SINDIKAT GRAFIČKE I NAKLADNIČKE DJELATNOSTI HRVATSKE

English
version


	Neka ovo bude vaša početna stranica.
	Stavite ovu stranicu u Favorites.

Stranica: « Prva 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Zadnja »

Iluzije o demokraciji - Još smo u pretpovijesnom dobu

Mogućnost da se na parlamentarnim izborima više stranaka bori za vlast u Hrvatskoj je dočekana kao senzacionalni preokret nakon kojeg će našim ulicama poteći med i mlijeko i svi će biti sretni i veseli. Kao što ponekad biva, velike nade pretvaraju se u veliko razočaranje jer višestranačje, bar za sada, Hrvatskoj nije donijelo mnogo dobra. Veliki dio stanovnika živi u oskudici, a mnogi, kako bi preživjeli, bježe iz Hrvatske glavom bez obzira. Pola onih koji rade primaju plaću manju od 4.560 kuna, a bruto plaća jedino je u Hrvatskoj u doba recesije smanjena za 30 eura. Svuda srećemo mrzovoljne, nezadovoljne ljude koji panično traže nekoga koga mogu mrziti i okrivljavati za svoje probleme. Jednom riječju, višestranački politički sustav nije se pokazao kao čarobni štapić koji smo toliko priželjkivali, a problemi su se prije nagomilali nego smanjili.

Čemu onda služe stranke?

Liberalizacija trgovine - Bogatiji bi trebali pomoći radnicima

Bogatije zemlje svijeta trebale bi pomoći radnicima pogođenim liberalizacijom trgovine koja postaje sve nepopularnija nakon globalne krize, stoji u izvješću Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Poziva se na veće usavršavanje radnika i snažnije mreže socijalne sigurnosti koje bi mogle ublažiti šokove zbog premještanja industrije i veće konkurencije, prije svega u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Gubitak radnih mjesta u određenim sektorima u razvijenim gospodarstvima je više rezultat tehnoloških promjena nego trgovine.

Krah hrvatskog neoliberalizma - Ceh će ponovno platiti radnici

Prelazak iz planske na tržišnu privredu u Hrvatskoj je praćen kojekakvim idejama, tako, na primjer, onoj o dvije stotine obitelji kojima treba prepustiti nacionalno bogatstvo pa će one, poput lokomotiva, povući cijelu Hrvatsku naprijed. Javili su se također prijedlozi o podjeli Hrvatske na staleže te druge umotvorine, poput razvrstavanja građana Hrvatske na stoku krupnog i sitnog zuba. Znamo kako je to završilo. Imamo nekoliko stotina obitelji koje su se obogatile uglavnom na mutan način, ali su one Hrvatsku gurnule ne naprijed, već natrag. Ali najomiljenija je ideja o privatizaciji kao univerzalnom sredstvu koje će stvoriti profitabilne i propulzivne tvrtke i koje će uz pomoć nevidljive ruke tržišta na čaroban način uskladiti sva gospodarska kretanja.

Mudro šute

Zašto šutnja? Zašto ne glasovi vapijućih u pustinji, zašto ne osude, zašto ne analize, zašto ne šator? Pa odgovor je vrlo jasan: zato što su na vlasti naši... Đuro Glogoški i Josip Klem digli su čuveni šator u Savskoj, tražeći smjenu dvoje ljudi u Ministarstvu branitelja koje su smatrali nedostojnima funkcije. Šator je trajao preko petsto dana! Nadbiskup Bozanić prije točno dvadeset godina zagrmio je o “grijehu struktura”, Željka Markić organizirala je referendum zbog definicije braka, dok Ladislav Ilčić trajno diže dreku zbog izdaje kršćanskih zasada...

