafte donekle oporavi, neće se vratiti na razine prije dvije godine. Stopa nezaposlenosti porasla je u 2015. sa 3,8 na 4,6 posto, više nego u vrijeme globalne krize prije osam godina. Norveška stoga velike nade polaže u izvoz ribe i u turizam.

Njemački sindikati traže od države da urede tržište rada jer poslodavci sve više, suprotno zakonskim odredbama, od radnika zahtijevaju prekovremeni rad.
Slanje SMS poruka usred noći, napominju, postalo im je normalno pa stoga za takve primjere traže i kaznene odredbe.
Istraživanje je to DGB-a, njemačke konfederacije sindikata, kojim su željeli utvrditi koliko radnika zaista radi prekovremenih sati. Prema rezultatima istraživanja svaki treći radnik radi više od 45 sati tjedno, a njih 17 posto 48 sati tjedno, što je zabranjeno. Zakonom je u Njemačkoj dozvoljen prekovremeni rad, međutim, samo u izuzetnim i strogo određenim uvjetima. Umjesto toga, rijetko se koji radnik usudi postaviti to pitanje zbog straha da će se posumnjati u njegovu marljivost.

Sporazum o Transpacifičkom partnerstvu ili TPPA treba se potpisati u veljači 2016. godine u Aucklandu, Novom Zelandu. Vrijeme je da se mobilizira javno mišljenje i upozori zakonodavce da je potpisivanje korak do dna.

Utjecaj TPPA na BDP

Kao što je napisano u prošlom broju Grafičara, TPPA je trgovinski sporazum o kojem je pregovarano u tajnosti i potpisalo ga je 12 zemalja. Ako bude ratificiran, pokrivat će 40% svjetske ekonomije i postaviti temelje za trgovinu, financijske službe, prava vlasništva, medicinu i na taj način utjecati na živote milijuna radnika.
 Istraživanja koja su provedena u SAD-u pokazuju da će TPPA uzrokovati pad BDP-a u SAD-u i Japanu i gubitak poslova u svim zemljama potpisnicama TPPA, i to gubitak 771.000 radnih mjesta. TPPA će voditi još većoj nejednakosti i pokušaju da radnička prava i primanja budu još niža.
 
Potpisivanje TPPA u Novom Zelandu

Službena ceremonija potpisivanja Sporazuma održana je 4. veljače 2016. godine u Sky City Casinu. Službeno potpisivanje će otvoriti dvogodišnji proces tijekom kojeg svaka od 12 zemalja treba ratificirati Sporazum na nacionalnoj razini, u većini slučajeva debatom i glasanjem u parlamentu. Na kraju tog dvogodišnjeg razdoblja, u veljači 2018. godine, TPPA svejedno može stupiti na snagu ako ga ratificira 6 potpisnica čiji BDP iznosi 85% ukupnog BDP-a. To znači da ukoliko ga SAD ne ratificira, bit će vrlo malo izgleda da Sporazum stupi na snagu. TPPA će proći kroz Kongres SAD-a najvjerojatnije u studenome, nakon izbora. Podružnice UNI-ja u SAD-u već su počele kampanju protiv ratificiranja.
No, važno je ono što se dogodilo 4. veljače 2016. u Novom Zelandu. Sporazum je potpisan, ali ako ga parlament ne ratificira, to će poslati snažnu političku poruku članovima Kongresa u SAD-u. UNI je bio izrazito aktivan u kampanji koja se vodila u Novom Zelandu. Održala su se četiri javna sastanka i masovan protest koji je organiziran u Aucklandu.
UNI poziva sve podružnice, a posebno podružnice 12 zemalja koje su obuhvaćene Sporazumom da podupru kampanju solidarnosti prema radnicima i ljudima koji bi mogli biti obuhvaćeni utjecajem Sporazuma. UNI je pokrenuo on-line peticiju i zasad je skupljeno oko 41.000 potpisa od ciljanih 50.000. Treba imati na umu da će Sporazum imati utjecaj i na život i radna mjesta i u Europi, te nam to treba biti dodatna motivacija da zaustavimo potpisivanje TPPA.

Međunarodna organizacija rada objavila je optimistične procjene koje predviđaju da će se globalna stopa nezaposlenosti u 2017. godini smanjivati i to zahvaljujući otvaranju novih radnih mjesta u SAD-u i Europi, iako će zbog većeg broja stanovnika ukupan broj nezaposlenih porasti.
Globalna stopa nezaposlenosti će sa 5,8 posto pasti na 5,7 posto. Od toga će se u SAD-u nezaposlenost najviše smanjivati te će broj nezaposlenih sa 8,7 milijuna pasti na 7,7 milijuna i to s 5,3 posto u 2015. godini na 4,7 posto u 2017. godini. U eurozoni bi trebala pasti s 10,9 posto u 2015., 10,7 posto u 2016. i 10,4 posto u 2017. godini.