Imovina najsiromašnijih 3,6 milijardi ljudi jednaka je ukupnoj neto vrijednosti imovine šest američkih, jednog španjolskog i jednog meksičkog biznismena, utvrdila je u svom istraživanju britanska humanitarna udruga Oxfam. Upozoravaju da postoji veza između dubokog jaza koji dijeli bogate od siromašnih i sve većeg globalnog nezadovoljstva dominantnom politikom.
U svojem izvješću su nadalje konstatirali da su Brexit i pobjeda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, te jačanje rasizma naznake da sve više ljudi u bogatim zemljama nije spremno miriti se sa statusom quo.
Nejednakost će biti jedna od glavnih točaka dnevnog reda skupa u Davosu, na kojem će svjetski politički i poslovni čelnici razmjenjivati mišljenja o ključnim svjetskim pitanjima.
Oxfam u izvješću poziva na podizanje poreznih stopa usmjerenih na bogate pojedince i udruženja i na globalni sporazum kojim bi se okončalo natjecanje među zemljama u snižavanju poreznih stopa. Osudili su i lobiranje korporacija i bliske veze između politike i poslovnog svijeta, zahtijevajući uspostavu javnih registara lobista i strože propise za suzbijanje sukoba interesa.

Broj nezaposlenih u svijetu trebao bi ove godine porasti za 3,4 milijuna zbog slabašnog gospodarskog rasta koji se očituje u sporijem tempu otvaranja novih radnih mjesta, procjenjuju u Međunarodnoj organizaciji rada (MOR).
U 2018. godini trend bi trebao usporiti, uz povećanje broja nezaposlenih za 2,7 milijuna. Najviše bi ove godine trebao porasti broj nezaposlenih u skupini gospodarstva u nastajanju. Trend bi se prema procjenama MOR-a trebao nastaviti i u 2018. godini, iako sporijim tempom.
Nasuprot tome, u razvijenim bi se gospodarstvima broj nezaposlenih ove godine trebao blago smanjiti i stabilizirati na razini od 38 milijuna u 2018. godini. Time bi se stopa nezaposlenosti u toj skupini zemalja trebala smanjiti sa 6,3 posto u 2016. godini na 6,2 posto u ovoj i idućoj godini. U MOR-u zaključuju da poboljšanje posustaje, a uočavaju i znakove strukturne nezaposlenosti.
U Europi i Sjevernoj Americi ističu i problem tvrdokorno visoke dugoročne nezaposlenosti u odnosu na razdoblje prije krize, koja u Europi čak i raste.

Na razini EU 20,5 posto svih zaposlenih u 2015. godini radilo je na privremenim poslovima, navodi Međunarodna organizacija rada (MOR). Navode kako je u nekim zemljama, kao što su Hrvatska i Francuska, učestalost privremenog zapošljavanja u porastu.
Prema očekivanjima MOR-a, gospodarska aktivnost na području sjeverne, južne i zapadne Europe u ovoj godini nastavit će usporeniji rast. Nešto snažnije razbuđivanje gospodarstva može se očekivati u idućoj godini. Više je faktora koji utječu na takve projekcije, od niskih cijena energenata koji su podržali potražnju u prošloj godini koja bi se tijekom ove godine trebala smanjivati do cijena nafte za koje se očekuje da će ponovno rasti, ali i slabije potražnje glavnih trgovinskih partnera. MOR podsjeća na posljedice Brexita koja će potkopati povjerenje investitora i financijskih tržišta, kako u Velikoj Britaniji, tako i na razini cijele Europe.

• Hrvatskoj se predviđa smanjenje stope nezaposlenosti

Podaci o plaćama i troškovima rada najzornije pokazuju koliko je veliki jaz između razvijenih država članica Europske unije i onih siromašnijih. To se najočitije vidi kroz iseljavanje i useljavanje radne snage iz jedne zemlje u drugu, omogućeno kroz slobodu kretanja radnika u Europskoj uniji.
Odljev mozgova za jednu zemlju znači dolazak mozgova drugoj, i to posljednjih nekoliko godina osjeća i Hrvatska iz koje se iseljavaju liječnici, medicinske sestre, vozači, strojobravari, mahom u Njemačku, Irsku, skandinavske zemlje, a veća plaća za to je glavni, iako ne i jedini razlog.
Prema podacima Eurostata, bruto satnica u Europskoj uniji varira od 4,1 eura, koliko iznosi trenutačno u Bugarskoj, do 40,7 eura, koliko je u Njemačkoj. Radnik u Njemačkoj prema tim podacima zaradi gotovo pet puta više nego u Hrvatskoj, gdje je prosječna satnica 9,6 eura. Za usporedbu, valja istaknuti i Norvešku koja nije članica EU, ali je europski rekorder sa satnicom u iznosu od 51,2 eura. Uz Bugarsku i Hrvatsku među zemljama koje imaju najniže satnice u Europi su Rumunjska (5 eura), Litva (6,8), Latvija (7,1), Mađarska (7,5) te Poljska (8,6). Na suprotnoj strani ove ljestvice su, uz spomenutu Njemačku, Belgija sa satnicom od 39,1 eura, bogati Luksemburg (36,2) i Švedska (37,4) te hrvatskim iseljenicima atraktivna Irska gdje je prosječna cijena sata rada 30 eura.

Globalizacija, klimatske promjene, tehnološki napredak i rastuća nejednakost: Europski socijalni partneri i civilno društvo raspravljaju o budućnosti rada
U organizaciji Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i Međunarodne organizacije rada u Bruxellesu je 15. i 16. studenoga 2016. godine održana konferencija “Budućnost rada kakav želimo” na kojoj sudjeluje više od 300 predstavnika socijalnih partnera i organizacija civilnog društva iz Europe. Sudionici su raspravljali o mogućim rješenjima izazova koje donosi rad u budućnosti, kao i primjerima dobre prakse.
U uvodnom dijelu sudionike su pozdravili Georges Dassis, predsjednik EGSO-a, Guy Ryder, glavni direktor MOR-a i Marianne Thyssen, povjerenica Europske komisije. Kao jedina predstavnica iz Hrvatske, na Konferenciji je sudjelovala Marija Hanževački iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.