IMT – Ima li mene tute?
Nastavak hrvatske šutnje

Sindikalna solidarnost kao nova prilika

Gotovo mjesec dana Hrvatsku trese „gospodarska groznica“ izazvana stanjem u najvećem gospodarskom subjektu, Agrokoru. U pozadini tog, najavljivanog, a onda i obznanjenog, sloma gospodarskog diva, vodi se žestoka borba dionika krize izazvane prezaduženošću, sve kako bi se pretrpjela najmanja šteta. Tako je sam vlasnik poslovnog carstva, zvani „Gazda“, strepeći od modela „standstill“ koji bi ga mogao odvesti u stečaj i likvidaciju (a što bi u konačnici značilo gubitak vlasništva), odmah nakon donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH (dalje: Zakon), dok se još nisu ni ohladila njegova isprintana slova, sam zatražio od Vlade RH da se primijeni na Agrokor. Time je samo potvrđeno mišljenje nekih analitičara da je Zakon bio za Gazdu stalno željena, a možda i dogovorena opcija „ A“, a da je „opcija B“ bila potrebna „igra“ da se dobije na vremenu.

Carstvo sazidano kao kula od karata
Socijalni dijalog bio i ostao nevidljiv
Sindikati nemaju priliku

Ženom se ne rađa, ženom se postaje

Simone de Beauvoir izrekla je ovu rečenicu iz naslova čime je ukazala na činjenicu da je ženski spol određen društvenom, a ne biološkom definicijom – „ženom se ne rađa, ženom se postaje“.

Iako je Dan žena prvi put obilježen prije 107 godina, borba za ravnopravnost traje i danas. Tako je, primjerice, neki dan Državni zavod za statistiku objavio da su žene u Hrvatskoj bolje obrazovane od muškaraca, a samo su u dva područja plaćene više – u financijama i osiguranju. Unatoč tome što su žene kroz stoljetnu borbu došle do svojih ekonomskih, političkih, socijalnih i drugih prava, rezultati pokazuju da žene i dalje imaju nepovoljniji položaj u društvu.

Međunarodni servis za istraživanje visine plaća Paylab, analizirao je plaće muškaraca i žena i došao do podatka kako žene zarađuju od 2 do 11 posto manje nego muški kolege na istom radnom mjestu u zemljama središnje i istočne Europe: Srbiji, Slovačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Latviji, BiH, Estoniji, Litvi, Hrvatskoj te Finskoj.

Razlike u plaćama najmanje su na početku karijere
Žene maheri u poslu
U čemu su to žene u praksi bolje?
Problem s kojim se većina žena vrlo često suočava je nespremnost žena da podrže druge žene, posebice vlastite kolegice
Pobijediti muškarce baš zato što si žena

Kaša u glavama - Dimna zavjesa za pljačku i prijevaru

Jedna od sastavnica duhovne klime u Hrvatskoj, osim vraćanja u devetnaesto stoljeće i promoviranja vjere kao mjerila svih stvari, je antikomunistička histerija. Ako se nekoga želi ubiti u pojam i potpuno diskreditirati, tada se poseže za maljem optužbe da je riječ o komunističkom nostalgičaru. Nakon toga nema više nikakve rasprave. Jednim dijelom je taj stav posljedica onoga što se događalo do devedesetih godina, ali ne treba zanemariti ni drugi aktualni moment. U Hrvatskoj se na vrlo neugodan način u praksi potvrđuju neke bitne marksističke postavke. Jedna od njih je da se u kapitalizmu redovito ciklički javljaju krize, što u posljednjih desetak godina vrlo dobro osjećamo, a druga je da kapitalizam sa sobom donosi veliko socijalno raslojavanje. Netko bi mogao pomisliti da je Marx „Kapital“ pisao u Hrvatskoj, i to nedavno. Navedene činjenice su prilično neugodne i oni koji su se snašli u novom poretku, pogotovo oni koji su pokrali sve živo i mrtvo, očito ih žele prikriti antikomunističkom galamom.

Radnici više ne postoje

„Alternativne činjenice“ – potencijalna virtualna stvarnost

U novije vrijeme, kao dio medijskog izričaja pojavila se jedna nova jezična kovanica koja već dulje vrijeme zaokuplja jezikoslovce i filozofe koji joj nastoje dodijeliti odgovarajući sadržaj. Radi se o pojmu „alternativne činjenice“ koji je u javnosti prvi put upotrijebljen u komentiranju brojnosti građana na inauguraciji predsjednika SAD-a. Naime, u intervjuu sazvanom u povodu navedene inauguracije, kao odgovor na upit jednog novinara, da komentira izjave glasnogovornika Bijele kuće, savjetnica predsjednika je odgovorila da se radi o „alternativnim činjenicama“. Na takav je odgovor novinar odgovorio da se ne radi o „alternativnim činjenicama“, nego o „običnim lažima“. Ova javna prepirka oko broja građana koji su prisustvovali inauguraciji, ne samo da je u našu, virtualnu stvarnost unijela novinu u jezičnom izražavanju, nego je unijela i potrebu da se pojmu „alternativnih činjenica“ doda pravi smisao.

Zbog čega je do jezične kovanice uopće došlo?
Alternativne činjenice nisu laž, nego privid u koji povjerujemo
Alternativne činjenice na primjeru hrvatske politike

Uništavanje proizvodnje se nastavlja - Na redu je Imunološki zavod

Bolna transformacija hrvatskog gospodarstva ima brojne negativne posljedice, a jedan od stalnih pratilaca tog procesa je uništavanje proizvodnje. S nekim morbidnim zadovoljstvom se od početka devedesetih pa sve do sada radi na likvidaciji proizvodnih pogona koji su Hrvatsku svojevremeno svrstavali u srednje razvijenu europsku industrijsku zemlju. Pri tome, sprda se sa socijalističkim mastodontima, s prezirom se govori o zastarjeloj gospodarskoj koncepciji koja bi se po novome trebala zasnivati na uslugama, a posljedica svega toga je da je od svih nekadašnjih takozvanih socijalističkih zemalja Hrvatska najgore prošla. Od 1990. pa sve do sada praktički nije ostvaren nikakav porast bruto društvenog proizvoda, dok ga je, na primjer, Poljska udvostručila.

Pustoš na sve strane
Nema uvjeta za nastavak proizvodnje

Političko vaganje javnog dobra - Socijalni dijalog se samo ukazao, ne i dogodio

Cijela prošla godina uglavnom je protekla u političkim nadmetanjima i predizbornim podmetanjima glavnih političkih aktera, a završila je uspješnim sastavljanjem Vlade. Za građane je predstavljala konstantu u siromaštvu, nezaposlenosti, iseljavanju, uzaludnom nadanju. Radnici i sindikati su budno pratili što se događa i čekali „početak“ pravog i stvarnog socijalnog dijaloga koji se na kraju samo ukazao, ali ne i dogodio. Prvo što je uzdrmalo radnike i građane nakon izbora bila je porezna reforma o kojoj se krajem godine pisalo i pričalo u svim medijima. Porezna reforma ukazala se iznenada, kao gotov čin o kojemu su sindikati samo „obaviješteni“, ali ne i sudjelovali u njezinoj izradi. Naravno, pažnju su plijenile brojke kojima su se mogli radovati samo oni s velikim plaćama, dok su se radnicima obećavali veliki porezni odbici na uzdržavane članove, pa bi, eto, i demografska politika trebala umanjiti siromaštvo. Većina hrvatskih radnika i umirovljenika ostala je na istom, minimalnom prihodu, a prikazano je da bi zapravo trebali biti sretni, jer uopće više neće plaćati porez. Možda su u svemu tome bile jedine dobre vijesti što je pojeftinio ukop pa će djeca imati manji trošak kada pokapaju siromašne umirovljenike, svoje roditelje.

Zašto INA nije u vlasništvu Hrvatske?
Razlozi za otkup 49% INE u vlasništvu MOL-a
Novi problem: Kojim novcem kupiti INU?
Raste otpor privatizaciji HEP-a

Stranica: « Prva 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Zadnja »

Povratak na vrh